Količina i zastupljenost plastičnog otpada na dnu Jadranskog mora među najvišima je u Europi. Najzagađeniji su sjeveroistočnio dio Sredozemnog mora, Keltsko more, a potom i Jadran. Otpad u njega stiže od oko četiri milijuna ljudi koji žive uz obale, a taj se broj tijekom turističke sezone poveća gotovo šesterostruko, upozorio je tim stručnjaka u studiji objavljenoj u časopisu Marine Pollution Bulletin, a prenosi Index.hr.
Jadran je problematičan zbog toga što je prilično malo, plitko i poluzatvoreno more koje je Otrantskim vratima povezanim sa Sredozemnim morem, koje je također poluzatvoreno i zagađeno. U južne hrvatske vode oko 90 posto plastičnog otpada dolazi zahvaljujući strujama i vjetrovima, ponajviše iz Albanije, što je pokazala studija "Plutajući morski otpad - zanemarivanje ne znači nepostojanje" iz 2009. godine. U vodama oko većih gradova i uz ušća rijeka, plastika stiže iz većih gradova Hrvatske i BiH.
Otpad dolazi s kopna
Plastika čini između 60 i 80 posto otpada u europskim morima. Teško je procijeniti koliko je ima u vodama i na dnu hrvatskog Jadrana. Stanje tek djelomično ilustrira činjenica da je u sklopu projekta čišćenja mora "DeFishGear", u kojem su sudjelovala 22 broda dviju ribarskih zadruga iz Hvara i iz Tribunja u mrežama izvađeno gotovo 30 tona otpada, odnosno prosječno 50 do 100 kilograma po koćarici mjesečno. Pero Tutman iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu kaže da od 70 do 80 posto otpada u mora dolazi s kopna, dok ostatak dolazi s mora od transporta, turističkih aktivnosti, nautičkog turizma, ribarstva, offshore platformi...
Rijeka: Čišćenje plaže Kantrida od smeća i šljunka nanesenog iz mora za vrijeme olujnog juga 03.11.2018. Rijeka - Eko akcija gradjana - -ciscenje plaze Kantrida i setnice, od smeca i sljunka nanesenog iz mora za vrijeme olujnog juga proteklih dana.
"Otpad s kopna dolazi uglavnom zahvaljujući vjetrovima koji ga nose s ulica gradova i s odlagališta smeća, posebno za jakih bura koje su česte na našim obalama", upozorava Tutman i dodaje da naši deponiji nisu napravljeni kako treba pa velike količine plastike dospijeva u more. Također upozorava da se za velikih kiša smeće se otplavljuje s ulica i iz deponija u more, a otpad se često odlaže blizu rijeka, pa ga i one odnose u more.
Pročišćivači ne funkcioniraju
"Kada je riječ o malenim komadićima, odnosno o mikroplastici, ona u more dospijeva među ostalim i sustavom otpadnih voda. Primjerice, dobar dio otpada po brojnosti koji smo našli na obalama tijekom naših istraživanja su higijenski štapići za uši. Oni pokazuju da sustav za fizičko pročišćavanje otpadnih voda ne funkcionira svuda kako bi trebao jer bi ih mehaničke rešetke morale zadržavati. Također, ti štapići ne bi smjeli završavati u kanalizaciji jer bi ih ljudi trebali bacati u kante za smeće, a ne u zahodske školjke. To pokazuje da higijenske navike ljudi u nekim krajevima u našoj regiji nisu na naročito visokim razinama. Pritom treba znati da otpad koji se pronađe na obalama predstavlja tek 10 do 15 posto otpada koji završava u moru. Ostalo se nakuplja na morskom dnu.
Teško je reći koliko plastike ima u Jadranu, no samo u jednoj akciji monitoriranja na Paklenim otocima kraj Hvara skupili smo na jednom potezu od oko 100 metara dužine i 4 metra širine oko 200 kilograma otpada. U područjima koja su okrenuta gradovima može ga biti i značajno više", kaže Tutman i dodaje. "Mediteran je nažalost jedno od zagađenijih mora zato što je poluzatvoreni bazen, a gravitira mu cijeli niz zemalja različitog civilizacijskog dosega. Tu su brojne zemlje Azije, Afrike i Europe, a nažalost razina ekološke svijesti i ponašanja nije svuda na najvišoj razini".
