Već mjesecima traje teški verbalni okršaj predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH Zorana Milanovića i ministra obrane Marija Banožića. U tom ratu puca se najtežim optužbama i uvredama. Retorički vještiji Milanović Banožića je nazivao ''stranačkom štetočinom'', ''korumpiranim ludonjom'', ''sakupljačem Pokemona'', posprdno ga uspoređivao s Flashom Gordonom… Njegove su dopise i priopćenja iz Ureda predsjednika nazivali ''neinteligentnima'', a samog ministra '' notornim lažljivcem'' i ''Plenkovićevim ponavljačem''.
Ni Banožić nije ostajao dužan pa je, među ostalim, za Milanovića rekao da je ''psihijatrijski slučaj'', sugerirao da mu ''daju terapiju'', etiketirao ga kao ''Titovog gardistu'' i slično.
Od Pokemona došli do dilera
Njihove svađe, neusporedive s ijednom prijašnjom dvojice tako visokih dužnosnika u Hrvatskoj, dolazile su u valovima, svaki puta eskalirajući oko nečega drugog, pa se prvotni povod svađi već izgubio u toj šumi punoj komunikacijskih šumova.
Počelo je, podsjetimo, odlukom ministra obrane da umirovi brigadira Elvisa Burčula, zapovjednika Počasno-zaštitne bojne, ceremonijalne postrojbe koja na Pantovčaku čuva predsjednika Republike. A najnoviju svađu vode oko troškova adaptacije državne vile Kovač na Hvaru, ljetne rezidencije Predsjednika Republike. Ovoga puta Banožić je prozvao Milanovća za rastrošno uređenje te vile kao bivši ministar državne imovine. Svađa je otišla dotle da su iz Ureda predsjednika Banožića nazvali ''dilerom državne imovine'' da bi potom iz MORH-a uzvratili kako taj pojam treba vezati uz predsjednika Milanovića.
''Ostavljamo javnosti da prosudi zašto je termin dilera tako blizak našem Predsjedniku'', napisali su.
No, u svađi Milanovića i Banožića previše je marginalnih tema iz ne posve jasnih razloga uzdignutih na najvišu razinu da se javnost ne bi zapitala krije li se iza tog kapricioznog sukoba nešto važnije i dublje.
Nitko više ne zna zašto se natežu
''Meni se čini da je Milanović po dobrom, starom Staljinovom naputku pošao od toga da je kadrovska politika osnova svake politike i ocijenio da je Banožić slaba točka u Vladi'', kazao nam je politički analitičar Žarko Puhovski komentirajući ovaj sukob.
''Milanoviću je prije svega stalo do toga da zaoštrava sukob s Plenkovićem, slabi Plenkovića i po mogućnosti ga makne. I u toj strategiji mu se činilo da je Banožić slaba točka. Prvo, zato što je čovjek bez nekog posebnog ugleda i jer je do pozicije ministra došao, a da to nitko nije očekivao. Drugo, zato što je to područje, uz vanjsku politiku, u kojem Milanović kao predsjednik ima neke ovlasti. To se činilo dobrom varijantom koncentriranog napada. Ali on ga je izveo na krajnje nespretan način, tako da se bavio time kakav je Banožić bio učenik, što je sve skrivio u mladosti i slično. A Banožić je prihvatio da njemu Milanović dijeli lekcije pa se okrenuo onome što je njemu ostalo u rukama, a to je sabotiranje Počasno-zaštitne bojne, njihovih dnevnica, izbora njihovog zapovjednika itd. I sada imamo natezanje konopa, a da nitko ne zna zapravo zašto je do natezanja došlo'', smatra Puhovski.
'Ako klauna dovedete na dvor napravit će cirkus'
Ipak, kaže, nedavno se pojavila jedna značajna politčka razlika u tom sukobu. Riječ je o Milanovićevoj izjavi da je on protiv slanja pripadnika Hrvatske vojske u akcije NATO-a.
''On je to rekao govoreći kao vrhovni zapovjednik. Time je poručio da će natjerati Vladu da zatraži dvotrećinsku većinu u Saboru ako se pojavi takva potreba. To je sad ozbiljna razlika u odnosu na Rusiju i Ukrajinu i razlika u odnosu na SAD. Zapravo, bila bi ozbiljna da se Milanović nije sam profilirao kao fundamentalno neozbiljna osoba. Ili kako je rečeno u staroj izreci: Ako klauna dovedete na dvor neće postati kralj, nego će od dvora napraviti cirkus. To je nešto što Milanović sada radi. On je tu ozbiljnu temu razmrvio u obračune s Banožićem, Plenkovićem i drugima, s uvredama različitim državama, od Srbije i BiH do Ujedinjenog Kraljevstva. Time je izgubljena svaka mogućnost da se dođe do ozbiljne teme za raspravu'', ističe Puhovski.
