Prema istraživanju Valicona, tvrtke koja se bavi istraživanjima tržišta i javnog mnijenja, 43 % Hrvata se ne želi cijepiti. Da stvar bude sasvim precizna, njih čak 21% neće sigurno to uraditi, a visokih 22 % namjerava i bojkotirati cijepljenje. Zanimljivo je kod istraživanja kako se Hrvati na ispitanom uzorku ne boje cjepiva koje bi po svemu do početka 2021. trebalo biti spremno i za naše tržište, već Hrvati cjepivu ne vjeruju. Zanimljivost je. Barem što se tog istraživanja tiče, da su Hrvati znatno skeptičniji od recimo Francuza, koji se na istom uzorku cijepiti namjeravaju u postotku od čak 64 %, što je tu negdje po istraživanjima barem što se tiče Europljana. Valiconova anketa daje pogrešku od plus – minus 4,3 % što nam daje za pravo da joj je i vjerovati.
Ministar Vili Beroš se, naravno, odmah pohvalio kako je Hrvatska potpisala predugovor i kako je njegovo ministarstvo osiguralo na neviđeno već znatne količine cjepiva, no kada vidimo ankete Valicona s pravom se pitamo – za koga?
Hrvati se dijele oko svega
Hrvati se poslovično dijele oko svega, kauboja i Indijanaca, ustaša i partizana, pa nije za čuditi da se dijelimo i oko Covida -19. Jedni negiraju opasnost zaraze i smatraju kako je ona inducirana od strane "Novog svjetskog poretka" koji, kao što znamo mrzi nas Hrvate i nastoji obnoviti mrsku nam Jugoslaviju, dok drugi iako uplašeni vjeruju u virus, s dosta skepse gledaju na aktivnosti koje se vrše u suzbijanju istog. Struka je naravno rezignirana i ovakve stavove Hrvata kvalificira kao nepovjerenje u znanost i progres, a što je očita posljedica našeg ruralnog genoma. Neki krive lošu informiranost i svu silu lažnih vijesti kojima se Hrvati bombardiraju, a neki idu i u prapovijest Hrvata, kazujući kako su takvi stavovi oko vakcine stari koliko i Hrvati sami. Dakle od stoljeća sedmog.
Hrvati, ako je vjerovati struci, više vjeruju narodnoj medicini nego li ovoj modernoj koja, kao što vidimo, tapka za narodnom vakcinom. Po istraživanjima agrokulturnih agencija koje se time bave, od mjeseca siječnja aktualne godine Hrvati su povećali kupnju češnjaka, limuna i đumbira za vrtoglavih 70 posto. Ta vijest je obradovala male proizvođače i OPG-ove koji niču kao gljive poslije kiše, jer se uz češnjak koji je tradicionalna narodna medicina protiv gripe, Covida -19, vampira i uroka, tražio i domaći kulen, rakija pa i čvarci.
Pomama za domaćim češnjakom
U Hrvatskoj je u mjesecu ožujku vladala neviđena pomama za domaćim češnjakom, bijelim lukom koji liječi od infarkta do Covida-19, i to najviše za onim dalmatinskim, posijanim u našim vrletima za koji kažu da je najzdraviji. Ljubitovica, naprimjer, bilježi rekordan urod i prodaju domaćeg "šarca" kojeg je otišlo skoro trideset tona, a kako tvrde u Ljubitovici, da je bilo još trideset - otišlo bi bez problema. Prosječni Hrvat potrošio je, ako sve dobro zbrojimo i oduzmemo, skoro dva kilograma češnjaka, a da su Hrvati znalci potvrdili su proizvođači sami koji kažu kako "naš" beli lukac ima brkove i ljubičast je, a ne bijeli GMO iz Kine, koji ostaje po trgovinama i bitno se razlikuje od domaćeg.
Istodobno dok smo pratili bez daha ankete Valicona, iz bijelog luka, pardon svijeta, stigla je jedna divna i ohrabrujuća vijest. U Africi se, naime, a prenijele su to sve relevantne informativne kuće, iskorijenila dječja paraliza. Hrvati, naravno, nisu toj vijesti pridali značajniju pažnju, jer Hrvati s nestrpljenjem očekuju cjepivo protiv koronavirusa koje namjeravaju bojkotirati, pa ih poliovirus i ne zanima. Mnogi će sada s pravom i prozvati moju kolumnističku malenkost što uopće piše o poliovirusu koji veze baš nikakve s Covidom-19 i nema, no jedna stvar, ustvari jedan čovjek, natjerao me da tu radosnu vijest povučem kao zanimljivu paralelu.
Bill Gates
Bill Gates, sotona glavom i bradom, koja namjerava čipirati Hrvate, odgovoran je za suzbijanje te opake virusne i bakteriološke infekcije koja se prenosi feko – oralnim putem kroz kontaminiranu vodu i hranu, pa čisto nisam mogao odoljeti da ga ne spomenem. Njega i njegovu ulogu u čitavoj priči. Lijepoj i znakovitoj priči, što se tiče i medicine i virusa, jer se od uvođenja cjepiva 1988. godine samo u Nigeriji smrtnost smanjila za čak 99 posto. Uloga Gatesa bila je znatna, kako po dizanju svijesti o cjepivu i nužnosti istog, tako i po biorazgradivim toaletima koje je isfinancirao uz pomoć svjetskih zdravstvenih organizacija, a velikim dijelom i sam. Zanimljiva je u priči naravno nužnost cjepiva, ali tko sam ja da Hrvate učim bilo što i bilo čemu?
