Tijekom dana bi u zagrebačku KB Dubrava trebao stići Hrvat koji je prije dva tjedna ranjen tijekom borbi u Ukrajini. Njegovo je stanje zasad stabilno te nije životno ugrožen, ali bude li potrebno, u njegovo će liječenje biti uključene i druge bolnice, doznaje Jutarnji.
Svi su naši klinički bolnički centri osposobljeni za zbrinjavanje ranjenih u ratu, bez obzira na njihove ozljede. Osim toga, u bolnicama još uvijek rade liječnici koji su iskustvo u saniranju ratnih ozljeda stjecali tijekom Domovinskog rata.
Česte i raznovrsne ozljede
"Najčešće ozljede u ratu nastaju od minsko-eksplozivnih sredstava, odnosno to su one koje prouzroče dalekometni višecijevni bacači, a danas i projektili. Mogu biti lakše, ali i vrlo teške, što uključuje nagnječenje organa i ekstremiteta. U ratu je vrlo važno pridržavati se prioriteta u zbrinjavanju, osobito kad postoji velik broj ranjenika. Naime, različito je to od prioriteta u mirnodopsko vrijeme. Uvijek imaju prednost oni koji imaju veću šansu za preživljavanje jer je jedan od problema na bojištima i to što nema dovoljno medicinskog osoblja. Primjerice, u ovom ukrajinsko-ruskom ratu, kažu, dnevno ima i više od 100 poginulih i više od 50 ranjenih, što su velike brojke", rekao je kirurg iz Dubrave, Toni Kolak.
Dodaje da brojne ozljede u ratu nastaju još od krhotina betona, cigle ili stakla nakon udara projektila u zgrade. No, postoji i još jedna vrsta čestih ratnih ozljeda.
"Postoje i tzv. blast ozljede, koje nastaju od udarnog vala, što nerijetko poremeti centralni živčani sustav ili izazove puknuće unutarnjih organa koji su ispunjeni tekućinom, poput crijeva. Dakako, ima i onih 'standardnih' rana koje nastaju od streljiva, najčešće u uličnim borbama, a težina ozljede nerijetko ovisi i o mecima koji se koriste. Ne treba zaboraviti ni ozljede od mina koje se aktiviraju kad na njih netko stane, ali sad su sve češće u uporabi minski roboti ili laseri koji su potpuno nevidljivi i teško se mogu izbjeći. Tako nastaju vrlo teške ozljede, osobito ekstremiteta, koje se u početku rješavaju vanjskim fiksatorima, a tek nakon nekog vremena kreću operacije i zbrinjavanje tkiva i tetiva", objašnjava Kolak.
Vojnici moraju biti i bolničari
U ratu je važno, naglašava iskusni kirurg, da svi borci na prvoj crti budu i bolničari. "Svaki vojnik mora imati tzv. prvi zavoj, koji stavlja na ranu svom suborcu, potom ga izvlači s bojišta i dovodi do medicinskog punkta. Slijedi zbrinjavanje u ratnoj bolnici, pa u specijaliziranim bolnicama i na kraju rehabilitacija. Što se tiče gelera ili drugih predmeta zbog kojih je došlo od ranjavanja, važno je reći da se ne može sve izvaditi. Ako ranjenik ima između 50 i 60 gelera, vadi se ono što utječe na rad vitalnih organa, a ono što nije problem ili bi pak moglo biti rizično za pacijenta - ostaje. Svi oni koji dođu na liječenje u Hrvatsku bit će jako dobro zbrinuti", zaključuje doktor Kolak.
Situaciju u Ukrajini možete pratiti OVDJE.