A ta je tema, dodaje, jedina koja je donekle imala sadržaj, dok su se ostala ''natezanja'' izgubila u raspravama oko toga je li Banožić išao na produžnu nastavu i je li Milanović neovlašteno koristio vojne helikoptere.
'Puno lopti se baca u zrak, a nijedna ne pada'
Na pitanje ima li HDZ svoje kadrove u vojsci kojih se Milanović pokušava riješiti, Puhovski odgovara da ''HDZ-ovi kadrovi postoje svugdje, pa čak i na Pantovčaku''.
''Uvjeren sam da postoje HDZ-ovi kadrovi i u vojsci, jer su naprosto predugo na vlasti i jer su ljudi u vojsci dobro naučili što treba učiniti za napredovanje. Prema tomu, to mi se čini neupitnim. Drugo je pitanje smetaju li oni Milanoviću. Mislim da s nekima dobro izlazi na kraj, s nekima ne. Ali, on hoće imati ondje nekolicinu svojih ljudi. Od admirala Roberta Hranja nadalje, koji bi mu podnosili izvješća što se događa u vojsci, kako bi nad vojskom imao kontrolu. I to je dio njegove legitimne ambicije, jer on je vrhovni zapovjednik vojske'', kaže.
Iako sama činjenica da je vrhovni zapovjednik vojske u mirnodopsko vrijeme ne znači mnogo, Puhovski upozorava da ipak ima neku odgovornost te da je Milanović upozoravao na neke realne probleme u Oružanim snagama.
''Ne mogu ocijeniti što je bilo s oklopnim vozilima, a što s avionima, ali istina je da se Milanović opet ponaša nesuvislo. Najprije je rekao da podržava kupovinu francuskih aviona, onda je izricao neke ograde, pa nije htio sudjelovati u povjerenstvu, onda je htio dobiti ugovor... Sve nešto gore-dolje. To je jedna jako čudna, rekao bih mađioničarska predstava. Puno lopti se baca u zrak, a nijedna ne pada'', ističe Puhovski.
'Hranj bi, da može, bio bliži Milanoviću'
Na pitanje koliko je u sukobu predsjednika i ministra obrane delikatan položaj načelnika Glavnog stožera, Puhovski kaže kako je Hranj bez sumnje ''u sendviču''.
''I sigurno mu nije ugodno biti u sendviču. Po svemu sudeći, on bi da može bio bliži Milanoviću, ali istodobno mora biti realan jer mora surađivati s Banožićem i pojavljivati se na nekim mjestima s njim'', objašnjava Puhovski.
Otvoreno je pitanje što će biti dalje. Milanović je od premijera Andreja Plenkovića tražio da smijeni Banožića, što je ovaj, naravno, odbio.
''Milanović je tu doživio neuspjeh. I dalje nema zapovjednika Počasno-zaštitne bojne, i dalje nisu isplaćene dnevnice onima iz te bojne koji su putovali s Milanovićem, a ne možemo dobiti ni informaciju gdje se i kada nalazi predsjednik države. Ni u jednoj državi EU, uključujući monarhije, nije moguće da predsjednik ili monarh sebi dopuste da odu na nekoliko dana iz zemlje, a da to nitko ne zna, kao što je to sebi dopustio Milanović ovih dana. To je naprosto minimum transparentnosti koji se traži. Milanović se kao šef države prema javnosti ponaša zatvorenije od Brežnjeva, a s druge strane želi se instalirati na poziciju onoga koji pije krv na slamčicu HDZ-ovoj vlasti pa onda podržava svakog zviždača, zviždačicu i bilo koga tko kaže išta protiv HDZ-a. Doista je upitno odgovara li to ustavnoj funkciji predsjednika države'', kaže Puhovski.
'Milanović djeluje novoljevičarski kad ruinira institucije'
Na koncu, postavlja se i pitanje je li zbog sukoba vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga i ministra obrane ugrožena nacionalna sigurnost.
''Moja procjena je da to ne ugrožava nacionalnu sigurnost, ali izaziva nervozu, što sigurno nije dobro. Međutim, to je na tragu nečega što Milanović radi u nekoj vrsti novoljevičarskog stila. On kao predsjednik države pokušava - ne znam zašto - s pozicije institucije sustava ruinirati institucije. Milanović ne uspijeva ništa učiniti čak ni u onom svom skučenom prostoru koji mu je Ustavom dan, ali sabotira normalno funkcioniranje institucija. U državi s tako slabim povjerenjem u institucije kao što je Hrvatska, to može imati ozbiljne posljedice'', zaključio je Puhovski za Net.hr.
