Psihijatar Ante Bagarić je za N1 komentirao sporu obnovu Banovine nakon potresa te mentalno zdravlje stradalih u potresu.
"Potres je srušio što je srušio, jedan dan smo se probudili i potres je srušio petsto, tisuću, pet tisuća kuća i onda se očekivalo da se u dvije godine napravi toliko, a napravilo se šest kuća. To je velika stvar koja opravdano kod svih empatičnih ljudi izaziva ljutnju, bijes, sram”, rekao je dr. Ante Bagarić te dodao kako se s pravom svi empatični ljudi pitaju tko smo to mi ako napravimo samo šest kuća, ako ta djeca žive u kontejnerima.
Smatra i kako je iznimno važan pritisak novinara, liječnika i psihijatara.
“To je primjer ovog današnjeg sustava, zanemaruje se sve što nije u fokusu interesa ljudi. Bilo bi dobro da radimo sve moguće pritiske da za godinu dana, na kraju 2023. godine, kad budemo opet pravili intervju, da možemo reći 'napravilo se 600 kuća'. Osobno želim raditi najveći mogući pritisak zbog te djece, da shvate da ako je taj potres jako udario zajednicu, taj stres, da smo ga mogli prevladati. Da sada imamo recimo 1500 obnovljenih kuća taj potres bi u glavama, u mentalizaciji glava građana bio: mi možemo pobijediti potres, mi možemo pobijediti nevolje. Ovako smo sad posramljeni, slabi i ne možemo”, objasnio je dr. Bagarić i dodao što kad se dogodi neki novi potres, neka nova poplava, neki novi virus, kako će onda ljudi reagirati kad ni nakon ovog ne možemo napraviti što trebamo.
“Dakle, ove dvije godine su primjer kako društvo ne smije raditi. Kad se pojavi nekakav problem njega treba napasti svim mogućim instrumentima. Najviše su posramljeni ljudi na Baniji i oni se opravdano osjećaju kao žrtve”, istaknuo je dr. Bagarić.
Objasnio je i što se za to vrijeme događa u psihi samog čovjeka.
“Tu su milijarde naših fantazija, ideja dozvola, zabrana. Sad se oni opravdano pitaju jesam ja ovo zasluženo doživio, što moram napraviti svojoj djeci, moram li napustiti ovu zemlju. Jesam li ja kriv, glup. Svim empatičnim ljudima je teško, a njima je stotinu puta teže. Propituju se, javljaju se sukobi u obiteljima…”, objašnjava.
“Nije moguće dvije godine biti u kontejnerima i da imate kontejnere obećanja koja se ne ostvaruju, koja ne dolaze, nije moguće onda reći da ste sretni kraj male vatre. To je mit. Mi smo povezana zajednica i te nas stvari pogađaju i javljaju se jaki patološki procesi koji razaraju i na to treba računati koliko je važno da ti ljudi dobiju pomoć”, rekao je te zaključio kako ni sam potres nije napravio toliko emocionalne štete koliko su lažna briga i lažna obećanja.
