'Pokušali smo trčati, ali... jednostavno nas je spržilo': Uzrok buktinje koja je zahvatila vatrogasce na Kornatima do danas nije razjašnjen

Jedna od najvećih mirnodopskih tragedija u hrvatskoj povijesti počela je požarom u uvali Vrulje na Velikom Kornatu oko 11 sati 30. kolovoza 2007. Oko 14 sati stradali su vatrogasci, a Gorska služba spašavanja je poziv u pomoć primila oko 17.15 sati. S Kornata su helikopterom izvukli sedmericu teško ozlijeđenih. Šestorica vatrogasaca, Dinko Klarić (33), Ivica Crvelin (52), Ivan Marinović (37), Marko Stančić (27), Gabrijel Skočić (19) i Hrvoje Strikoman (19), već su bili preminuli. U Zagreb su prevezli njih petoricu, Tomislava Crvelina (23), Antu Crvelina (23), Josipa Lučića (19), Karla Ševerdiju (17) i Marinka Kneževića (52). U Splitu su se liječnici borili za živote Ante Juričev-Mikulina (19) i jedinog preživjelog Franu Lučića (23). Do danas uzrok buktinje koja je zahvatila vatrogasce nije razjašnjen. Obitelji stradalih ne vjeruju u službenu verziju o eruptivnom požaru, a alternativne teorije o curenju goriva iz helikoptera koji je spustio vatrogasce na otok i o eksploziji ostataka NATO bombe nisu dokazane. "Nakon 15-ak minuta hoda došli smo do jednog dijela koji je bio otvoren s južne strane i tu je naglo krenula vatra i dim, tolikom brzinom da nismo uspjeli pobjeći, premda smo pokušali trčati. Međutim, bila je strašna vrućina i jednostavno nas je spržilo. Nosio sam dosta opreme pa sam bio nešto niže, odnosno ispod ostalih kolega vatrogasaca, tako da sam imao malo više vremena za pokriti lice i okrenuti leđa, a kako sam imao kacigu na glavi i vizir, zaštitio sam kosu i lice", svjedočio je policiji 31. kolovoza 2007. Frane Lučić, jedini preživjeli iz skupine od 13 vatrogasaca koje je zahvatila vatra pri gašenju požara na Kornatima dan ranije.