Ivan Pernar, osnivač Živog zida kao i Stranke Ivana Pernara, i ove godine radi sezonu u Dubrovniku, a za Dubrovački dnevnik otkriva kako je raditi kao buker, govori li gostima o svom političkom putu i kako na njega gledaju kolege
Obišli ste kolege na štandovima, ponovno radite sezonu u Dubrovniku. Jeste li planirali taj korak, vratiti se raditi u Dubrovnik, ili se dogodilo spontano?
"Planirao sam povratak ovdje jer sam po majci iz Cavtata i nema boljeg mjesta za biti ljeti od naše županije."
Očito vam se to što radite i gdje radite sviđa, jer pretpostavljamo kako se ne biste vraćali. Premda, u turizmu itekako treba zasukati rukave. Kakav je vaš posao, koliko je naporan, koje su prednosti, koji nedostaci..?
"Posao bukera je stresan jer je lova, iako velika, takva da se mora zaraditi unutar vrlo kratkog vremena. Usudio bih se reći kako srce sezone traje dva mjeseca; sedmi i osmi mjesec. Svi pokušavaju ugrabiti svoj dio kolača i zato zna doći do sukoba suprotstavljenih interesa. Apsurdna je to situacija, iako bukeri nemaju nikakav kapital osim talenta za prodaju; onaj tko ima 50 glisera neće zaraditi ni jedan euro ako nema bukera koji će mu slati goste. Usudio bih se reći kako ima odličnih kolega poput Ive ili Žakline, ali ima i onih koji bi te gurnuli niz stepenice samo kako bi zaradili dolar više, kao u onom špageti westernu "For A Few Dollars More"."
Među kolegama imate na neki način status 'zvijezde'. Ipak ste javna osoba. Boji li vas se konkurencija?
"Usudio bih se reći kako sam najpoznatiji buker u Dubrovniku i kao takav sam dijelu bukera sigurno trn u oku, pa je iluzorno za očekivati od svih njih kako će imati lijepe riječi za mene jer što si uspješniji u tom poslu to te "kolege" manje vole, zavidni su. Jako je teško raditi taj posao, a ne doći u sukob, bilo s kolegama, bilo s brodarima ili pak s poreznom upravom. Međutim, usprkos tome, velik dio bukera radi taj posao na način da ne izgube ljudskost, pokušavaju bit korektni prema kolegama i daju sve od sebe da radna atmosfera bude pozitivna. Manji dio spada u sferu socijalne patologije, ponašaju se kao narkomani, za 50 eura bi razorili svaki odnos, pojeo ih je novac, pohlepni su i uvijek traže način da ti podmetnu nogu."
Je li točno kako je na Peskariji bilo ponekih trzavica između vas i kolega ili su to samo glasine?
"Trzavice u tom poslu su neizbježne i to neovisno o tome bio ja na Peskariji ili ne. Nekad isti štand dijele dva ili čak tri brodara pa imate dva bukera na istom štandu u isto vrijeme, a ima barem 10 štandova na velikom mulu. Pa sad vi pokušajte zamisliti kako je tamo. Mi naše radno mjesto u šali zovemo psihijatrijom, jer je teško tamo raditi, a ostati normalan. Tako da ako ste malo ludi, to vam je dobra referenca za rad tamo. Neki to ne mogu izdržati, pa mole da ih se prebaci na neku lokaciju gdje je manja gužva."
Kako se uopće dogodio taj 'klik' u glavi? Ne viđamo baš često bivše saborske zastupnike i poznata lica iz domaće politike kako rade na štandovima. Kako je pala ta odluka?
"Imam specifičnu životnu situaciju. Naša obitelj ima nekretnina, svi se bavimo rentom, ne ovisimo o plaći iz mjeseca u mjesec. A buking je dobro plaćen posao i kratko traje, što je s jedne strane i dobro, jer da radite taj posao cijelu godinu, psihički bi vas uništio."
Govorite li gostima kako ste bili saborski zastupnik i kako jeste javna osoba? Kako reagiraju na to?
"Volim im to reći jer već znam kakve će biti reakcije. Kad sam vodio goste na izlet u Mostar i kad su čuli kako sam bio zastupnik, bili bi u šoku. Pitali bi me kako je moguće da se bivši političar time bavi aludirajući na to kako sam propao u životu. Onda bih ja uvijek okrenuo pilu naopako i rekao - vidite koliko sam propao da moram sada biti s vama. I tada bi i oni prasnuli u smijeh jer je jasno kako su oni skupa sa mnom, pa ako sam ja propao u životu zato jer sam s njima, ni oni nisu ostvarili neki velik uspjeh čim su sa mnom. Najviše volim crni humor, sarkazam, cinizam. Znali bi me pitati koja je razlika između posla bukera i političara. Rekao bih im - kad ste buker i kad kažete nekom tko plati rentu glisera kako će ga gliser čekati sutra u 2 popodne, to tako mora biti, jer kad ga ne bi bilo, nastala bi frka i ti ljudi nikad više ne bi htjeli imati posla s vama. Tražili bi svoj novac nazad. Ali ako ste političar i kažete ljudima kako ćete nešto napraviti ako glasaju za vas i to ne učinite, nitko se oko toga neće sekirati. Dapače, 30 godina će svaki put iznova glasati za vas. Bukeri su ljudi od riječi. Ako oni kažu da će nešto biti tako, onda će to tako biti. Reputacija je jako bitna u tom poslu, za razliku od svijeta politike. Mislim kako bi bukeri puno poštenije vodili državu od onih u Saboru jer su ljudi od riječi. Oni, kad nešto kažu, to tako jest. Ako je izlet sutra u 10, onda je izlet sutra u 10 i brod vas čeka."
Koji su vam gosti najdraži i zašto?
"Amerikanci su najbolji gosti jer daju velike napojnice. Najgori su Poljaci, s njima se ni jedan buker nije obogatio."
Mnogi Dubrovniku spočitavaju kako se previše okrenuo turizmu, no od njega opet svi žive. Koje je vaše viđenje Dubrovnika, kada dođete 'sa strane'?
"Pa čemu će se grad okrenuti nego turizmu? Dajete sve od sebe za ostvariti uspjeh i mogu reći kako ovi lokalni HDZ-ovci, kakvi god bili, nikad mi nisu radili probleme, bili osvetoljubivi, slali inspekcije i slično. Imam osjećaj kako su sretni kad se bavim turizmom samo da se ne moraju sa mnom natezati u političkoj areni. Radije bi me vidjeli na štandu nego u Saboru."
Turistički djelatnici obično 'krvavo' rade u sezoni, a onda se obično počaste nekim putovanjem. Hoće li tako biti i u vašem slučaju?
"Ja putujem neovisno o tome čime se bavim."
Pitaju li vas Dubrovčani o slučaju Zambija? Što ih najviše zanima?
"Dio ljudi itekako razumije moj angažman i podržava, a dio su ljevičari. S ljevičarima nema smisla raspravljati jer na svijet gledaju ljubičastim naočalama. To su ljudi bez znanja i s ograničenim pogledom. Nisu nikad bili u Africi, ne znaju kakvi su ljudi tamo, nemaju pojma o životu."
Kako biste uopće opisali Dubrovčane u tri riječi?
"Vrijedni, mudri, sposobni."
Jeste li se kao Zagrepčanin (premda je majka s Oboda) iskušali u 'galebarenju'?
"O tome se ne priča putem medija."
