Iako smo već debelo u 21. stoljeću, trgovina ljudima i dalje je unosan i raširen "neljudski" biznis koji, nažalost, cvate i u Hrvatskoj. U Hrvatskoj su prošle godine registrirane 23 žrtve trgovine ljudima, a pitanje je koliko još ima neotkrivenih slučajeva. Jedna od žrtava opisala je u HRT-ovoj emisiji Puls svoje strašno iskustvo.
"Povratkom mojim u rodni kraj, tu sam tražio posao. Jedan sam imao ali je bio nesiguran i tražio sam nešto bolje. U međuvremenu sam upoznao preko Facebooka školsku prijateljicu s kojom sam se poznavao iz djetinjstva. Predložila mi je da radim u Hrvatskoj. Nije prošlo dugo i došao je taj čovek za kojeg bi trebao raditi. Došao je da se dogovorimo. Kad smo došli na carinu, na granicu, pustili su nas i kad je carinik donio putovnice on je sve tri stavio kod sebe u džep. Računao sam kad prijeđemo negdje dalje vratit će nam putovnice. No do zadnjeg dana nam nije vratio putovnice", opisao je početak svoje agonije muškarac koji će postati rob.
Doveden na prevaru
Tri dana kasnije shvatio je gdje je došao.
"Tu gdje smo trebali spavati sve je bilo neuredno. Kuhinja je bila katastrofa. Rublje smo morali prati na ruke, nije bilo mašine. Poslije sedam dana on je već počeo vrištati. Svaki dan je jednog uništavao, non-stop mu je prijetio. Kad god je njemu to radio, uvijek je nas sve sazvao. On odjednom dođe i zove nas trojicu da siđemo dolje kako bi ga vrijeđao da bi mi svi slušali. I onda sam smišljao kako to napustit,i znao sam da neće biti lako", objasnio je.
Obavljao je razne poslove: kosio travu, vodio stoku na ispašu, čistio stajsko gnojivo... Onda je poželio otići kući za praznik.
"Smišljao sam kako ću da mu reći da ću za Prvi svibnja ići kući. To jutro kad sam pobjegao rekao mi je da neću doma za praznik dok mi on ne dopusti. Znao je da mi je majka umrla prije tri mjeseca, počeo mi psovati i svašta nešto. Ja sam sagnuo glavu, nisam ništa komentirao jer sam znao što bi bilo. Psovao me, vrijeđao, krenuo me i udariti, no ja sam se izmaknuo", ispričao je.
Bijeg od robovlasnika
Ipak je odlučio otići.
"Krenuo sam kroz livade jer sam znao da će krenuti za mnom čim čuje da me nema. Bilo je ljeto, vrućine su bile, znao sam da ima zmija, trava je bila velika. Izašao sam na put, pa što bude. Čekao sam da naiđe neki kamion jer sam znao da će me vidjeti i zaustaviti ako ću ići automobilom i da ćemo onda nastradati i ja i ovaj koji me povezao. Došao sam blizu neke rijeke i onda mi je stao jedan čovjek i povezao me", opisao je bijeg nesretni muškarac.
Potom je uspio naći drugi posao i smještaj.
"Nakon nekog vremena dobio sam poziv da svjedočim. Onda sam morao ići tamo i nisam očekivao da ću ga vidjeti. Na sudu se pojavio i on, htio mi je prići, ali su ga zadržali. Pojavio se s dva odvjetnika i ušli smo unutra. Suđenje je završeno s tim da je dobio 18 mjeseci uvjetno. Jedno vrijeme sam ga čak i sanjao jer ta događanja dođu ti u snove. To je bio užas", ispričao je.
26 žrtava trgovine ljudima
Selma Ilić iz Hrvatskog Crvenog križa kaže kako se trgovanje ljudima sastoji od tri faze - vrbovanja, transporta i iskorištavanja. Također kaže kako praksa pokazuje brojne primjere koji su svaki po sebi različiti. U prosjeku, kaže, godišnje u Hrvatskoj bude između 20 i 30 žrtava trgovine ljudima. Trenutno je zabilježeno 26 žrtava od kojih su 23 hrvatski državljani, a troje državljani BiH. Od njih je 18 žena i osam muškaraca.
"Ranije smo imali puno više stranaca. Naših domaćih žrtava trgovanja ljudima gotovo da nije bilo. One možda jesu postojale van granica, ali isto nije bio toliko čest slučaj", kazala je.
Novinar Saša Leković, koji se puno bavio ovom temom, kaže da prije dvadesetak godina ni u hrvatskoj javnosti ni u institucijama nije postojala svijest o tome koliko je trgovina ljudima veliki problem za Hrvatsku.
"Pored toga se smatralo da je Hrvatska samo tranzitna zemlja, iako nisam baš siguran da kad netko kaže da smo samo tranzitna zemlja da zna što govori jer to znači da si u tom lancu i da je vrlo važno da se boriš protiv te vrste kriminala.", kazao je Leković za Puls HRT-a.
On je 2001. radio novinarsku priču o jednoj nestaloj 15-godišnjoj djevojčici. U dogovoru s njezinom majkom s fotografijom djevojčice obilazio je razna mjesta na kojima je mogao nešto saznati - od stajališta taksija do raznih lokala u Zagrebu i okolici.
'Često ne shvaćaju da su žrtve'
"Ja zapravo tu najviše mogu biti zahvalan, kao i ta djevojka i njena obitelj, čovjeku koji je radio na crno, kao građevinac, u okolini Milana. I kad je došao kući čitao je slučajno časopis koju je njegova majka imala na stolu i shvatio je iz te naše treće priče, iz tog susreta u Milanu, da je to djevojka koju je on vidio. Nije nikakva djevojčica koja je tamo sa svojim dečkom nego je zapravo žrtva trgovine ljudima. I njegov poziv mi je zapravo pokazao gdje se ona točno nalazi. Bez tog poziva ja je ne bih nikad pronašao", kazao je Leković.
Tu je djevojčicu, kaže, njezina starija poznanica iz škole pozvala da odu na jedan rođendan izvan mjesta u kojem je djevojčica živjela.
"Otišli su u Zagreb, a zapravo je bilo smišljeno da dođe u određeno društvo gdje se, vjerovali ili ne, jedan momak pravio da mu se ona jako sviđa i ona je mislila da se zaljubila. Na taj način je zapravo prošvercana u Italiju. Kad se uvuku u taj lanac na prijevaru, tako da se zaljube, da misle da se nekome posebno sviđaju, često uopće nisu u stanju shvatiti da su žrtve. Svatko od nas može postati žrtva", kazao je Leković.
