Prekretnicu, ili barem zaustavljanje strmoglavog pogoršanja hrvatsko-srpskih odnosa, mogao bi značiti posjet predsjednika Srbije AleksandraVučića Hrvatskoj sredinom veljače. Poziv hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović srpskom kolegi svakako valja pozdraviti, no jedan dio njezinog govora prilično je upitan.
Naime, predsjednica je istaknula kako je prošlo točno stotinu godina od kraja Prvog svjetskog rata, 'od kada nažalost započinje stoljeće naših međusobnih prijepora i sukoba'. O tome je li pravedno i ispravno stotinu godina suradnje svesti samo na prijepore i sukobe, te ne bi li bilo mudrije bolju budućnost graditi na pozitivnim primjerima iz zajedničke prošlosti Hrvata i Srba razgovarali smo s uglednim hrvatskim povjesničarem i profesorom s Filozofskog fakulteta HrvojemKlasićem.
I Klasić pozdravlja predsjedničin poziv i svaki oblik suradnje kada je u pitanju budućnost dviju zemalja. "A s obzirom na to da imamo neriješene stvari iz prošlosti, dobro je da se razgovara i o prošlosti. Međutim, moram priznati da sam malo razočaran pristupom, odnosno dijelom govora ili poziva predsjednice gospodinu Vučiću jer bih nekako očekivao da se dobri odnosi grade i na onim pozitivnim, da tako kažem, stečevinama dosadašnjih odnosa".
Ulazak u Jugoslaviju najbolje rješenje
Nema spora, nastavlja povjesničar Klasić, da su hrvatsko-srpske odnose kroz prošlost opterećivale i brojne traume i tragedije, ali misli i da je nepravedno ne spomenuti činjenicu da su Hrvati i Srbi u svojoj povijesti imali niz godina u kojima su dobro surađivali na obostranu korist.
"Ta suradnja je funkcionirala na svim razinama i, ako ništa drugo, to bi se trebalo istaknuti zbog onih koji u zajedničkoj državi nisu živjeli. Iako neke političke i intelektualne elite svim silama danas žele prikazati da ta država nikad nije postojala, Hrvati u Jugoslaviju ulaze zato što im je to u tom trenutku bilo najbolje moguće rješenje i dugoročni spas - i teritorijalni, a vjerojatno i nacionalni", podsjeća Klasić u razgovoru za Net.hr.
Hrvoje Klasić / Nikola Cutuk/PIXSELL
Smatra da se povijest 20. stoljeća na ovim prostorima gleda kroz 90-e i rat i kaže da to nije dobro. "Naravno, da ne treba zanemarivati sve loše, ali je suludo zanemarivati sve dobro", poručuje povjesničar.
Izložba o Jasenovcu kao propuštena prilika
Kao primjer navodi hrvatsko-mađarske i hrvatsko-austrijske odnose u kojima se značajno više navode pozitivne stvari, a negativan odnos Mađara i Austrijanaca prema Hrvatima je mnogo dulje trajao. Antifašistička borba u kojoj su Hrvati i Srbi zajedno sudjelovali protiv okupatora i njihovih kolaboracionista, modernizacijski procesi u kojima su zajedno gradili naprednije društvo pa i zajednička izgradnja države koja je bila daleko važniji međunarodno-politički subjekt nego što će ove dvije države samostalno ikad biti trebali bi biti zalog za svjetliju budućnost.
"Naravno da treba u razgovore krenuti i kako bi se riješili sporovi, ali po meni je suludo zanemarivati sve ono dobro što je Hrvate i Srbe vezalo kroz prošlost", kaže Klasić i naglašava da dva naroda nisu svoju suradnju započela 1918. godine. "I kao pojedinci, ali i kao intelektualne, gospodarske i političke elite, ta suradnja traje mnogo, mnogo dulje".
Jasenovac / Igor Kralj/PIXSELL
Upitali smo Klasića mogu li se između Hrvatske i Srbije uspostaviti bolji odnosi u budućnosti sve dok se ne postigne suglasje oko važnih pitanja iz prošlosti, na što kaže da postoje brojni primjeri kako traume iz prošlosti ne moraju biti presudna prepreka u budućim odnosima. "Primjerice, mi smo danas 23 godine nakon operacije Oluja i završetka rata. Pogledajte gdje su francusko-njemački odnosi bili 1968. godine, 23 godine nakon kraja Drugog svjetskog rata. Niti su svi u Njemačkoj, bez obzira na denacifikaciju, bili sretni s time kako se odnosilo prema njemačkoj povijesti, niti su svi Francuzi mislili da su se stvari u Njemačkoj bitno promijenile. No, mudri su političari i intelektualci ipak stvarali ozračje suradnje, istodobno nastavljajući istraživati i surađivati na součavanju s prošlošću", otkriva Klasić i navodi izložbu o Jasenovcu u Ujedinjenima narodima kao propuštenu priliku da dvije zemlje na jednom takvom zajedničkom projektu izglede neke prijepore.
Društva naprednija od političkih elita
"Možda oko događaja iz 90-ih nećemo još neko vrijeme imati konsenzus, ali mislim da je upravo Jasenovac mogao biti odličan simbol i da su Hrvatska i Srbija zajednički mogle napraviti tu izložbu i suočiti se s prošlošću oko nečega što ne bi trebalo biti sporno. E sad, druga je stvar je li to pitanje nekome u Hrvatskoj sporno s obzirom na to da još uvijek imamo ulice nazvane po čovjeku koji je potpisao zakone po kojima su ljudi slani u Jasenovac (MileBudak, op.a.)", kaže Klasić za Net.hr.
Ne misli da se poviješću trebaju baviti samo povjesničari, ali ističe i da se poviješću ne bi smjeli primarno baviti političari. "Mislim da se poviješću bave samo oni političari koji zapravo o budućnosti nemaju jasnu viziju. No, društvo bi trebalo ići dalje. Naravno, kad govorimo o problemima iz prošlosti, to ne znači da treba zaboraviti na nestale osobe, ono što spada u nekakvu sukcesiju, ali to su stvari koje ne bi trebale biti problem. Problemi će vjerojatno nastati kod onog, pojednostavljeno rečeno, tko je prvi počeo, tko je veći krivac, itd. Mislim da te stvari ne bi smjele opterećivati društva ako društva imaju jasnu viziju budućnosti. Ali, čini mi se da niti hrvatske niti srpske političke elite nemaju jasnu viziju budućnosti i zato se s vremena na vrijeme uvijek vraćaju u prošlost", objašnjava profesor s Filozofskog fakulteta.
Za razliku od Aleksandra Vučića koji je jučer izjavio kako hrvatsko-srpski odnosi ne mogu biti gori, Klasić smatra da gore uvijek može biti. "To pokazuje naša i nedavna i nešto dalja povijest gdje ljudi na ovim prostorima ili su maltene braća, ili završe u bratoubilačkom ratu. Dakle, gore uvijek može biti", govori ugledni povjesničar, ali na kraju našeg razgovora ipak šalje jednu pozitivniju poruku.
"Možda gospodin Vučić i gospođa Grabar-Kitarović govore u svoje ime, ali moja iskustva kao građanina Hrvatske, kao Hrvata, s mojim kolegama u Srbiji su više nego dobra, suradnja je odlična. A čini mi se i da kad gledam suradnju gospodarstvenika, umjetnika, sportaša, a posebno običnih ljudi, mislim da ne bismo mogli reći da nikad nije bilo gore. Možda nekim političarima nikad nije bilo gore, ali to samo pokazuje da su često naša društva naprednija u mirotvorstvu od političkih elita", zaključuje Klasić.
