U samo 24 sata prime preko 500 telefonskih poziva, iziđu na 200 intervencija, preko dana je u pripravnosti 13, a preko noći devet liječničkih ekipa - oni su djelatnici Hitnepomoći u Zagrebu.
Dan im se sastoji od intervencija koje se na kraju ispostave bezazlenima pa do onih gdje spašavaju ljudske živote. To je posao koji ne završava kada prestaje 12-satno radno vrijeme.
Sve počinje kada dođu pozivi na broj 194. Dispečerska ekipa liječnika procjenjuje može li se pacijentu pomoći savjetom ili je potrebno poslati Hitnu pomoć. Na posebnom monitoru prate se vozila.
Trče po stepenicama, pale rotirke i - kreću. Proveli smo dan s jednim od timova Hitne pomoći: liječnica Matea, medicinski tehničar Bojan i vozač Goran. Do intervencija prvog stupnja u kojima su ugroženi životi trebaju stići za pet minuta. Takve situacije su rjeđe, ali se urežu u pamćenje.
"Osjećaj da ste nekome tko je u stvarno lošem stanju, tko vam očigledno odlazi uspjeli vratit nazad ili ne daj Bože reanimacijom nekoga vratili nazad stvarno je poseban, ne mogu ga usporediti s nečim drugim", ističe MateaBlažević, liječnica u Hitnoj pomoći Zagreb.
Pritom se događa i da oživljavanje ne uspije. "Naravno da se dogodi da nekad jednostavno ne ide. Ili date sve od sebe. Možda u tom trenu nešto i uspijete ali kasnije osoba ipak umre."
A intervencije drugog stupnja, poput jedne koje smo zatekli tijekom današnjeg dana, često ispadnu bezazlene. "Sada pacijenticu malo leđa zezaju, to je to. Ona se u principu prepala da nije srce u pitanju. Nije, sve je u redu, eto", ispričala nam je liječnica.
U vozilu se nalazi sve za održavanje pacijenta na životu. "Pacijent može biti praćen, vitalne funkcije pratimo na monitoru. Imamo respirator, može biti potpomognuto disanje, stroj Lucas radi masažu srca", pokazuje nam BojanBajić, medicinski tehničar u Hitnoj pomoći Zagreb
Kažu, bez obzira na godine iskustva, adrenalina i stresa uvijek ima. "Kad smo pod sirenom i prvim stupnjem onda ljudi se odriču svoje prednosti u našu korist tako da mi prolazimo kroz crveno i svakako."
Jedan bez drugoga u ovom poslu ne mogu pa su poput obitelji. "Nekad jednostavno ne trebate ništa ni govoriti već sve znate... Dovoljno je da se pogledate i sve znate", kazao nam je GoranMraović, vozač Hitne pomoći Zagreb.
Zbog zahtjevnosti posla šest sati odrađuju na pozivima, a šest na terenu. I nerijetko im se teško emotivno odvojiti od posla pa ga nose i kući. No u Nastavnom zavodu za Hitnu medicinu Grada Zagreba uvijek su u niskom startu stoga imaju i automehaničarsku radionicu i praonicu vozila.
"U 24 sata zapravo se ne dogodi nikada da sve ekipe miruju, znači da ni jedna ekipa nema intervenciju. Uvijek je, ili su sve zauzete ekipe ili barem određeni broj ekipa je na terenu i radi", otkriva nam DejanaMartinić, voditeljica smjene u Hitnoj pomoći Zagreb.
Stoga im posao treba olakšati - pomaknuti se kad vidite žuto vozilo Hitne, a samo zbog povrišene temperature nije potrebno zvati 194 jer možda je baš u tom trenu nekome potrebno spasiti život.
