Karizmatični ris je samozatajna zvjerka, simbol netaknute prirode, blago koje treba očuvati za buduće generacije. No ta najveća europska mačka dugih nogu, kratkoga repa i šiljastih ušiju koje rese čuperci na vrhovima ima male šanse za preživljavanje.
Naime, dinarska populacija risa je iznimno malena i oslabljena parenjem u srodstvu pa je unos svježih gena od velike važnosti za njihov dugoročan opstanak. Na tome zadatku predano radi ekipa koju predvode znanstvenici i znanstvenice iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Slovačke i Rumunjske u sklopu međunarodnog projekta LIFE Lynx.
Naime, jedina mogućnost za opstanak euroazijskog risa (Lynx lynx) u Dinaridima je naseljavanje životinja iz druge, stabilne populacije i upravo to se i radi kroz projekt LIFE Lynx, koji je počeo 2017. i traje do 2024. godine. U tom razdoblju plan je uhvatiti najmanje 14 risova u Slovačkoj i Rumunjskoj te četiri životinje ispustiti u Hrvatsku i 10 u Sloveniju.
''Cilj je naseliti životinje iz genski bliske populacije koja dolazi iz sličnog staništa kako bi se lakše prilagodila, a Karpati su stanište vrlo slično našem, kao i morfologija tamošnjih risova. Karpatska populacija je velika i zdrava da možemo uhvatiti dovoljan broj životinja'', objasnila je za RTL.hr Magda Sindičić, docentica na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i glavna koordinatorica projekta LIFE Lynx s hrvatske strane, u kojemu sudjeluju i Veleučilište u Karlovcu te udruga BIOM.
Zbog prekomjernog lova, početkom 20. stoljeća, ris je izumro u većem dijelu Europe, uključujući Hrvatsku i susjedne države.
Ris je strogo zaštićen i nalazi se na Crvenom popisu sisavaca
Stoga su 1973. slovenski lovci organizirali reintrodukciju, odnosno naseljavanje risa te je šest životinja ulovljenih u Slovačkoj ispušteno u uzgojnom lovištu Medved pokraj Kočevja. Sve tri naseljene ženke su imale mlade već prve godine, populacija je brzo rasla i u nekoliko godina su se risovi iz Slovenije proširili u Hrvatsku, BiH, Austriju i Italiju.
Međutim, od 1990-ih godina lovci svake godine zamjećuju sve manji broj životinja i brojnost populacije pada sve do danas. Najvažniji uzrok izumiranja risova je parenje u srodstvu s obzirom na to da se gotovo 45 godina potomci šest životinja pare isključivo međusobno. Znanstvenici procjenjuju da je danas u Hrvatskoj prisutno 30 do 40 risova, u Sloveniji tek 10 do 20, a u Italiji je situacija još kritičnija.
Cijeli proces repopulacije je izrazito složen i zahtjevan, traži timski rad i uhodane protokole da bi sve išlo prema planu, napominju iz LIFE Lynx tima i ističu da su i brojni suradnici i suradnice izvan projektnog tima uvelike doprinijeli u različitim fazama kao što su hvatanje, monitoring u karantenskoj nastambi, provjera zdravstvenog statusa, transport te ispuštanje risova.
Ima ljudi koji i ne znaju da ris postoji što i ne čudi jer se
risovi klone ljudi i žive samotno i skrovito
Uspješnost njihova naseljavanja prate i znanstvena istraživanja, koja uključuju praćenje risova i njihovih potomaka pomoću automatskih foto aparata i GPS ogrlica te mnoge genetske i ekološke analize. Stoga su dobro zabilježeni prvi rezultati već tu, naime, u protekle dvije godine uspješno je preseljeno sedam risova, a nije izostao niti podmladak što je pomalo iznenadilo i dodatno razveselilo istraživače.
Ukupno je ispušteno sedam mužjaka s Karpata u Dinaride, od kojih je pet uhvaćeno u Rumunjskoj, a dva u Slovačkoj. U 2019. su ispuštena dva risa uhvaćena u Rumunjskoj - Doru u Hrvatsku i Goru u Sloveniju, a u 2020. godini tri risa iz Rumunjske - Alojzije u Hrvatsku, Catalin i Boris u Sloveniju te dva risa iz Slovačke – Pino u Hrvatsku i Maks u Sloveniju.
Idući važan korak, ujedno i jedan od ciljeva projekta, jest zabilježiti potomke ispuštenih risova unutar dinarske populacije. Goru je to uspjelo već u prvoj godini kada je zabilježeno da on i Teja, risovica iz dinarske populacije također obilježena telemetrijskom ogrlicom, provode vrijeme na istom teritoriju.
