Slao je stotine molbi, bio bez posla dvije godine, a onda mu se posrećilo

Jeste li se ikada prijavili na natječaj za posao i shvatili da je raspisan pro forme, a da se već zna tko će dobiti posao?

29.9.2014.
6:26
VOYO logo

Traženje posla je mukotrpan posao. Važno je da ne odustanete i zadržite samopouzdanje, važno je da aktivno tražite posao. Tako otprilike glase savjeti koje daju na Zavodu za zapošljavanje ili specijaliziranim portalima za traženje posla. No, kako to u praksi izgleda u Hrvatskoj, ako znamo da radnih mjesta nema previše i da su mnogi natječaji koji objavljuju poslodavci samo formalnost? Svoje iskustvo s nama je podijelio 34-godišnji IvanS. iz Zaprešića, mladi električar kojem se napokon posrećilo odnedavno radi za jednu stranu kompaniju.

Ivan je studirao sam elektrotehniku, a onda je odustao i upisao studij informatike za koji se nada da će ga završiti. U jednoj maloj privatnoj tvrtki kao programer radio je više od pet godina, a onda je jednog dana došao vlasnik i obznanio da svi rade do kraja mjeseca, a nakon toga idu otkazi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stotine zamolbi ostale bez odgovora

"Krajem rujna 2012. svi smo dobili radne knjižice, pa sam se prijavio na burzu. Pošto sam imao dosta kontinuiranog staža, preko 10 godina, imao sam pravo na naknadu s burze narednih 12 mjeseci, ali ni u najluđim snovima nisam mislio da bi bez posla mogao biti svo to vrijeme, a kamoli još duže. Počeo sam odmah slati molbe i bio sam uvjeren da traženje posla neće dugo trajati, jer su programeri i administratori za baze podataka dosta traženi i u pravilu uvijek ima aktualnih oglasa za njih. Najčešće sam slao molbe preko specijaliziranih portala. U 23 mjeseca, koliko sam bio bez posla, poslao sam preko 100 molbi samo na jedan portal specijaliziran za traženje posla. Sve skupa bio sam na sedam ili osam razgovora, a ukupno sam dobio možda 15 odbijenica poslodavaca. Samo u jednoj firmi sam rješavao zadatke i testove inteligencije i osobnosti, i to u tri kruga testiranja, a tri poslodavca su mi poslala zadatke mailom. Dva puta sam zadatke riješio u potpunosti i vratio im, jednom polovično, ali mi se nijedan od njih troje nije poslije javio", prisjeća se Ivan.

Posebno ga je obeshrabrivalo to što su postojali periodi kada mu u tri četiri mjeseca nitko nije odgovarao na molbe za posao, iako je slao molbe za poslove u struci i za poslove za koje ima odgovarajuće radno iskustvo. Toliko mu je sve bilo čudno, da je posumnjao da njegovi mailovi ne stižu na adrese poslodavaca koji su objavljivali natječaje. "Povremeno sam slao mailove sam sebi s druge mail adrese, kako bi provjerio je li mi mail uopće ispravan", kaže mladi električar.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Gdje se vidiš za pet godina?'

Svi razgovori s potencijalnim poslodavcima, ističe, izgledali su i zvučali isto. Naslušao se pitanjima poput: gdje se vidiš za pet godina, koje su tvoje najveće prednosti i mane, jesi li spreman raditi prekovremeno...

"Nitko nije bio nepristojan ili postavljao neka čudna pitanja, osim što su me u par navrata pitali za bračni status i da li imam djece, što mislim da ne bi smjeli. Većinu razgovora sam odradio u 15-ak minuta i nisam stekao dojam da ispitivače pretjerano zanima što ja zapravo znam ili mogu raditi, već prije da to samo odrađuju reda radi, a za posao već imaju nekoga", kaže Ivan.

Kako to već radi većina ljudi dok je u potrazi za poslom, i Ivan je preživljavao radeći na crno. Za razne tvrtke dostavljao je namještaj i kućanske aparate, a onda mu se prije mjesec dana posrećilo. Dobio je posao u jednoj stranoj korporaciji i to na preporuku prijatelja, koji već godinama tamo radi.

Prijateljski razgovor

"Bila su dva kruga razgovora, prvi uživo tu u Zagrebu, drugi preko računala s voditeljem jednog odjela te tvrtke u Americi. Prvi razgovor je bio gotovo isti kao i svi prije, osim što je bio na engleskom, dok je drugi više izgledao kao da sam se nekim prijateljem kojeg dugo nisam vidio, našli se na cugi pa pričamo gdje je tko bio i što je radio u posljednje vrijeme. Koliko sam ja pričao o sebi, toliko mi je i ispitivač ispričao o samom poslu i firmi u kojoj bi trebao raditi. U toj tvrtki radim oko mjesec dana i izuzetno sam zadovoljan poslom", kaže 34-godišnji Ivan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ivanova priča oko potrage posla ima sretan završetak. Nažalost, mnogi s burze rada, koji se u ovo teško vrijeme za hrvatsko gospodarstvo pokušavaju zaposliti, neće ostvariti svoje osnovno pravo svakog čovjeka - pravo na rad. I sami imate iskustva s traženjem posla u Hrvatskoj? Pitali su vas neprimjerena pitanja, nitko vam nije odgovarao na zamolbe ili ste se ugodno iznenadili? Pišite nam na adresu vijesti@portal.net.hr i podijelite s nama vaša iskustva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dosje jarak
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo