Nakon 12 sati ankete u kojoj smo vas jučer upitali tko će pobijediti na predsjedničkim izborima, vi ste s 5690 glasova, zaključno u nedjelju u 23 sata, izabrali. Pjevač Miroslav Škoro uvjerljivo je pobijedio, s 44,15% ili 2512 glasova, ne samo bivšeg premijera te sadašnjeg kandidata SDP-a za predsjednika, Zorana Milanovića (33,8%, 1923 glasova), nego i aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović (11,02%, 627 glasova) koja još uvijek nije objavila formalnu kandidaturu za predsjedničke izbore.
Odmah iza Kolinde, koja prema čitateljima Net.hr-a uopće ne bi prošla u drugi krug izbora, sa 7,73% ili 440 glasova našao se pravnik Mislav Kolakušić, iznenađenje europskih izbora, a bivši živozidaš Ivan Pernar zauzeo je posljednje mjesto sa samo 3,3%, tj. 188 glasova, što govori nešto o njegovoj (ne)popularnosti među našim čitateljima.
Euforična podrška Škori na Facebooku...
Nakon što je jučer ujutro Škoro na svojoj službenoj Facebook stranici objavio da kreće u utrku za Pantovčak, njegova objava je do trenutka pisanja ovog teksta prikupila više od tri tisuće lajkova i čak 578 komentara.
Prenosimo neke od njih:
"E da barem ja imam toliko entuzijazma i volje za ove ljude i ovu zemlju. Svaka ti čast i želim ti svako dobro! Ja sam odavno digao ruke, al' imaš moju podršku!",
"Ja ne glasam, ali za tebe idem na izbore!",
"Bravo, legendo... Nadam se da ćete pobijediti... Ali jugonostalgičari i mrzitelji Hrvatske ne spavaju. Sad će početi rušenje i omalovažavanje gosp. Škore. Nadam se da većinski narod neće nasjesti na laži i podmetanja. Nek nam dragi Bog pomogne, a najviše gospodinu Škori",
"Poštujem te kao pjevača, imaš prave stvari. Daj Bože da dobiješ izbore, znam da ćeš primijeniti većinu stvari, vjerujem u tebe",
"Zaplakat ću od sreće ako vas budem vidjela kao predsjednika!!", samo su neki od većinom euforičnih komentara.
...ali ima i sumnjičavih
No, nisu baš svi bili toliko oduševljeni.
"Šteta što niste HR branili u HR nego u SAD-u. Takvih ratnika imamo na tisuće i blago rečeno muka mi je od tih 'nabrijanih Ruža i Ružica', prigovorio je jedan korisnik Facebooka,
"Cijenim vas kao čovjeka i kao umjetnika, no moram reći da se tek djelomično slažem s vašim programom. Da budem vulgarna, malo mi 'smrdi' na američki sistem. Ja sam uvjereni parlamentarac. Zbog toga ću i pričekati i s ocjenom i s podrškom. U svakom slučaju, smatram da iskreno vjerujete da možete pomoći Hrvatskoj. Sretno vam bilo! Pratit ću vas", komentirala je druga korisnica.
Josipović bi želio promjene
Bivši predsjednik Ivo Josipović rekao je za RTL Danas kako je Miroslav Škoro ozbiljan kandidat, da se vidi kako su glazbenici ozbiljni te da predrasude o glazbenicima ne stoje. Dapače, glazbenici su, misli Josipović, spremni, kao i drugi intelektualci, voditi državu. Dodao je kako je Škoro naširoko popularan i da se mudro distancirao od desničarenja.
Josipović je također mišljenja da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije ostvarila što se očekuje od predsjedničke pozicije, da je "estradizirala funkciju" i da je u otklonu prema desno "loše predstavljala Hrvatsku", pa bi osobno želio da dođe do promjene.
