Marko Primorac, ekonomist koji je još prije desetak dana bio samo manje poznati stručnjak mlađe generacije, u ekspresnoj operaciji postao je ministar financija, političar koji će voditi jedan od najosjetljivijih resora u Vladi Andreja Plenković, političar koji bi trebao biti kormilar u oluji recesije, pomahnitale inflacije i pretvorbi kune u euro. Izglasala ga je sada već legendarna Plenkovićeva tanka većina u Saboru, a i na Odboru za financije, dan ranije – preživio je suočavanje s opozicijom bez težih udaraca. Primorac je igrao ulogu skrušenog stručnjaka svjesnog svih opasnosti, a Plenković ga je u maniri autoritarnog oca uvodio u posao koji ga čeka, i, htjeli-ne htjeli, obojica su ostavili dojam da je posao ministra financija sada samo sveden na posao asistenta premijera, još jednog klimavca glavom pred Plenkovićem Velikim. Ili da ostanemo vjerni metafori iz prve rečenice: Kormilar kroz olujno krizno vrijeme bespogovorno će slušati kapetana, pa makar mu pred nosom stršala opasna hrid iz mora.
Baš kako mu je servirao bivši ministar financija, Zdravko Marić, sa svojim oslikavanjem ružičaste slike Hrvatske za rastanak, kada je tvrdio da "Hrvatska na međunarodnom planu stoji bolje nego ikad", i da je "Hrvatska sada otpornija na sve krize koje dolaze", novi ministar Primorac nastavio je uvjeravati da je "sada stanje dobro", da "nema nikakvih razloga za strah", da će se javni dug nastaviti smanjivati, a da se oko inflacije ne može činiti bog zna što jer je "instrumentarij za borbu protiv inflacije relativno ograničen" – pri čemu je jasno pokazao da on nije nikakav lav koji bi rekao da je zadnji čas da se Vlada Andreja Plenkovića trgne i pokrene kompleksne instrumente za borbu protiv inflacije, instrumente koji sigurno nisu samo u domeni Ministarstva financija. On je ipak ostao suzdržan, i na liniji, iako nije zaigrao ulogu veselog pajaca nego je ustvrdio da je svjestan svih opasnosti, da "ne može obećati da će nama biti super ako će svi biti u krizi".
Dakako, snažno je zazvonilo ovo "ako će svi biti u krizi". Baš kao i Marić ranije, i Primorac nas stavlja u paket sa svima u EU-u ne zamarajući se mogućim specifičnostima hrvatske ekonomske i financije tragedije jer je i pozicija Hrvatske unutar EU-a mnogo nepovoljnija. I on se, dakle, odlučuje za formulu - kako svima u Uniji, tako i nama.
Tek će 'hvatati konce'
Ono što je bilo najvidljivije i, dakako, zabrinjavajuće, tijekom predstavljanja novog ministra jest posvemašnji nedostatak informacija o njegovim konkretnim potezima, o smjeru koji bi on gurao, o njegovoj osobnoj stručnoj viziji – gdje bi on popravljao, gdje bi on nadograđivao, što bi mijenjao. Možda je bio najkonkretniji na pitanje o porezu na nekretnine kada ga je pritisnuo mostovac Troskot: smatra da ga se trebalo već odavno ugraditi, ali s obzirom na to da nije, on ga sada neće forsirati zbog krize koja dolazi, odnosno, već traje.
Iz svega što su govorili i Plenković i Primorac bilo je jasno da je on bio njegov spas u zadnji čas, da se iza njegova izbora ne krije nikakvo višetjedno dogovaranje ili analiziranje stanja u Ministarstvu financija, što se možda moglo zaključiti kada je Vlada istodobno objavila ostavku Marića i prijedlog novog ministra.
Na svako konkretnije pitanje iz opozicije o potezima budućeg ministra financija iskakao je Plenković s obranom da je ovo tek predstavljanje kandidata za ministra, da će se "o konkretnim potezima govoriti kasnije kada on pohvata sve konce", nakon primopredaje.
Opet imamo novog Plenkovićeva vježbenika koji tek treba hvatati konce, i to u resoru financija.
Andrej Plenković je nepogrešivo prikazivao Marka Primorca kao još jedan svoj kadrovski eksperiment a la Davor Filipović. Već u trenutku kada je objavio i objašnjavao Marićevu ostavku hvalio se da on nakon mladih dovodi još mlađe. Ne, premijer nije citirao nikakva znanstvena postignuća svog novog ministra, ili nabrajao njegove radove, nego je veselo ustvrdio da je ovaj ministar – 1984. godište. Da on, eto, podmlađuje Vladu. I na dan kada je Marka Primorca doveo u Sabor, pred Odbor, opet je isticao njegove godine, da je još k tome vršnjak Davora Filipovića, da su zajedno studirali. "Fin čovjek, dobro izgleda, dobro govori, razumije se u to o čemu govori", izdvojio je Plenković posve ozbiljno kvalitete novog ministra financija.
Godine, izgled, finoća, moć govora… Jel to premijer provodi kakav izbor za mistera ili bira ministra financija?
