Kibernetički napad na KBC Zagreb, prerezani podvodni kablovi na Baltiku, ugašen GPS u avionu Ursule von der Leyen. Nepovezano?

Možda i ne - ako se raširi slika, možda su to dijelovi istog mozaika - hibridnog rata koji je počeo bez ispaljenog metka i koji nije preskočio možda ni Hrvatsku.

Rat danas često ne počinje tenkovima ili službenom objavom. Umjesto toga, dolazi kroz informacije, tehnologiju, pritiske i male incidente koji na prvi pogled djeluju nepovezano, ali koji unose paniku, nemir, o čemu se naveliko priča dok stvarna pozadina ostaje zamagljena.

Ali iza takvih incidenata može stajati itekako smišljeni masterplan koji računa upravo na to - da druga strana u kaosu ne shvati da je "počelo".

Upravo takav oblik sukoba naziva se hibridno ratovanje – strategija u kojoj se vojni i nevojni alati spajaju u jedinstvenu operaciju usmjerenu prema političkom učinku.

Razgovarali smo s dr. sc. Draženom Smiljanićem sa Sveučilišta obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman" iz Zagreba o hibridnom ratovanju. Kaže nam - riječ je o djelovanju koje "kombinira informacijske operacije, kibernetičke napade, gospodarski i politički pritisak te ograničene vojne incidente, s ciljem ostvarivanja političkih rezultata bez formalne objave rata".

Za net.hr otkriva znakove hibridnog ratovanja na području Europske unije te jasno ukazuje - odjeke imamo i u Hrvatskoj.

Ključna razlika u odnosu na klasične sukobe nije samo u metodama, nego u namjeri – ostati ispod praga otvorene agresije i izbjeći reakciju međunarodnih saveza poput NATO-a ili Europske unije.

Kako je nastao pojam hibridnog ratovanja

Iako se koncept pojavio u akademskoj literaturi još 2007. godine radom Franka Hoffmana (Conflict in the 21st century: The rise of hybrid wars), stvarnu težinu dobio je nakon ruske intervencije u Ukrajini 2014., osobito tijekom aneksije Krima. Naš sugovornik ukazuje da su tada svijetom odjeknule slike tzv. "malih zelenih ljudi" – vojnika bez oznaka koji su djelovali u sivoj zoni između rata i mira.

"Hibridno ratovanje može se promatrati i kao suvremeni oblik asimetričnog sukoba u kojem akter, često slabiji u pogledu konvencionalne vojne moći, koristi kombinaciju vojnih i nevojnih instrumenata moći kako bi nadomjestio materijalnu inferiornost i izbjegao eskalaciju u otvoreni oružani sukob", navodi.

Dodaje - za razliku od klasičnog asimetričnog ratovanja, koje se prvenstveno oslanja na nekonvencionalne borbene metode, hibridno ratovanje integrira političke, informacijske, ekonomske i ograničene vojne aktivnosti u jedinstvenu strategiju djelovanja ispod praga oružane agresije.

Cilj: Destabilizacija društva i slabljenje institucija

"Suština takvog djelovanja nije fizičko uništenje protivnika, nego destabilizacija društva, utjecaj na procese odlučivanja i slabljenje povjerenja u institucije", ističe Smiljanić.

Kolike su posljedice takvih "incidenata"? Potvrđuje da one mogu biti dovoljno ozbiljne da utječu na sigurnost i stabilnost države. Opet, i dalje može ostati nejasno tko je odgovoran, kako razlikovati hibridni rat od "običnih" kriminalaca?

Razlika je u motivu - dok kriminalci žele dobiti materijalnu korist i izazivaju izolirane incidente, hibridne operacije imaju političku ili stratešku svrhu. Meta takvog ratovanja je jedna - potkopati sigurnost države.

Zona između mira i rata: što se događa u Europi

Incidenti diljem Europe posljednjih godina nemaju potpis klasičnih ratnih obrazaca, ali nose jasnu stratešku poruku.

