Većina vas vjerojatno je vidjela onaj kratki video s YouTubea u kojem baka Rada iz Srbije objašnjava što se slavi 14. veljače. Ženu je na ulici zaustavila novinarka neke lokalne televizije i upitala "šta je 14. februara" na što je ova k'o iz topa ispalila: "8. mart!" Od te 2013. otkad datira snimka, baki Radi se smijala cijela regija izvlačeći iz arhive i dijeleći po društvenim mrežama njezin urnebesni lapsus svaki puta kad bi stiglo Valentinovo, a ubrzo zatim i Dan žena.
Ako mene pitate, taj urnebesni lapsus proteklih je godina polako bivao sve manje šaljiv, a sve više se pokazivao vizionarski točnim. Gledajući prošle srijede, 8. ožujka, ali i danima ranije svu tu osmomartovsku groznicu (Ne očekujte da pišem ''osmoožujsku'', zvuči kao da naručujem osam piva) postalo mi je jasno: baka Rada zapravo nije bila nimalo nesuvisla, brzopleta i šašava kada je pred kamerom dala sada već antologijski iskaz.
Valentinovo je pacificiralo Dan žena
Dan žena pretvorio se u Valentinovo. Taj (ne)objašnjivi fenomen nećete uočiti u kalendaru, tamo je poredak stvari - dana, tjedana i mjeseci – postojano netaknut. Ali posvuda drugdje, Valentinovo je pacificiralo i anihiliralo Dan žena natjeravši ga na predaju. Međunarodni dan žena postao je repriza Valentinova, pomalo siromašnija. Pretvorio se u Malo Valentinovo!
Gledajući prošle srijede sve te kohorte muškaraca, mladih i starih, kako strpljivo stoje u redovima pred cvjećarnicama da bi kupili ružu ili karanfil svojim djevojkama, ženama, majkama... gledajući na ulicama i u tramvajima sve te djevojke, žene, majke s brzinski aranžiranim buketima, ucelofanjenim bombonijerama i onim malim, krasnim ukrasnim vrećicama u kojima su - ne vidiš, a znaš - parfemi iz srednjeg cjenovnog razreda, postalo mi je savršeno jasno da u površinskim manifestacijama Valentinova i Dana žena, osim kalendarskog razmaka od dvadesetak dana, nema više nekih važnijih razlika. Baka Rada lijepo nam je rekla što je na stvari i što ima biti, a mi smo joj se smijali i sveudilj šerali njeno proročanstvo kao viralnu zezanciju.
Iako ta dva praznika formalno nemaju skoro ikakvih dodirnih točaka, sadržajno postadoše komercijalni blizanci. Ako je zarada u pitanju, nema toga što poduzetni trgovački duh neće spojiti tako da itko i išta ne uspije razdvojiti.
Prepakiranje valentinovskih zaliha
"Trebaš ideju za Dan žena? Imamo par cool ideja za tebe! Baci oko na ove ponude..." - čitam negdje na Internetu ovih dana. A onda se širom otvori svijet relaksirajućih akcijskih ponuda za taj koliko još jučer borbeni praznik.
Prepakiraju se neprodane valentinovske zalihe ruža i slatkiša, romantična priča prepričava se na feministički način, nude se posebni sufražetski hotelski aranžmani i spa tretmani "samo za nju za njezin dan". Ženska prava rekuperiraju se u wellness centrima uz nevjerojatne vaučerske popuste, a emancipacija nazdravlja dekadenciji čašom skupog vina (te večeri nešto jeftinijeg) za stolom poznatog restorana. Pojam "akcije" tog 8. ožujka iliti marta odavno nema značenje kakav je imao u vrijeme Clare Zetkin i Rose Luxemburg ili, malo bliže, Rose Parks. Kada u tražilicu ukucam ''ženska akcija'' najprije mi izbaci ono što ne tražim - sniženja u šoping centrima.
Međunarodni dan žena hrli u zagrljaj Valentinovu i Helloweenu i svim drugim komercijalno iskonstruiranim eksploatacijskim praznicima dok otupljuje oštrica borbe koju žene očito i dalje trebaju voditi posvuda, jer muški svijet moći kao da je baš zapeo ne pustiti Ženu da stane s njim rame uz rame ili korak ispred. Muškom svijetu moći odgovara zadržati je u drugotnosti. Čudi me, stoga, da se u našem tradicionalnom momačkom sustavu nije već rehabilitirao onaj prezrivo odbačeni izraz "drugarica" jer, drugačijim čitanjem, u njemu je žena - "druga".
Osmomartovski vibratori i buketi bureka
Za to vrijeme u javnom konzumerističkom prostoru, u ime stoljetne borbe za ženska prava i uz malo kopipejstanih wikipedijskih podataka o istoj, sklepaju se nevjerojatne "valentinovske" ponude za Dan žena, posebni popusti na tretmane lica i tijela (ne lika i djela), na parfeme i kozmetičke proizvode, na sav prigodničarski asesoar. Na jednom lokalnom zagrebačkom radiju i tjedan dana poslije vrte reklamu s akcijskom ponudom seksualnih pomagala ''povodom Dana žena''. Ako štogod ostane, lako će se osmisliti i ponuda za Majčin dan, koji nije daleko. Da se ne baci.
Nema hotela, restorana, cvjećarnice, čak i pekarnice (Jedan je ovdašnji lanac prigodno nudio bukete od bureka. Ili možda nisam shvatio lošu šalu?) koja drži do sebe, a da nije osmislila neku perverznu ponudu pridonoseći sveopćoj konzumerističkoj eskalaciji tog sadržajno sve ispraznijeg praznika - ispraznika. Uniseks kapitalizam drži ga u šaci čvršće nego što je onaj samodopadni pipač iz HRT-ove prajmtajm emisije emitirane taman između Valentinova i Dana žena, držao brončane grudi ovdašnje pionirke feminizma. Gospođe i drugarice, taj vam je – uniseks kapitalizam, ne pipač Zagorkinih grudi - veća prijetnja od onih pasivnoagresivnih bogaca koji gule koljena klečeći i moleći da ih ne izazivate svojim nečednim pojavama i gurate ih u muke rukobluda... ili ruke mukobluda.
Univerzalni praznik – Dan svisvega
Dan žena polako i sigurno tone u bezdan komercijalizacije. Straga se stapa s Danom zaljubljenih, sprijeda će s Uskrsom i Praznikom rada i Majčinim danom. Na kraju će svi, komercijalizirani, stopiti se u gustu prazničnu kašu: Velika Gospa s Halloweenom, Svi sveti s Crnim petkom, Crni petak sa Svetim Nikolom, Božić preko Nove godine s Valentinovom i eto nas u začaranom krugu u kojemu se ista roba prepakirava u prigodne omote, a ista sniženja podvaljuju pod posebne ponude. Pa nek' se onda sve spoji u jedan grandiozni, svakodnevni praznik - Dan svih i svega. Dan svisvega.
A kad će onda biti Dan žena? Pa na Valentinovo!
Rekla vam je baba Vanga prerušena u baku Radu.
