'Apel za sustavnu klimatsku akciju', koji je prosincu prošle godine potpisalo više od 540 hrvatskih znanstvenika i znanstvenica predan je Vladi, Saboru i Uredu predsjednika te Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.
''Na temelju svih raspoloživih znanstveno utemeljenih činjenica, zaključaka eksperimentalnih mjerenja i terenskih opažanja te teorijskih modeliranja, objavljenih u tisućama međunarodno recenziranih znanstvenih publikacija, s punom odgovornošću tvrdimo da klimatske promjene s kojima se trenutno suočavamo predstavljaju izvanredno stanje te najozbiljniju i najkompleksniju krizu kojoj je čovječanstvo u cjelini ikada bilo izloženo'', upozorili su hrvatski znanstvenici i znanstvenice iz različitih akademskih disciplina u Apelu i obraćanju medijima što je prvi takav istup znanstvene zajednice u Hrvatskoj po pitanju trenutne klimatske krize.
'Apel za sustavnu klimatsku akciju', ističu, poziv je nadležnim institucijama da pokretanjem konkretnih i ambicioznih mjera stvore preduvjete za sustavno i sveobuhvatno suočavanje s tim izvanrednim stanjem.
Između ostalog, potaknuti izvještajima Međunarodnog panela za klimatske promjene, odredbama Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, Rezolucijom Europskog parlamenta o proglašenju klimatskog izvanrednog stanja na razini cijele Europske unije, upozorenjem koje je potpisalo više od 11.000 znanstvenika, pozivaju na to da se s klimatskom krizom suočimo zajedničkim snagama.
Stoga su, kako napominju, i kao znanstvenici i znanstvenice i kao građani i građanke zabrinuti zbog sve očitijih posljedica klimatskih promjena, sve osjetnijih i na teritoriju Republike Hrvatske, zabrinuti zbog nedostatka sustavnih javnih rasprava o klimatskim temama u Republici Hrvatskoj, te imajući na umu znanstvene spoznaje svih znanstvenih polja i disciplina o klimatskim promjenama, njihovim uzrocima, posljedicama, prognozama i perspektivama, uputili apel javnosti i svima odgovornima.
''U svom zadnjem specijalnom izvještaju, objavljenom u studenom 2018., Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) upozorio je da sprječavanje nepovratnih promjena klime, koje ugrožavaju održivost civilizacije na Zemlji, zahtijeva smanjenje emisija ugljikovog dioksida (CO2) za 45 posto do 2030. te njihovo potpuno ukidanje do 2050. Klimatske promjene, koje bismo, dakle, bez pretjerivanja trebali nazivati preciznijim iako netehničkim terminom, klimatskom krizom, realnost su današnjeg svijeta i radi se o najozbiljnijoj i najkompleksnijoj krizi kojoj je čovječanstvo u cjelini bilo ikad izloženo. Suočeni sa sada već galopirajućom klimatskom krizom i njenim posljedicama, čini nam se opravdanim pozivati na proglašenje izvanrednog stanja'', upozoravaju znanstvenici i znanstvenice.
Naime, već tijekom zadnjih nekoliko desetljeća iz godine u godinu diljem Zemlje bilježimo posljedice klimatskih promjena:
- obaranje rekorda prosječne globalne temperature
- sve učestalije i intenzivnije pojave valova vrućine tijekom ljeta i hladnih oborinskih ekstrema tijekom zima
- destabilizaciju permafrosta
- gubitak ledenjaka kao važnih resursa pitke vode
- porast globalne razine mora
- izbljeđivanje koralja
- velike šumske požare
- sve duža sušna razdoblja
- poplave velikih razmjera
- sve češće i intenzivnije suše
Posljedično, svjedočimo i velikim promjenama u okolišu što uzrokuje sve veće probleme u proizvodnji hrane, prisilne migracije te degradaciju bioraznolikosti, koje se očituju u galopirajućem izumiranju, seljenju vrsta, među kojima su najvidljivije pojave tropskih vrsta u umjerenom pojasu.
''Zbog svega toga, konformističko odbijanje prihvaćanja stvarnosti klimatske krize je izgubilo svaku racionalnu utemeljenost'', ističu znanstvenici i znanstvenice dodajući da ''istovremeno svjedočimo pokretima za akciju koje možemo smatrati početkom globalne ekološke revolucije, novog historijskog momenta kakav čovječanstvo do sada nije iskusilo''.
