Prošle su 32 godine, a kiša koja pada po svijećama, grobovima i uspomenama naglašava tugu s kojom živi Vukovar. Brojnim obiteljima ratna priča još uvijek nije zatvorena, a iako godine prolaze - tuga za najmilijima ostaje.
"Zadnja informacija o djedu je od susjede. Ona je preživjela Negoslavce, bila je silovana tamo i mučena. Ona ga je zadnjeg vidjela živog, bio je vezan u podrumu negoslavačke općine bodljikavom žicom i od tamo mu se gubi svaki trag", kazao je Igor Korač za RTL Danas.
Djedovu kuću mu nisu vratili, a u njoj su njegove uspomene koje sada posjeduje netko drugi. Igora, ipak, najviše boli to što djedu nema gdje zapaliti svijeću.
"Našao sam neke djedove osobne stvari, očeve osobne stvari, očevu iskaznicu učlanjenja u Dinamo kad je imao 15 godina iz '67. Našao sam i djedovu zahvalnicu. To sad stoji uramljeno u mom stanu i stajat će tako dok sam ja živ", poručio je.
'Moji suborci koji su imali 21, 22 ili 23 godine ostarjeli su preko noći...'
Ono što majke, bake, žene, unuke, sinovi, braća... nakon 32 godine i mogu željeti je imati gdje ostaviti cvijeće, zapaliti svijeće, ali i pronaći kosti svojih najmilijih. Da Jeleni Baketi nije jedinog sina koji je preživio, ona danas ni ne bi mogla otići na groblje.
"Ništa još saznala nisam o Goranu. On je nestao iz Vukovarske bolnice. Imam informacije da je bio u onom autobusu koji je nestao, je li netko pronađen iz tog autobusa ne znam. Vjerojatno da nije pronađen nitko, gdje su ih odvezli, što su s njima napravili, to dragi Bog zna, mi ne", kazala je Jelena.
Ni gospođa Matija Kušić nema gdje zapaliti svijeću. Nakon rata ostala je sama s dvije kćeri, a sada već ima i unuke. "Bila bih najsretnija da nađem kosti i da imam grob i da imam gdje upaliti svijeću i ja i moja djeca, ali na žalost bojim se da ga nećemo naći", tužno je priznala.
Zna tko je i kada ubio njezinog supruga, a jedino što želi je sjesti na grob i ispričati se s njime kao nekada.
Robert Bestrcan sa suzama u očima gleda fotografije svoga brata.
"Zadnje sam ga vidio u bolnici kad smo se pozdravili prije nego sam ja išao u proboj računajući s tim da će ranjenike pustiti, da ih neće dirati", objasnio je. Postoji samo jedno pitanje već 32 godine - gdje mu je brat? "Ne može se to opisati riječima. Jednostavno, teško je", dodao je Robert.
"Imao sam tada suborce koji su imali 21, 22 ili 23 godine i koji su ostarjeli preko noći. To je valjda takva situacija koja ne pita za godine", kazao je prvi ratni zapovjednik obrane Vukovara Ivica Arbanas.
'Zadnjeg sam vidjela Brzog, dečka od 22, 23 godine. On je rekao: 'Vidimo se u Zagrebu''
"Puno me stvari podsjeća, jako puno. Zadnjeg sam vidjela Brzog, to je bio naš vozač. On se samo nasmijao, imao je red bijelih zubi. To je bio dečko od 22, 23 godine. On je rekao: 'Vidimo se u Zagrebu'", prisjetila se Jadranka Lisičar, medicinska sestra u Vukovarskoj ratnoj bolnici.
A nikada se više nisu vidjeli. Sjećaju se uvjeta u kojima su radili, a neke prizore nikada neće zaboraviti.
"Kada je otac bebicu u zavjesi donio da vidi je li živa... Ono... da joj pružimo pomoć. Međutim, ona je već bila mrtva tako da to - taj trag ostaje", kazala je Radmila Franić, anesteziološka tehničarka u Vukovarskoj ratnoj bolnici.
A djeca u ratu tema su i 14. sata povijesti. Kako su kazali učenici Osnovne škole Dragutina Tadijanovića u Vukovaru, učili su o 18. studenom i kako je bilo onima koji su morali izaći iz grada. U tome sudjeluje 12 škola diljem Hrvatske.
"Želimo danas izreći njezino i njegovo ime, imena sve djece koja su stradala u Domovinskom ratu i na taj način pokazati kako su to ista ona imena kakva imaju i danas djeca u našim školama", rekla je ravnateljica škole Lilidija Miletić. A već tradicionalno u vukovarske škole stigle su mandarine iz doline Neretve - ove godine 10 tona.
Ispred bolnice skupilo se mnoštvo kako bi zapalilo svijeće, kao i na simbolu hrvatskog zajedništva Vodotornju. A unatoč kiši i vjetru mnogi su prošli više od 700 kilometara na biciklima i stigli u Vukovar. Sutra će stići nekoliko desetaka tisuća ljudi i koračati u 25. koloni sjećanja - u spomen na sve koji su dali život za Hrvatsku.
POGLEDAJTE VIDEO: 'Najteže je bilo kad nam je otac donio mrtvu bebu zamotanu zavjesu. Molio je da je spasimo'