Svaki ris ima jedinstven obrazac krzna pa se na temelju
rasporeda točkica i boje krzna može identificirati jedinke i
pratiti ih i tako procijeniti i veličinu populacije
U kolovozu 2019. Teja je zabilježena na fotozamkama s mladunčetom, a uspješnim prikupljanjem genskog uzorka malenoga risa dokazano je Goruovo očinstvo.
Mlada ženka je nazvana Mala i postala je simbol opstanka dinarske populacije, a istraživači se nadaju da će i ostali risovi biti jednako produktivni kao Goru i da će ove godine zabilježiti nove male risove na dinarskom terenu.
A nadaju se i da će otkriti što se dogodilo s Doruom i Pinom čija je sudbina u ovom trenutku nepoznata.
Naime, kretanje svih ispuštenih životinja prati se telemetrijskim
ogrlicama, a trenutno je njima obilježeno osam risova iz
dinarske populacije kako bi se moglo bilježiti razliku u
dinamici njihova kretanja i potencijalna preklapanja teritorija s
domaćim risovima.
Miheca, Teju, Malu i Martina se
prati u Sloveniji, dok se u Hrvatskoj prati kretanje
Kaze, Stipe i Rista, a Bojan je prekogranični
ris čiji se teritorij proteže kroz obje zemlje.
GORU(Aleš
Pičulin)
Nakon prošlogodišnjeg ispuštanja u Loškom potoku, Goru je
uspostavio svoj teritorij oko Male gore u Kočevskoj regiji. Do
danas se zadržava na istom području kojeg dijeli s domaćom
risovicom Tejom. Ona je prošle jeseni zabilježena s mladuncem,
ženkom Mala, za koju je dokazano da je Goru otac. On je ove
godine bio na izletu do Hrvatske upravo u sezoni parenja pa se
istraživači nadaju da će uskoro zabilježiti njegove potomke
i s druge strane granice.
DORU(Marko Matešić)
Doru je nakon ispuštanja u Nacionalnom parku Risnjak u Hrvatskoj prešao granicu i uspostavio svoj teritorij u blizini Postojne u Sloveniji. Istraživači su uspješno pratili njegovo kretanje do siječnja 2020. kada mu se gubi trag. Ogrlica je prestala slati podatke, a obilasci terena s kopna i iz zraka u potrazi za VHF signalom nisu bili uspješni. Od prosinca 2019. također nije zabilježen ni na fotozamkama postavljenim u Sloveniji i Hrvatskoj. Ne može se sa sigurnošću reći koja je Doruova sudbina, ali još postoji nada da je živ.
CATALIN(Gabriele Retez)
Catalin je ove godine preseljen iz rumunjskih Karpata na područje
Snežnika u Sloveniji. Svoj teritorij je uspostavio na području
Cerknice između mjesta Menišija i Rakitna gdje ga se do danas
uspješno prati.
ALOJZIJE(Vedran Slijepčević)
Alojzije je ispušten u ožujku ove godine u Nacionalnom parku
Paklenica u Hrvatskoj. Nakon mjesec dana je uspješno uspostavio
teritorij na području općine Sv.Rok otkud redovito stižu
podaci o njegovu kretanju. Ime je dobio u spomen na
inženjera šumarstva Alojzija Frkovića, lovnog
stručnjaka i začetnika istraživanja risa u Hrvatskoj, a
istraživači se nadaju da će ove godine imati priliku
zabilježiti i Alojzijeva potomka.
BORIS(Andrea Gazzola)
Boris je mladi ris ispušten ove godine u Loškom potoku u Sloveniji. Nakon ispuštanja je prešao granicu s Hrvatskom gdje se jedno vrijeme zadržavao u Gorskom kotaru na području Gerova. Nedavno je krenuo put jugoistoka što upućuje na to da još nije uspostavio svoj teritorij te se njegovo kretanje nastavlja pratiti pomoću GSM – GPS ogrlice.
PINO(Marko Matešić)
Pino je prvi ris preseljen iz Slovačke, a ispušten je u Hrvatskoj na granici Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Parka prirode Velebit. Nažalost, ogrlica mu je prestala raditi odmah nakon ispuštanja tako da za sada nema niti jednog podatka o njegovu kretanju. Dosad nije zabilježen fotozamkama, a pretragom terena iz kopna i zraka nije dobiven VHF signal. Ipak, postoji nada da bi fotozamke s drugih lokacija mogle otkriti Pinovo kretanje.
MAKS(Miha Krofel)
Maks je zadnji ris ispušen ove godine na Snežniku u Sloveniji, a dolazi iz Slovačke. Ubrzo nakon ispuštanja je uspostavio svoj teritorij u blizini Postojne gdje se prije nalazio i Doru te ga se uspješno prati do danas.
Krajem ove godine započinje iduća sezona hvatanja risova u slovačkim i rumunjskim Karpatima i trajat će do početka 2021. godine, a znanstvenici se nadaju da će biti uspješna kao i prve dvije i, kažu, drže fige da se ove sezone uhvati i koja risovica.
