Da nije tragično, pismo predsjednika Sabora Borisa Šprema koje je uputio predsjedniku Vrhovnog suda Branku Hrvatinu, u kojem se žali da je sudac Ivan Turudić na suđenju Ivi Sanaderu uvrijedio Hrvatski sabor, bilo bi smiješno.
150 Alisa u zemlji čudesa
Ovako, tragično kakvo jest, pismo zorno ocrtava stanje u Hrvatskom saboru, a samim time i u državi. Možda i najgore od svega je to što stav predsjednika Sabora, predstavničkog tijela hrvatskih građana, potvrđuje da "odabrana ekipa" na Markovom trgu stvarno živi u nekom svom svijetu. Poput sto pedeset Alisa u zemlji čudesa, saborski zastupnici ponašaju se kao da žive u svijetu iz mašte, potpuno odijeljeni od situacije u kojoj preživljava ostalih 4,2 milijuna građana ove države. Onih koji su ih izabrali.
No, da odmah razjasnimo predsjedniku Sabora Borisu Špremu. Povrijeđeni gospodine Šprem, izabrani zastupniče građana Hrvatske, nije sudac Ivan Turudić svojom opaskom Luki Bebiću da se u sudnici ne ponaša kao u Saboru "uvrijedio i omalovažio Hrvatski sabor", a posredno i "sve građane" Hrvatske kako vi to pišete. Hrvatski sabor već godinama omalovažavaju saborski zastupnici. Sve građane Hrvatske već više od dva desetljeća bez imalo srama vrijeđaju sami saborski zastupnici. Ili stvarno mislite da nas i dalje (opet?) treba tretirati kao stoku? Zar stvarno mislite da građani Hrvatske ne zavređuju poštovanje? Zar stvarno niste svjesni da ugled Saboru ruše samo i sami saborski zastupnici? Svojim ponašanjem i (ne)radom. Već desetljećima. Zar vi to, uvaženi saborski zastupniče – kako si volite tepati – stvarno ne vidite?
Zavidna razina nepoštovanja
Samo nedavno dvoje vaših kolega pokazalo je zavidnu razinu neotesanosti i nepoštovanja. Ili mislite da je iskazivanje krajnje nebrige prema sugrađanima koje je zadesila prirodna nepogoda dostojno jednog saborskog zastupnika? Mislite da je izjava da "jebe k'o Hektor" dostojna jednog saborskog zastupnika? Da je ta izjava dostojna bilo kakvog poštovanja i ugleda? A to su samo dva malena i svježa primjera kako i na koji način saborski zastupnici sami sebi ruše ugled. I nemojte me, molim vas, jer mi je moje duševno zdravlje još prilično potrebno, prisiljavati na to da idem iznositi još primjera u kojima se saborski zastupnici ponašaju, u najmanju ruku, nedoraslo. Jer ih ima bezbroj. Stvarno bezbroj. Ako toga niste svjesni, onda ću samo morati zaključiti da nikada niste niti vidjeli niti prisustvovali jednoj sjednici Sabora.
Jer ako stvarno mislite da Sabor, vi i vaši kolege, zaslužujete poštovanje, onda mi samo odgovorite na jedno jedino pitanje: zaslužuje li Sabor, kao najviša točka vlasti u Hrvatskoj, koja je u konačnici odgovorna za rad i izvršnog i sudskog dijela vlasti, poštovanje za način na koji vodi ovu državu u posljednjih dvadeset godina? Odnosno, da pojednostavnim, smatrate li da hrvatski građani trebaju biti zahvalni zastupnicima u Saboru za njihov rad kojim su nas doveli u ovakvu situaciju? I prije nego što odgovorite, samo ne zaboravite da ste i vi zasjeli u svoju fotelju jer su građani ove države smatrali da prethodni saziv Sabora svoj posao nije obavljao kako spada.
To što nešto ne čujete, ne znači da ne postoji
Otkrit ću vam jednu tajnu koje, vidim to iz vašeg pisma Vrhovnom sudu, niste svjesni. To što vi ne čujete prigovore hrvatskih građana, o tome kako se vodi ova država, ne znači da prigovori niti ne postoje. To ne znači da živimo u blagostanju i da smo ponosni na svoje predstavnike – zastupnike. Vječito vrtićko natezanje i optuživanje oko toga je li za sadašnje sranje u državi kriv HDZ ili "komunisti", što gotovo od proglašenja samostalnosti dominira saborskim raspravama, samo je jedan primjer vrijeđanja, ako već ne moje skromne, onda inteligencije građana ove države. To je izravno vrijeđanje njihovog povjerenja koje su dali vama i vašim kolegama. To je besmisleno trošenje novca i vremena na natezanja kojima se ne dobiva ništa osim zadovoljavanja malih egocentrika koji misle da su ulaskom u Sabor dobili božanski status. To je iskazivanje krajnjeg nepoštovanja prema ljudima koji su vas izabrali, predsjedniče Sabora. A za to vrijeme ti isti ljudi se samo nekako pokušavaju snaći i preživjeti u neredu koji ste napravili zajedno sa svojim kolegama. Vi biste, kao njihov zastupnik, prije svega trebali zastupati njihove interese. A ne uvrijeđeno dizati nos, kao što to činite, vjerojatno da ne biste osjetili smrad koji obavija kontejnere i kante za smeće iz kojih život crpi nemalo vaših sugrađana.
Uvrijeđene frajlice
I zato, predsjedniče Sabora Borise Špremu, ne vrijeđajte građane. To što 4,2 milijuna ljudi ne sjedi u zastupničkim stolicama ne znači da je istih 4,2 milijuna ljudi glupo i nevrijedno poštovanja. To što se ne bavimo politikom ne znači da nas možete omalovažavati. Neki među nama su liječnici koji spašavaju ljudske živote. Ili vatrogasci. Ili policajci koji čuvaju i vas, i vašu kuću, i vašu obitelj. Neki među nama su čistači ulica koji čiste i kupe vaše smeće. Neki među nama su i vojnici, učitelji, poljoprivrednici koji prehranjuju vas i vaše kolege zastupnike. Neki od nas su sveučilišni profesori, vrhunski stručnjaci koji uživaju povjerenje svojih kolega. Mnogi među nama su roditelji koji odgajaju svoju djecu na način da poštuju svoje sugrađane i ne vrijeđaju ih. Da se ne ponašaju kao saborski zastupnici, poput uvrijeđenih frajlica koje nisu u stanju primiti kritiku na svoj račun.
Ne zaboravite! Mi vas plaćamo
I prije nego što uopće pomislite bahato odgovoriti iz svoje kožne i udobne fotelje u Hrvatskom saboru, sa svoje uzvišene pozicije na Markovom trgu, sjetite se da smo tu fotelju i boju na zidovima koje gledate, te stolove na kojima radite i cipele, i odijelo koje nosite, i sve vaše nebrojene privilegije platili mi, građani Hrvatske. I plaćamo i dalje, svakodnevno. Isti oni koji su vas nedavno izabrali na tu poziciju i isti oni koji će, prije ili kasnije, opet odlučivati o tome hoćete li vi sjediti u njoj ili ne. Pa bi bilo bolje da se, umjesto što pišete pisma predsjednicima sudova, pobrinete da suci ubuduće nemaju razloga uspoređivati Sabor sa sajmom. Jer smeće se prvo čisti pred vlastitom kućom. A saborski zastupnik bi, kao izabrani predstavnik građana, tek nakon što počisti kod sebe – u Saboru – trebao bez busanja u prsa o tome kako radi svetu dužnost, zasukati rukave, primiti metlu i pomoći počistiti i svome susjedu.