"Posebno se ističu sabotaže podmorske infrastrukture u Baltičkom moru, uključujući oštećenja energetskih i telekomunikacijskih kabela između nordijskih i baltičkih država", kaže dr. sc. Smiljanić.

Tu su i preleti dronova nad kritičnim objektima ili ometanje GPS signala u istočnoj Europi – sve je to ispod praga oružanog sukoba, ali utječe na sigurnost.

Podsjetimo, dronovi nepoznatog porijekla doslovno su u rujnu prošle godine paralizirali zračne luke u Danskoj - Oslu i Kopenhagenu. Primijetili su ih i u blizini vojnih hangara što je dodatno potpirilo zlosutne sumnje. 

'Moramo biti spremni'

Tada je danska premijerka Mette Frederiksen to nazvala najozbiljnijim napadom na dansku ključnu infrastrukturu: "To nešto govori o vremenu u kojem živimo i na što mi kao društvo moramo biti spremni." Nisu isključili da sve ima ruski potpis. 

Osim zatvaranja neba, ništa bitnije nije se dogodilo tada u Danskoj. 

Naš sugovornik kaže da je kod hibridnog ratovanja materijalna šteta često ograničena, no politički učinak je snažan - uvukao se strah, nervoza, pojavila su se pitanja.

Testiranje reakcije i stenje neizvjesnosti

"Cilj je testirati reakciju institucija i održavati stanje neizvjesnosti", navodi dr. sc Smiljanić. Upravo zbog takvih prijetnji unutar Europske unije sve se češće govori o razvoju zajedničkog protudronskog štita i jačanju kibernetičke obrane.

Govoreći o ometanju GPS-a na području istočne Europe, podsjetimo na ozbiljnu situaciju kada je avion, u kojem je u rujnu 2025. godine bila predsjednica Europske Komisije Ursula von der Leyen, ostao bez signala na području Bugarske. Piloti su tada doslovno morali koristiti papirnate karte da bi sletjeli. 

Tko stoji iza svega toga? Teško je uprti prstom. Druge države često potiču akcije, ali tko iz izvršava? Naš sugovornik potvrđuje da se često angažiraju kriminalci, aktivisti ili pojedince.

Jasno je da tako pojedine države mogu oprati ruke i reći: "Nismo mi". Time nema razloga za otvorenu eskalaciju (ili objavu rata). Ali se definitivno stvara osjećaj da "tu nešto ne štima".

Sami mediji, političari i drugi pojedinci iznutra mogu čak nehotično pojačati izvorni utjecaj, kaže dr. sc Smiljanić.

Reakcija društva i veći učinak od samog incidenta

"U hibridnom sukobu reakcija društva često proizvodi veći učinak od samog incidenta. Panika, nepovjerenje ili politička polarizacija mogu ostvariti strateški cilj napadača i bez značajne materijalne štete. Zato stabilnost javnog prostora, transparentna komunikacija institucija i otpornost na manipulaciju postaju sastavni dio nacionalne sigurnosti. Izgradnja takozvane društvene otpornosti podrazumijeva dugoročno ulaganje u obrazovanje, medijsku pismenost, povjerenje u institucije i sposobnost društva da racionalno reagira na krizne situacije. Time se sigurnost proširuje izvan vojnog sektora i postaje zajednička odgovornost države i građana", kaže.

Kako se od toga obraniti?

Naš sugovornik kaže da se otpornost društva postaje ključni dio nacionalne sigurnosti u kojem vrijedi logika: što je javni prostor stabilniji i informiraniji, to je teže postići politički učinak napada.

Svaki pojedinac, navodi, može pridonijeti općoj sigurnosti i to kroz kritičko vrednovanje sadržaja koji prate (i dijele), potom provjerom izvora te razlikovanjem vijesti od komentara - naročito populističkih.