Ta mi još nismo suzbili niti ospice. Jer smo kao narod poslovično sumnjičavi kada nas se planira, a posebno našu djecu, cijepiti protiv bilo čega. Da je tome tako svjedoči i priopćenje iz HZJZ-a iz svibnja 2018. godine, a u kojem stoji kako je ta organizacija zbrinuta zbog sumnje da je epidemija ospica itekako moguća u Hrvatskoj, jer je nekoliko osoba mlađe dobi hospitalizirano i u laboratorijskoj je obradi.
Kako znamo, cjepivo i cijepljenje je za mnoge Hrvate markiranje sotonskim žigom i čipiranje, pa smo dobili unosom virusa ospica i bolest za koju se odavno pojavom cjepiva u bijelom luku, pardon svijetu – zaboravilo. Zabrinutost iz HZJZ-a pojačala je i kontinuiranost virusa koji je time davao naznake epidemije, jer se u svijetu, a pogotovo u Europi ospice ne javljaju, ili sporadično u zemljama u kojima još postoji bojazan od vampira, sotone, Bill Gatesa i čipiranja. Problem je, a sada ću vam citirati taj dio iz priopćenja i podebljati ga, u vrlo niskim "cijepnim obuhvatima" koji su u alarmantnom opadanju i razlikuju se od županije do županije. Tako smo saznali iz alarmantnog priopćenja da su ti obuhvati najviše izraženi u ruralnim dijelovima Dubrovačko – neretvanske, i Splitsko – dalmatinske županije. Kombinirana cjepiva u školama očito nisu dala ploda, barem što se tiče rubele, mumpsa i ospica, no porast prodaje češnjak i u toj godini zabilježen je kao rekordan.
Godini u kojoj je naviše necijepljene djece došlo u kontakt sa svojim vršnjacima te proširilo ospice u školskim i predškolskim kolektivima.
Zašto Hrvati ne vjeruju u cjepivo?
HZJZ ima program naravno, kako imunizacije, seroprofikacije i kemoprofilaksije kao odgovor na sve poznate virusne i bakterijske infekcije, i sva je prilika da će ista institucija imati i odgovor na Covid – 19, kada do standardnog cjepiva u godini pred nama i dođe, no pravo je pitanje, i nije bez vraga i Gatesa, kome to cjepivo i zapravo za koga, ako Hrvati svemu više vjeruju od kapsule s tekućinom u kojoj je smješten nevidljivi čip s nanotehnologijom?
Zašto dakle Hrvati, kao narod, cjepivu ne vjeruju?
Iako naš narod ima to i takvo povijesno i ruralno naslijeđe, iako smo skloniji više vjerovati seoskim vračevima, šamanima i hodžama, iako radije nosimo "zapise" skrivene u podstavama i radije ćemo kod popa na blagoslov nego li u doktora, mi Hrvati ipak, bojim se, imamo drugačiji problem. Mi Hrvati, da vam pojasnim sasvim, iako više vjerujemo češnjaku, đumbiru, krštenoj vodi i čvarcima, manje vjerujemo svojoj državi. Nismo mi doduše nešto više vjerovali ni onim državama u kojima smo živjeli od ranije. Postoje bilješke i zapisi koliko se vjerovalo Austro-Ugarskoj, a još manje Kraljevini SHS, mrskoj Jugoslaviji najmanje, no ništa nije drugačije vjerujte mi niti dan danas. Hrvatima je njihova domovina, ma kako se ona zvala, poprilično skeptična tvorevina, od koje ništa dobra malome čovjeku. Kada vam država i njene institucije kažu da je nešto za vaše dobro, pametnije je, i to je povijest pokazala, to njeno dobro izbjeći po svaku cijenu. Pa bila to i tekućina u kojoj je najvjerojatnije nanotehnologija s čipom za praćenje.
Ta i takva država, da se razumijemo, od Hrvata samo otima i Hrvata samo laže. To je dokazano, i o tome nema spora. I od te i takve države gora su jedino njena ministarstva. Da je tome tako govori nam i najnovija afera ljubljenog ministra koji se, kako vidimo, od dobrog doktora Jekylla pretvoriti dade u hipu u gospodina Hydea koji se dere na jednu ženu i prijeti joj vrhom stranke kao šibom.
Nije li ta prispodobica o našem milom doktoru upravo divan pokazatelj nepovjerenja o kojem vam govorim? Hrvati su, da skratim, navikli da su njihove zdravstvene institucije prvo nesposobne, zatim nestručne i u potpunom rasulu i kaosu, a zatim su Hrvati navikli da im je i mili ministar Jekyll zapravo u zbilji gospodin Hyde, samo mu treba naravno vremena.
I to je čitava poanta ove priče. Hrvati vjeruju kako državi i njenim institucijama nije za vjerovati, pa je stoga sasvim izvjesno da ni njenim produktima, ma kakvi oni bili za vjerovati nije. I što dakle prosječnom Hrvatu preostaje?
Narodna medicina, naravno. Ona koja nikada nije podbacila. Bijeli luk, prošaran ljubičastim i bez brkova, domaći, rakija i čvarci, i ako mene pitate to vam je na koncu znatno sigurnije od tekućine koju u ruci drži mister Hyde. Tekućine u kojoj ako nije nanotehnologija i sotonin čip, onda je sigurno nekakva brlja na kojoj je "ministarstvo ruda i izgubljenog vremena" - zaradilo masno.
