Ona odlučuje o sudbini maloljetnika: 'Ljudi su okrutni, traže najekstremnije kazne, ali...'
U podcastu Offline Ivane Ivande Rožić gostovala je sutkinja Visokog kaznenog suda Lana Petö Kujundžić
Kad govorimo o djeci i problemima, svi imaju svoje mišljenje, ali rijetko tko preuzima stvarnu odgovornost. U podcastu Offline došla je jedna žena čija riječ može promijeniti sudbinu jednog djeteta. Ona je Lana Petö Kujundžić, sutkinja Visokog kaznenog suda s dugogodišnjim iskustvom u radu s maloljetnicima, dobitnica brojnih nagrada, ali i žena koja cijeli život posvećuje zaštiti djece i njihovoj resocijalizaciji.
“Kad ulazim u sudnicu, isključivo vidim dijete, a nikada slučaj. Svako dijete pokazuje svoje potrebe koje treba znati čuti i razumjeti,” kaže sutkinja i iskreno dodaje: 'Sudac nije taj koji mu naređuje, nego onaj koji zna razgovarati s djetetom i otvoriti mu put do razumijevanja zašto se nešto loše dogodilo.'
Sutkinja Petö Kujundžić objašnjava i kako je njezin pristup uvijek savjetodavan, a zatvorske mjere i institucije trebaju biti krajnja, ograničena opcija. "Gotovo 90 posto slučajeva može se riješiti razgovorom, dogovorom i stručnom podrškom", naglašava.
'Žrtva i počinitelj često su samo različiti izrazi iste traume'
Zanimalo nas je i osjeća li psihičku težinu posla? "Ne osjećam težinu. Osjećam samo potrebu da zadovoljim potrebe tog djeteta. Žrtva i počinitelj često su samo različiti izrazi iste traume – jedno dijete može postati drugo ako se trauma ne zaliječi", kaže Petö Kujundžić.
Kroz desetljeća rada, imala je priliku raditi s najmlađima, pa i bebama kao žrtvama spolnog zlostavljanja, ali i s najstarijim počiniteljima. "Važno je pristupiti svakom djetetu individualno. Čak i mala djeca trebaju osnovna znanja o životu, opasnostima i svojim pravima. Često djeca ni sa 14 godina ne znaju da su kazneno odgovorna", objašnjava sutkinja.
Odnosi s roditeljima? "Nažalost, većina roditelja nije spremna zauzeti se za vlastito dijete. Neki ne sjednu uz njega ni kada je u strahu. Loš roditelj stvara toksično okruženje u kojem dijete stagnira", tvrdi.
Odluka o kazni? 'Nikad ne donosim zaključak na početku'
Internet, društvene mreže i moderni život mijenjaju i djecu i roditelje. "Djeca nisu problem, roditelji su drugačiji nego prije 20-40 godina. Mi još nismo spremni otvoreno educirati djecu o životu, seksualnosti, građanskom odgoju. Kad se mediji fokusiraju samo na senzaciju, stvaramo stigmu od djece koja već imaju tešku sudbinu", dodaje.
Jedan od najupečatljivijih dijelova njezinog posla je odlučivanje o kazni. "Već tijekom postupka polako stvaram sliku, skupljam informacije. To nije trenutak filma, to je proces mjesecima. Nikad ne donosim zaključak na početku. Ako pročitate optužnicu i odmah kažete ‘kriv je’, niste dobar sudac", kaže.
"Odluku donosim tek nakon razgovora s vijećem, razmatranja svih okolnosti, prethodnog ponašanja, mogućnosti resocijalizacije. Maksimalna kazna nije rješenje – 50 godina zatvora ne mijenja osobu. Resocijalizacija, stručna podrška i obrazovanje čine razliku. Želimo da dijete sutra postane osoba koja neće nanijeti zlo", objašnjava.
Sutkinja naglašava i stav javnosti: 'Ljudi su okrutni, traže odmazdu, žele da se kazna mjeri do ekstrema. Ali kazna sama po sebi ne mijenja ponašanje. Naš mozak se razvija do 25. godine – to je vrijeme u kojem možemo djelovati, mijenjati, pružati podršku.'
Kada se radi o dvanaestogodišnjacima, primjerice, njihova su djela kazneno neodgovorna i intervencija mora biti podrška, edukacija i skrb, a ne zatvorska kazna. "Roditelji žrtava trebaju podršku jednako koliko i dijete, jer su često bespomoćni. Nije rješenje da se počinitelj kazni maksimalno – to ne spašava žrtvu. Važno je da dijete sutra ne nanese zlo", kaže.
Poruka roditeljima i društvu
Lana Petö Kujundžić završava porukom koja je jednako oštra koliko i empatična: 'Imajte povjerenja u svoje dijete, ali nemojte pretpostavljati da ništa neće učiniti. Djeca rade nepodopštine, ne postoje zlatna djeca, i odrastanje je faza u kojoj se svi uče granicama. Ni mediji, ni roditelji, ni škola ne smiju od svake nepodopštine raditi cirkus.'
Ona nas podsjeća da su kazne i zatvori kraj, a razgovor, edukacija i stručna podrška početak. "Djeca nisu slučajevi. Svako dijete zaslužuje da ga se vidi, da ga se čuje i da mu se pruži prilika da sutra postane bolja osoba", zaključuje Lana Petö Kujundžić.