''Jedan od glavnih zahtjeva tih pokreta je poziv institucijama da slušaju znanstvenike. Istina, znanstvenici su često vrlo skromni u javnom komuniciranju vlastitih rezultata i njihovih implikacija, što se može pripisati strogom pridržavanju pravila znanstvene metode. No, kao što je klimatolog James Hansen istaknuo: 'Oprez je hvalevrijedna vrlina, no danas bismo možda ipak trebali kontrolirati našu suzdržanost, jer ona nas vodi u kataklizmičku budućnost'', nastoji nam znanstvena zajednica usmjeriti pažnju na ključan problem sadašnjosti i budućnosti.
Jedno od uobičajenih suzdržavanja od odlučne sustavne akcije do sada je bila pozicija da klimatske promjene predstavljaju problem, ali da to nije kriza. Znanstvenici priznaju da 'klimatska kriza' ili 'izvanredno stanje' nisu tehnički termini, kakve bi koristili u znanstvenoj komunikaciji, no: ''Danas više nemamo na temelju čega ublažavati taj neugodan, ali jasan i svima razumljiv termin. Iz istog razloga, treba prekinuti štetnu praksu upotrebe terminologije, koja se odnosi na klimatsku krizu i njezino ublažavanje, u svojstvu kozmetičkog dodatka proizvodima, projektima, politikama, strategijama, proglasima i drugim političkim stajalištima. Ta terminologija ima svoj jasan i nedvosmislen sadržaj, ukorijenjen u znanstvenim činjenicama pa se i mora koristiti u skladu s time''.
U vezi s klimatskom krizom, kao svoj središnji zahtjev znanstvenici ističu donošenje odluka temeljenih na znanstveno utemeljenim činjenicama: ''Na temelju svih raspoloživih znanstveno utemeljenih činjenica, zaključaka eksperimentalnih mjerenja i terenskih opažanja te teorijskih modeliranja, objavljenih u tisućama međunarodno recenziranih znanstvenih publikacija, s punom odgovornošću tvrdimo da se radi o krizi, zapravo o izvanrednom stanju, te svojim znanstvenim autoritetom pozivamo institucije da odgovarajućim i ambicioznim mjerama stvore preduvjete za sustavno i sveobuhvatno suočavanje s tim izvanrednim stanjem''.
Stoga, znanstvenici i znanstvenice zahtijevaju sljedeće:
- hitno proglašenje klimatskog izvanrednog stanja na razini Republike Hrvatske, po uzoru na već donesene slične odluke na razini EU, 3 kao i niza drugih država
- uključenje znanstvenika svih profila i disciplina, koji objavljuju recenzirana znanstvena istraživanja o klimatskim promjenama, njihovim implikacijama i/ili njihovu ublažavanju, u procese donošenja politika vezanih za klimatsku krizu
- razvoj i implementaciju politika usmjerenih k izgradnji socio-ekonomskih modela, održivijih u odnosu na postojeći
- rad na sustavnom i aktivnom podizanju svijesti opće javnosti, na svim razinama, o klimatskoj krizi, u svoj njenoj kompleksnosti, što uključuje i razvoj ambicioznih obrazovnih tema iz područja održivog razvoja, implementiranih u školske kurikulume
- hitnu implementaciju programa sustavne tranzicije prema održivoj energetici, s konačnim ciljem potpunog obustavljanja projekata ekstrakcije i eksploatacije fosilnih goriva, što uključuje i potrebne prekvalifikacije radnika
- prepoznavanje i poticanje niskougljičnih zanimanja i životnih stilova te prateće infrastrukture
- prepoznavanje osobito ranjivih skupina u društvu te rad na minimiziranju njihove ranjivosti, kao i već pretrpljenih šteta
- poticanje lokalne proizvodnje, distribucije i trgovine koja ne uključuje transport lokalno dostupnih dobara iz udaljenih zemalja
- poticanje održivih, niskougljičnih transportnih rješenja, uključujući i razvoj prateće infrastrukture
- implementaciju održivih tehnoloških rješenja u svim aspektima života, na temelju komparativnih analiza životnih ciklusa (LCA)
- intenzivnu potporu ambicioznim znanstvenim istraživanjima
usmjerenim prema odgovorima na klimatsku krizu
''Klimatska kriza, u svoj svojoj zastrašujućoj realnosti, jest test zrelosti naše civilizacije u cjelini, poziv za buđenje, ali i jedinstvena prilika za globalnu transformaciju prema održivom društvu. Da bismo postigli te ciljeve, potrebno je zajedničko djelovanje cijelog čovječanstva'', napominju znanstvenici i znanstvenice.
