Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa objavilo je na službenim stranicama da neće odlučivati o izuzeću Nataše Novaković u slučaju premijera Andreja Plenkovića.
Priopćenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa prenosimo u cijelosti:
"Vezano za sve učestalije iznošenje stavova putem medija da bi samo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa moglo i trebalo odlučivati o podnesenim zahtjevima za izuzeće predsjednice Povjerenstva u predmetima broj: P-172/18 i P-193/18, unatoč prihvaćanju iznesene argumentacije uz te stavove, zbog čega o izuzeću predsjednice Povjerenstva radi njezinog eventualnog sukoba interesa ne bi trebao odlučivati Hrvatski Sabor, odnosno neki od njegovih Odbora (pri čemu se propušta razmatrati i dvojbenost situacije da članovi odlučuju o eventualnom sukobu interesa vlastitog čelnika), potrebno je prije svega istaknuti da takvo ovlaštenje Povjerenstva ne proizlazi niti iz jednog pozitivnog zakona ili podzakonskog propisa.
Upravo suprotno, jedina mjerodavna zakonska odredba koja se odnosi na odlučivanje o zahtjevu za izuzećem predsjednice Povjerenstva nalazi se u članku 24. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/19.) pod naslovom Izuzeće službene osobe, kojim je propisano da o izuzeću čelnika tijela (predsjednice Povjerenstva), ukoliko nema drugostupanjskog tijela (što je slučaj u postupcima pred Povjerenstvom), odlučuje tijelo koje obavlja nadzor nad javnopravnim tijelom (Povjerenstvom). Taj se Zakon primjenjuje u svim upravnim stvarima, prema tome i u svim postupcima pred Povjerenstvom, a samo se pojedina pitanja postupka mogu drugačije urediti posebnim zakonom, što međutim u odnosu na institut izuzeća Zakonom o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“ broj 26/11., 12/12., 126/12., 48/13. i 57/15.), kao posebnim zakonom, za sada nije učinjeno.
Ovdje nisu mjerodavne odredbe čl. 24. Pravilnika o načinu rada i odlučivanja Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa(„Narodne novine“ broj: 105/2014.), jer se one odnose isključivo na situacije kada se predsjednik ili član Povjerenstva sami izuzimaju u pojedinom predmetu (samoizuzimanje ili otklon), smatrajući da postoji neki razlog njihove pristranosti, pa se stoga ove odredbe ne mogu primijeniti na situacije kada stranka kroz podneseni zahtjev za izuzećem predsjednika ili člana ukazuje na takve razloge, tim više što citiranim člankom Pravilnika zbog takvog izuzimanja nije predviđeno bilo kakvo odlučivanje.
Treba napomenuti da se Upravni sud u Zagrebu u presudi broj: 9 UsI-588/19-12 od 23. svibnja 2019.g., poništavajući odluku Povjerenstva i vraćajući predmet na ponovno odlučivanje, kao na mjerodavnu odredbu pozvao upravo na članak 24. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku te naložio Povjerenstvu da dostavi zahtjev za izuzećem na odlučivanje nadležnom tijelu koje nadzire Povjerenstvo (list 9. i 10. presude).
majući u vidu da se odredbama Zakona o sprječavanju sukoba
interesa propisuju ovlasti Hrvatskog Sabora da imenuje i
razrješuje predsjednika i članove Povjerenstva te razmatra i
glasuje o prihvaćanju ili neprihvaćanju godišnjeg izviješća o
radu Povjerenstva, ovlasti saborskog Odbora za izbor imenovanja i
upravne poslove da utvrđuje između ostaloga jesu li predsjednik i
članovi Povjerenstva u sukobu interesa i da su predsjednik i
članovi i Povjerenstva dužni istome dostavljati svoja izviješća o
imovinskom stanju za početak i kraj mandata te povodom bitnih
promjena na imovini i ovlasti Odbora za Ustav, Poslovnik i
politički sustav da kao matični odbor razmatra i glasuje o
prihvaćanju ili neprihvaćanju godišnjeg izviješća o radu
Povjerenstva, to sve skupa nesporno ukazuje da Sabor neposredno i
preko svojih Odbora nad Povjerenstvom ima značajne nadzorne
ovlasti.
S druge strane, Upravni sudovi kao prvostupanjska tijela i Visoki upravni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjsko tijelo kroz pokrenute upravne sporove nadziru zakonitost odluka Povjerenstva, pa se u širem smislu i to može smatrati nadzornim ovlastima.
Stoga je Povjerenstvo, obzirom da isto nije i ne može biti tijelo koje samo nadzire svoj rad, jedino moglo postupati po propisanoj pozitivnopravnoj regulativi te po nalogu Upravnog suda u Zagrebu u predmetu broj: P-172/18 i dostaviti predmetne zahtjeve za izuzećem tijelima zakonodavne i sudske vlasti koje zbog prethodno utvrđenih nadzornih ovlasti nad njime smatra nadležnima za postupanje u ovim postupcima.
Ukoliko bi se oba navedena tijela proglasila nenadležnima za odlučivanje po podnesenim zahtjevima za izuzeće, u tom će se slučaju stvoriti pretpostavke da temeljem čl. 82. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 99/99., 29/02. i 49/02.), povodom sukoba nadležnosti, odluku o tome koje je tijelo stvarno nadležno donese Ustavni sud Republike Hrvatske."