Vidi, Marko, ovo je najvažnije...
No, Plenković ne samo da je ponizio svog kandidata kada ga je oslikavao kao mladića u najboljim godinama koji, zamislite, zna dobro govoriti i razumije ono o čemu govori, nego ga je još i pred saborskom oporbom krenuo podučavati što je najbitnije u odnosu s opozicijom. Dok je njegov omiljeni novi ministar gospodarstva, također mlad, Davor Filipović, ispekao zanat odnosa s oporbom tijekom izbora za gradonačelnika u Zagrebu – gdje je pokušavajući oponašati bahatost a la Plenković doživio težak fijasko – Marko Primorac u te odnose ulazi posve neiskusan, te je Plenković u duelu pred kamerama sa zastupnicom Centra Marijanom Puljak odlučio demonstrirati "kako se to radi".
Nakon pitanja Marijane Puljak o dugovima u zdravstvu, Plenković je skrenuo i na Split i na bolesnu djecu, a kada mu je Puljak predbacila da je neprimjereno da "zaziva bolesnu djecu", Plenković ju je optužio za "manipuliranje" i onda se još okrenuo kandidatu za ministra i pokroviteljski dodao: "Moraš se naučiti na ovo, ovo ti je najvažniji dio posla. Manipulacije."
Ne samo da je premijer uveo svog novog ministra kao mladića koji mu je super prije svega jer je tako mlad i lijepo će mu pomladiti Vladu, a još k tome je i fin, i zna govoriti, nego je ustvrdio da je za posao ministra financija najvažniji dio posla nadigravanje s oporbom. Da je važno znati zakucavati, uvjeren da on vrhunski zna skrenuti s pitanja o dugovima u zdravstvu i još k tome optužiti oporbenu političarku za manipulacije.
Najbolje što je mogao učiniti Plenković jest pustiti Primorca da dalje nastavlja razgovor s oporbom, i vidjelo se na Primorcu da je to gotovo drugačiji čovjek nakon što uz njega više ne sjedi onaj koji se divi njegovim godinama i finoći, ali i to govori mnogo – evidentno se radi o ekonomisti, novopečenom političaru koji nema svoj integritet – on je samo produžetak Andreja Plenkovića.
Umrežen na stari HDZ način
"Ja nisam mađioničar", rečenica je koja je najjače odjeknula sa solo nastupa Marka Primorca. Bio je gotovo ponosan zbog svoje hrabrosti, uvjeren da se amnestirao svega što slijedi. On će nam sigurno puno puta kada se ostvare najcrnje noćne more iz ekonomske krize naprosto reći: Pa zar nisam jasno rekao da nisam mađioničar?
Ne, Marko Primorac nije ostavio dojam ministra financija koji će ostaviti srce na terenu, ministra koji će izgarati da nas izvuče iz krize. On je aparatčik, pristojan u komunikaciji, sudeći po znanstvenim postignućima nesumnjivo kompetentan, ali već umrežen na stari HDZ-ov način. On je jasno pokazao da, iako formalno izvan HDZ-a, pripada HDZ-ovoj eliti i po manirama: njegova supruga Iskra Primorac je članica HDZ-a, izabrana za ravnateljicu državne institucije, Središnjeg registra osiguranika (REGOS-a), dokazana zvijezda klijentelizma i nepotizma, a pretpostavlja se da je i Marko Primorac ostvario svoju političku karijeru po liniji glavnog Plenkovićeva kadrovika, Mate Granića.
Naime, poznato je da je Mate Granić bio savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u isto vrijeme kada i Marko Primorac, a ključna karika za upoznavanje je bila Dubravka Sinčić Ćorić, profesorica s Ekonomskog fakulteta i lobistica, bliska suradnica Mate Granića, osoba koja je predvodila projekt brendiranja Hrvatske u aranžmanu Ureda predsjednice, supruga Tomislava Ćorića. Iskra i Marko Primorac kumovi su Dubravke Sinčić Ćorić i Tomislava Ćorića, bivšeg ministra gospodarstva koji je sklonjen u lijepu sigurnu hladovinu u HNB-u, na mjesto viceguvernera.
Marko Primorac, sav fin i pristojan, ulazi u vladu Andreja Plenkovića kao onaj koji je Plenkoviću učinio veliku uslugu jer je pristao igrati ulogu ministra financija u vrijeme nove žestoke ekonomske krize. Prvo će hvatati konce, a onda će naglašavati da nije mađioničar i da je bio vrlo iskren oko toga. A u životopisu će ostati lijepo zabilježeno da je bio ministar financija.
Hrvatska, dakako, ne treba ministra financija "mađioničara", ali bilo bi poželjno da je to fajter, ekspert koji izgara za bolju budućnost Hrvatske, a ne za svoj osobni CV i održavanje veza sa svim mogućim lobijima koji će ga jednog dana, kad se umori i izgubi izazov, poput Marića, zbrinuti na nekom mjestu na kojem opet neće osjetiti kako je onima "dolje" – građanima i poduzetnicima kojima će sada biti u poziciji krojiti budućnost.