Dobar početak, ističu, jest proglašenje klimatskog izvanrednog stanja, ali ključno je i sustavno djelovanje u skladu s time.
''To je zahtjev koji isključuje lažne alibije tzv. malih zemalja.
To je zahtjev koji podrazumijeva zajedničko, sinergijsko
djelovanje svih ljudskih djelatnosti. Naposljetku, to je zahtjev
koji isključuje bilo kakvu diskriminaciju te poziva na
solidarnost među generacijama, među rasama, vjerama, državama,
svim mogućim opredjeljenjima, kao i solidarnost spram drugih
živih bića'', zaključuju hrvatski znanstvenici i znanstvenice te
ističu da stoje na raspolaganju svim institucijama kako
bismo se zajednički suočili s izazovima klimatskog izvanrednog
stanja.
No upitno je koliko će sluha pokazati Vlada.
Kao što smo već upozoravali, vrh domaće politike i
vlasti ovu temu niti ima u fokusu svojih programa, niti je uopće
ozbiljno spominje, a Marija Mileta iz Zelene
akcije nedavno je za Vijesti.hr upozorila i da Hrvatska u
klimatskoj politici ne prati one ambicioznije države, kojih
dakako ima, već ide u suprotnom smjeru.
''U nacrtu svog Nacionalnog energetskog i klimatskog plana za razdoblje od 2021. do 2030., čija svrha treba biti maksimalno ublažavanje klimatske krize, Vlada predlaže nova istraživanja nafte i plina na gotovo cijelom teritoriju Hrvatske, uključujući Jadransko more te nove velike plinske infrastrukturne projekte poput LNG terminala i Jadransko-jonskog plinovoda’’.
''Pred nama je desetljeće u kojem trebamo ne samo započeti, već napraviti tranziciju u post-fosilno društvo, a ne investirati ogromne količine javnog novca u nove štetne projekte i time nas osuditi na još 40 do 50 godina korištenja fosilnih goriva što je predviđeno Planom Vlade RH. Još je 2016. godine tadašnja Vlada odustala od istraživanja nafte i plina u Jadranu zbog velikog pritiska javnosti koja je rekla jasno ‘ne tom projektu’. Ova nas Vlada ponovno vraća u prošlost''.
Hrvatska je, podsjetimo, među 17 zemalja članica Europske unije
koje imaju najvišu razinu energetskog siromaštva što označava
nedostatak pristupa modernim oblicima energije, primjerice
električnoj energiji, ili nemogućnost podmirenja troškova za
energiju nužnu za život u prihvatljivim uvjetima.
Stoga, ističe Mileta, ‘’Vlada najprije mora izmijeniti trenutni nacrt Nacionalnog energetskog i klimatskog plana da bude u skladu s najnovijom klimatskom znanošću i da se odmakne od korištenja fosilnih goriva prema investicijama u obnovljive izvore energije, prvenstveno solare i vjetar, i energetsku učinkovitost koja je vrlo bitna u borbi protiv energetskog siromaštva’’.
Naposljetku, klimatska kriza zaista mora postati jedan od glavnih prioriteta ove i svih budućih Vlada, ne samo deklarativno na papiru, već i u praksi, upozorava Mileta i objašnjava što to znači: ‘’Vlada treba krenuti, primjerice, stvarati plan za izlazak iz korištenja ugljena kao energenta koji uvozimo, u idućem desetljeću, a ne produljivati rad termoelektrane Plomin 2. Vlada treba i razgovarati sa sindikatima te radnicima i radnicama o kreiranju zelenih i kvalitetnih radnih mjesta za koje imamo velik potencijal. Treba povlačiti sredstva iz EU fondova za investicije u obnove zgrada sa svrhom energetske učinkovitosti i poticati razvoj komunalne energije odnosno energije u rukama građanki i građana. I na kraju, ne ulagati više novac u nove prljave projekte na fosilna goriva’’.