Najgori po reciklaži
Kad je riječ o recikliranju i energetskom korištenju plastike, Hrvatska je na uobičajenom dnu EU-a, peta je odostraga nakon Malte, Cipra, Grčke i Bugarske. U Hrvatskoj više udruga ronilaca radi na akcijama čišćenja morskog dna. Jedna od njih je volonterska Udruga podvodnih aktivnosti Rostrum iz Splita. Članica udruge, Fedra Dokoza, kaže da najviše otpada pronalaze uz veća gradska središta smještena uz more, područja uz tvornička postrojenja, luke i marine. No ne rade samo u moru, već i u unutrašnjosti zemlje.
"Također, ronimo i u gradovima u unutrašnjosti Hrvatske koji se nalaze uz obale rijeka. U Hrvatskoj je teško točno definirati gdje se nalaze najveće količine otpada. Zanimljivo nam je bilo primijetiti količinu otpada u zabačenim uvalama, ponajprije otočnim, gdje su stanovnici zbog neadekvatnih odlagališta otpada u prošlosti, te u nedostatku boljih rješenja, otpad redovito odlagali u more. Nerijetko se radi gotovo o tradiciji u kojoj je odlaganje glomaznog otpada u more uvijek bilo najbezbolnije rješenje", kaže Dokoza.
18.12.2017., Stara gradska jezgra, Dubrovnik - Ciscenje nanesenog otpada u staroj gradskoj luci.
Prednjači plastična ambalaža i vrećice, pribori za jelo i štapići za uši. U gradskim središtima pronalaze velike količine stakla, dok se u ruralnim sredinama često mogu pronaći odbačeni građevinski materijali te stara odjeća i obuća. Neovisno o lokaciji i o količini stanovništva automobilske, biciklističke i kamionske gume svugdje su prisutne u velikim količinama. Također, ističe Dokoza, tužno je i stresno vidjeti velike količine odbačenog ribolovnog alata, koji ostavljen na dnu nastavlja loviti morske organizme. Kaže da je uz struje i vjetrove koji nose otpad iz susjedstva velik njegov udio posljedica turizma.
Jednostavnija rješenja
Kaže kako bi se se država trebala pobrinuti da otpad iz mora završi na mjestu koje je za to predviđeno. Trebalo bi se također omogućiti lako razvrstavanje otpada i njegovu reciklažu. Lokalne vlasti bi pomogle kad bi se cijeli proces papirologije i dobivanja dozvola za takve akcije ubrzao. Također bi im uvelike pomoglo postavljanje dodatnih koševa na plažama, uspostava zelenih otoka za razvrstavanje otpada i neprekidna edukacija lokalnog stanovništva.
Rješenja problema su brojna: kvalitetnije odlaganje i recikliranje, edukacija, podizanje razine svijesti o zagađenju, smanjivanje proizvodnje i zabrana prodaje proizvoda za jednokratnu upotrebu te ekološke akcije čišćenja mora i priobalja. U ožujku je Europski parlament izglasao zakon kojim je od 2021. zabranjena proizvodnja deset jednokratnih plastičnih proizvoda, poput slamki i plastičnog pribora za jedenje. Europarlamentarci su se također složili da bismo do 2029. trebali reciklirati oko 90 posto svih plastičnih boca za pića. Prema novom zakonu duhanska industrija morat će plaćati troškove prikupljanja filtara cigareta, a proizvođači ribarske opreme njihovo vađenje iz mora.
Stanovnici bi pak prije svega trebali prihvatiti činjenicu da je ovo jedino more koje imaju te da svaki otpad bačen u more ne nestaje čarolijom jer se ne vidi, nego ostaje na dubini te truje i nas i našu djecu te cijelu biološku zajednicu podmorja.
