Naranče i limuni gotovo su u svakom đardinu dubrovačkog kraja. Svaki dio ovih sočnih agruma, stare Dubrovkinje znale su iskoristiti
"Dubrovčani su poznati da su bili i velikodušni i štedljivi. Tako kad su popili sok ili pojeli naranču, ostala je kora, a nju su pretvorili u jednu vrhunsku slasticu, nekad iz skromnosti, danas više iz zadovoljstva", kazala je Lucija Orešić, dobitnica nagrada za proizvodnju tradicionalnih slastica i suvenira.
Gospođa Lucija naranče i limune zna u dušu, njezina su zadaća već 30 godina. Za dobre arancine i limuncine, trebaju pravi domaći plodovi s debelom hrapavom korom.
"Stavi se u studenu vodu do vrenja. I ne ostavlja se da vrije nego odmah se mijenja onaj, promijeni se odmah hladna voda i tako tri puta", objašnjava gospođa Lucija.
Zatim se reže na trakice. Iako izgleda jednostavno, za pravu mjeru treba ipak nešto više iskustva. Koliko kilograma limunove kore, toliko i šećera ide u teću.
"Dodamo malo vode i stavimo ih kuhat", objašnjava gospođa Lucija.
Oko 20 minuta treba budno miješati da kora ne zagori. Lucijini
arancini i limuncini autohtoni su i nagrađivani suveniri koje
nisu zaobišli ni stranci.
"Ja se sjećam baš kad sam negdje otvorila gosti su nam bili
barunica Rothschild sa svojom obitelji i onda smo im ponudili
arancine i ostali su oduševljeni", prisjeća se gospođa Lucija.
Kako i neće, kad neodoljivi miris obuzme kuhinju, a njihov krajnji izgled teško je odbiti.
Arancini i limuncini su nekada bili tradicionalni božićni dar, a sada je blagdansku trpezu u Dubrovniku teško zamisliti bez ovih delicija duge povijesti.