Dodaje još i ovo: "Posebnu pozornost treba obratiti na sadržaje koji izazivaju snažnu emocionalnu reakciju, osobito strah ili bijes, jer hibridno (i kognitivno) djelovanje često računa na brzu i impulzivnu reakciju publike. Usporavanje reakcije i provjera informacija, stoga, smanjuju njihov učinak. Odgovorno korištenje društvenih mreža, uključujući izbjegavanje dijeljenja neprovjerenih tvrdnji, teorija zavjere ili manipulativnih objava, u tom kontekstu, ima i sigurnosnu dimenziju."

Gdje je Hrvatska u toj priči?

Iako nema javno potvrđenih pokazatelja da je Hrvatska primarna meta sustavnih hibridnih kampanja, činjenica da je članica EU-a i NATO-a automatski je smješta u isto sigurnosno okruženje kao i ostatak Europe.

"To uključuje povremene kibernetičke incidente, širenje dezinformacijskih narativa o međunarodnim krizama, polarizaciju u digitalnom prostoru i sigurnosne događaje niskog intenziteta karakteristične za šire euroatlantsko područje. Takvi fenomeni ne predstavljaju nužno napad usmjeren isključivo na Hrvatsku, nego prije sudjelovanje u globaliziranom prostoru političkog i informacijskog nadmetanja", kaže dr. sc Smiljanić.

Kao jedan od najočitijih primjera za to navodi kibernetički napad na KBC Zagreb 2023., koji je doveo do prekida bolničkih sustava i odgode pregleda.

"Takvi napadi ne moraju imati izravnu financijsku korist za napadača, ali imaju snažan društveni učinak", upozorava dr. sc. Smiljanić. Podsjetimo, tijekom napada na informatički sustav bolnice, ona je bila doslovno paralizirana. Napadači su "zaključali" sustav iznutra i tražili otkupninu. Odgovornost za napad preuzela je ruska hakerska skupina LockBit, više o tome možete pogledati OVDJE.

"Slični napadi zabilježeni su i na državne institucije i poduzeća u regiji, često bez izravne financijske koristi napadača, ali s velikim društvenim učinkom", kaže naš sugovornik.

Koordinirano širenje sadržaja i dezinformacije

Jako oruđe hibridnog ratovanja su i dezinformacije. Ni tu Hrvatska nije bila pošteđena. 

"Tijekom rata u Ukrajini u hrvatskom i regionalnom digitalnom prostoru redovito se pojavljuju narativi koji dovode u pitanje odgovornost aktera u sukobu, legitimitet sankcija ili pouzdanost međunarodnih organizacija. Istraživanja europskih fact-checking mreža (npr. EDMO i EUvsDisinfo) bilježe ponavljanje istih interpretacija u više država članica, što upućuje na koordinirano širenje sadržaja, a ne samo na spontanu javnu raspravu", kaže dr.sc. Smiljanić. 

"Velika" rasprava i jaka polarizacija oko nekih tema, naročito na društvenim mrežama gdje sve može postati lako zapaljivo - dobar su signal da moguće postoji pozadina. 

Naš sugovornik otkriva - često rasprave potiču algoritmi. To su teme migracija, pandemije COVID-a ili energetske krize ukazuje naglo pojavljivanje velikog broja identičnih ili vrlo sličnih poruka i narativa. "Takvi obrasci karakteristični su za koordinirane informacijske kampanje: cilj nije uvjeriti sve korisnike nego produbiti podjele i smanjiti povjerenje u institucije", upozorava.

Tko stoji iza hibridnih operacija?

Jedna od ključnih značajki hibridnog ratovanja je da ste teško dokazuje odgovornost. Operacije se često provode posrednici – kriminalne skupine, aktivisti ili pojedinci. Takva struktura omogućuje vjerodostojno poricanje i izbjegavanje otvorene eskalacije.