Ne želi biti fikus predsjednik
Drugi predsjednik Hrvatske, Stjepan Mesić, rekao je za Večernji list kako Škoro izlazi na izbore s nečim novim, što drugi još nisu predložili, a to je izmjena pozicije predsjednika države. Jednako kao i Josipović, ima pozitivno mišljenje o Škori, pa smatra da njegove ideje nisu opasne te ga vidi u drugom krugu sa Zoranom Milanovićem, kao i većina čitatelja Net.hr-a. "Drugim riječima, želi da on ostane i dalje čvrsta točka sistema, ali da ima i nešto više ovlasti, dakle, da ne bude fikus kako se do sada nazivalo predsjednike."
Klasični populistički projekt?
Politolog Berto Šalaj komentirao je za 24 sata Škorinu kandidaturu, rekavši da je u pitanju "klasični populistički projekt": "Diviniziranje naroda (savez s narodom, narodni predsjednik) i općeniti politički antielitizam (korumpirane i otuđene elite) kao iz nekog priručnika za populiste. Znamo da je Škoro desničar, pa će biti zanimljivo vidjeti može li s ovakvim populističkim projektom privući nešto birača centra i lijevog centra", smatra Šalaj te dodaje da Škoro traži ovlasti koje nije imao ni Franjo Tuđman.
Davor Gjenero smatra da je "Škorina priča mnogo konzistentnija", nego što je očekivao te da je po njegovu mišljenju nalik Charlesu de Gaulleu. "To je u cijelosti degolovski model plebiscitarne demokracije... Kad Škoro predlaže promjenu načela ustavnih sudaca, ja tu vidim trag ideje profesora Smerdla, koji je tražio nešto slično, da se točno odrede uloge sudaca, da se napusti model samokandidiranja te da ustavne suce predlaže akademska zajednica, vrh sudbene vlasti i odvjetnička komora, vodeći računa o tome da predlažu najbolje stručnjake za pojedini dio prava koji trenutačno nedostaju… Tako da nije nužno to iščitavati kao orbanovski model utjecaja na ustavne suce", kaže Gjenero i dodaje kako je pravo sazivanja vlade i predsjedanje sjednicom – san svih predsjednika i nešto što su htjeli Stipe Mesić i sadašnja predsjednica.
Za razliku od Gjenera, analitičar Žarko Puhovski nije usporedio Škorine pretenzije k predsjedničkim ovlastima s de Gaulleom, nego s Franjom Tuđmanom, a pronašao je čak i poveznicu s jugoslavenskim kraljem Aleksandrom Karađorđevićem i njegovom šestosiječanjskom diktaturom. U razgovoru za Index.hr, kazao je kako je sve što je Škoro rekao uobičajeno, osim načina na koji je to rekao.
Efektan način kandidiranja
Prema mišljenju komunikologinje i sveučilišne profesorice s Fakulteta političkih znanosti, Smiljane Leinert Novosel, Škoro je imao "efektan" način kandidaranja time što je to napravio preko Facebooka, bez nazočnosti novinara i kamera. Leinert Novosel je za Dnevnik N1 televizije pohvalila Škoru kao "vrlo vještog komunikatora" i kazala kako se sada on nalazi u poziciji izazivača.
"Miroslav Škoro i njegova pojava jest reakcija na nezadovoljstvo postojećim stanjem i u tom pogledu bi trebalo što objektivnije sagledati što on to zapravo želi i zašto se uopće kandidira. Dakle, on je jako dobro shvatio da je trenutačna pozicija, slično kao i u drugim dijelovima Europe, situacija u kojoj su političke elite na neki način izgubile kontakt s ljudima. Naravno, temeljem toga su izgubili i povjerenje ljudi. Doveli su do toga da ih ljudi ne doživljavaju više nekakvim svojim predstavnicima i svojom vlašću koja će se brinuti za njih. Dakle, ta jedna linija, taj odnos je potpuno izgubljen i u potpunoj mjeri narušen, da budemo precizni. I on upravo u tome vidi svoju mogućnost želeći sebe promovirati kao narodnog predsjednika. On zapravo sam sebi oblikuje imidž", smatra Leinert Novosel.
