Na današnji dan, 1. studenoga 1995. godine, u američkom gradiću Daytonu u saveznoj državi Ohio počela je mirovna konferencija koja je rezultirala Daytonskim sporazumom.
Iako je taj sporazum još uvijek najznačajniji jamac mira na prostoru bivše Jugoslavije, i dalje je obavijen velom tajne.
Pregovori obavijeni velom tajne
Okvirni sporazum potpisan je u vojnoj bazi Wright Patterson kod Daytona, 21. studenoga, a službeno je predstavljen 14. prosinca u Parizu. Sporazum su u nazočnosti tadašnjeg američkog državnog tajnika Warrena Christophera potpisali tadašnji predsjednici Srbije, Hrvatske i BiH - Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.
Jedan od sudionika pregovora u Daytonu bio je i bivši crnogorski čelnik blizak Miloševiću, Momir Bulatović, koji danas tvrdi da je ono što je tamo dogovoreno 1995. bilo na pregovaračkom stolu još 1992. godine u Lisabonu.
"Pa zašto to nije dogovoreno u Lisabonu? U Daytonu su se pitali samo Amerikanci. Čak su i pripadnike međunarodne zajednice tretirali kao potpuno nevažne", prisjetio se Bulatović u izjavi za Blic.
Pregovori su, prema njegovoj ocjeni, bili okrutnii.
"Sjećam se da je Radovan Karadžić rekao: 'Pa kako da popustimo, meni je tamo poginulo 25.000 mladića.' A ja mu kažem: 'Radovane, nemoj da ti pogine još 25.000".
Ključna uloga Richarda Holbrookea
Jedno od ključnih načela na kojem je počivao Daytonski sporazum bila je podjela BiH po ključu 51 posto teritorija Federaciji BiH i 49 posto Republici Srpskoj. Iz te je podjele izdvojen Distrikt Brčko. Tim su sporazumom entitetima dane najveće ovlasti.
Pregovori su trajali 20 dana - od 1. do 21. studenoga. Među predstavnicima sukobljenih strana posredovali su diplomati koji su se nasamo sastajali s Izetbegovićem, Miloševićem i Tuđmanom dogovarajući dijelove sporazuma, koji su potom bivali ugrađeni u ovaj konačni.
Glavni akter pregovora bio je pomoćnik američkog državnog tajnika, Richard Holbrooke, a načini na koje je uspio privoljeti trojicu lidera da potpišu sporazum ni do danas nisu do kraja rasvijetljeni. Neke od tih priča govore o ponoćnim sastancima u pidžamama i Miloševićevim crtanjem karti BiH na salvetama.
Milošević 'slomljen' na snijegu
U studiji 'Tajna povijest Daytona: Američka diplomacija i bosanski mirovni proces 1995' Dereka Cholleta i Bennetta Freemana, opisana je i drama koja se događala posljednjeg dana pregovora. Tog je jutra Milošević odlučio prelomiti i potpisati sporazum s Tuđmanom, neovisno od stava bošnjačkog izaslanstva. Navodno je na snijegu, bez kaputa, na parkiralištu pored vojne baze čekao i inzistirao da tu ideju predstavi Christopheru Hillu i Holbrookeu.
Kada su ovi odbili ideju, Milošević je iznio i zadnju ponudu: da se status Brčkog ostavi za kasnije, kada će biti riješen međunarodnom arbitražom, što je Tuđman prihvatio.
Christopher i Holbrooke su tada otišli u Izetegovićev apartman gdje su se sastali s liderom Bošnjaka, te Harisom Silajdžićem i Muhamedom Šaćirbejom.
"Ovo je nepravedan mir, ali moj narod treba mir", rekao je nevoljko Izetbegović čime je sporazum praktički ostvaren.
'Predsjedniče, ovi ljudi su divlji'
Potom su Hill i Holbrooke požurili staviti sporazum na papir i obavijestiti predsjednika Billa Clintona koji je namjeravao odmah doletjeti u Dayton na potpisivanje sporazuma. Navodno mu je Holbrooke tada rekao: "Gospodine predsjedniče, vi ne želite biti danas blizu ovih ljudi. Oni su divlji."
Neposredno uoči potpisivanja sporazuma, u srpskom se izaslanstvu odvijala prava drama. Milošević je tek tada pokazao dogovorene karte bosanskim Srbima. Kada je Momčilo Krajišnik (jedan od tadašnjih vođa bosanskih Srba i bliski surandik Radovana Karadžića) vidio te karte - onesvijestio se.
Upitan što se dogodilo, Milošević je kratko rekao: "Pao je u komu".