Istodobno, učinak hibridnog djelovanja ne proizlazi samo iz vanjskog pritiska. "Vanjski poticaj često djeluje kroz postojeće društvene podjele i unutarnje dinamike", naglašava Smiljanić, dodajući da lokalni akteri ponekad nesvjesno pojačavaju izvorni utjecaj.

Obrana nije samo vojna: društvo kao ključna linija sigurnosti

Za razliku od konvencionalnog ratovanja, obrana od hibridnih prijetnji ne svodi se na vojsku i sigurnosne službe. Ona uključuje kibernetičku zaštitu, koordinaciju institucija i zaštitu infrastrukture, ali i – možda najvažnije – otpornost društva.

"Meta djelovanja više nije samo infrastruktura nego i ljudska percepcija", upozorava Smiljanić, govoreći o konceptu kognitivnog ratovanja. Drugim riječima, način na koji ljudi percipiraju stvarnost, donose odluke i reagiraju na informacije postaje dio sigurnosnog prostora.

Zbog toga građani imaju konkretnu ulogu: provjeravati izvore, razlikovati vijesti od komentara (posebno populističkih). 

"Posebnu pozornost treba obratiti na sadržaje koji izazivaju snažnu emocionalnu reakciju, osobito strah ili bijes, jer hibridno (i kognitivno) djelovanje često računa na brzu i impulzivnu reakciju publike. Usporavanje reakcije i provjera informacija, stoga, smanjuju njihov učinak. Odgovorno korištenje društvenih mreža, uključujući izbjegavanje dijeljenja neprovjerenih tvrdnji, teorija zavjere ili manipulativnih objava, u tom kontekstu, ima i sigurnosnu dimenziju", navodi dr. sc. Smiljanić. 

Još i ovo - kibernetičke kampanje često koriste slabo zaštićene račune za šire napade ili širenje dezinformacija. Opet, ključnu ulogu imaju građani - treba koristiti osnovne sigurnosne mjere. na primjer dvostupanjsku autentifikaciju, redovno ažururanje uređaja, treba biti oprezan i kod otvaranja privitaka ili dijeljenjem osjetljivih osobnih podataka. Treba paziti i na svoje korisničke račune jer kompromitirani profili često služe kao alat za daljnje kampanje. 

Izbjegavanje demonizacije sugovornika

Naš sugovornik skreće pozornot da hibridno djelovanje često cilja i na polarizaciju društva. To je situacija kad se oko neke teme snažno podijeli mišljenje u javnosti. "Širenje nepovjerenja među društvenim skupinama može imati veći učinak od same sabotaže infrastrukture. Građani doprinose otpornosti održavanjem civilizirane rasprave, izbjegavanjem demonizacije sugovornika i razlikovanjem političkog neslaganja od egzistencijalne prijetnje. Stabilna, racionalna i argumentirana javna rasprava smanjuje prostor za manipulaciju i otežava pretvaranje društvenih napetosti u sigurnosni problem.", navodi. 

Rat koji se vodi u percepciji

Hibridno ratovanje nije klasičan ratni sukob, nego trajno stanje nadmetanja u kojem se granica između mira i sukoba briše. Bojišnica se ne nalazi samo na teritoriju nego u informacijskom prostoru, političkom odlučivanju i društvenom povjerenju. Ovdje nema otvorene bojišnice, arena za hibridne ratove su u političkom odlučivanju, informacijskom prostoru (u što spadaju i društvene mreže), potom društvenom povjerenju.

To znači da države, uključujući Hrvatsku, mogu biti dio sigurnosne dinamike i bez formalnog napada, kaže dr.sc Smiljanić. Stabilnost se danas ne mjeri samo vojnom snagom, nego i sposobnošću društva da očuva racionalnost, koheziju i otpornost u uvjetima stalne strateške neizvjesnosti.

POGLEDAJTE VIDEO Ivana Kekin kod Mojmire Pastorčić o zabrani društvenih mreža mlađima od 15