Oni žive u trošnoj kući kroz čije čavlima prikucane prozore uvijek puše. Kad pada kiša sve stvari sele na sredinu sobe - jedino mjesto na kojem ne prokišnjava. Majka, otac i četvero djece - Valentina, Ivana, Vlatka i Ivica - domom nazivaju trošnu kućicu u Draganiću. Kućicu čine dvije prostorije, posljednje nevrijeme razbilo im je nekoliko crijepova, a oni su rupe pokrpali plastičnim vrećicama.
Obitelj Brajković živi od 4390 kuna dječjeg doplatka i nešto zarade koju tata Ivica dobije od sječe drva u šumi. 'Ovakav život ne bih htjela svom najvećem neprijatelju. Ovako kako mi živimo. Ovako se nisam zamišljala. Nikada', rekla je za Provjereno majka obitelji Brajković, gospođa Biserka. Život im ponekad olakšaju i dobri ljudi koji im pomažu, no na to se Brajkovići ne oslanjaju.
Tri kćeri - jedan mobitel
Gospođa Biserka povremeno odlazi u Zagreb gdje kod jedne gospođe čisti stan. Najdraže joj je, kaže, prati prozore jer nisu razbijeni i sve je nekako ljepše nego kod njih doma. Tri kćeri dijele jedan mobitel, a da želi vlastiti, dvanaestogodišnja Vlatka ne želi ni izgovoriti. Svi ga drugi u razredu već odavno imaju. Zašto ga ona nema, više se ne trudi ni objašnjavati. Znaju dvije najbolje prijateljice, drugi ionako ne bi razumjeli. 'Sve što su htjeli su im kupili, a meni mama i tata to ne mogu priuštiti', kaže Vlatka.
U kućici je, posebno u ovo vrijeme, jako hladno. Grijalicu pale samo povremeno jer mama kaže da je struja skupa. 'Kad je zima ne može se tu izdržati zbog hladnoće', kaže 14-godišnja Ivana.
Nedavno je na vratima sobe propuh razbio staklo. Za novo nije bilo novca pa su kao prvu pomoć stavili ručnik, da manje puše. Najgore je, kažu, kada pada kiša. Zbog toga su im sve stvari u vrećama, kako se ne bi smočile.
Kad padne kiša nitko ne spava
'Kad kiša pada onda moramo premještati stvari. Nitko ne spava po noći kad kiša pada', kaže Ivana. Sve premještaju na sredinu sobe jer jedino tamo ne prokišnjava, a knjige su uvijek prioritet.
I dok se u drugim obiteljima uoči Božića pripremaju kolači i raskošan blagdanski stol, oni se nadaju da će barem taj dan na stolu biti meso jer ga inače rijetko jedu.
Obitelji Brajković pomaže i sestra Jelena, ravnateljica Caritasa zagrebačke nadbiskupije. 'To je obitelj koja želi raditi, to nije obitelj koja čeka da im se sve da na dlanu', kaže sestra Jelena. U trošnu su kuću uveli struju, nabavljaju im drva za ogrjev, ali sve to, kaže sestra Jelena, nije dovoljno. Njima treba novi dom.
Nadležne institucije ne mogu pomoći
Pokušala je dobiti stan za Brajkoviće od općine Draganić, županije pa i ministarstva, ali svi kažu kako 'nema sredstava' i da 'čine sve što mogu'. Stoga su u Caritasu pokrenuli akciju u kojoj su prikupili nešto manje od 20.000 eura, nedovoljno za novi dom, ali svi se nadaju pomoći dobrih ljudi i nekom božićnom čudu.
Brajkovići nemaju velike zahtjeve, ono što žele je dovoljno prostora za njih šestero i možda malo zemljišta oko kuće kako bi mogli napraviti svoj vrt i držati pokoju životinju. Kuće u koje treba ulagati, u kojima se nije dugo stanovalo koštaju oko 40.000 eura. Kupnja zemljišta i gradnja potpuno nove kuće, možda bi bila i najpovoljnija opcija. Za mamu Biserku to je ravno čudu.
Sve što Brajkovići žele jest da više ne brinu o tome gdje će tko spavati i hoće li im ili neće biti hladno.
