Nakon što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović rekla da je u mladosti kao Riječanka odlazila na utakmice Rijeke, ali da je nažalost taj klub u to vrijeme više bio rezervni klub za Partizan i Crvenu zvezdu i da su oni domaći igrači koji su bili dobri i kvalitetni kasnije odlazili najviše u Hajduk, a nešto malo u Dinamo, njezino očitovanje tražili su iz NK Rijeka, a posljednji se javio i prozvani Partizan.

"FK Partizan drži da je od svog osnivanja pravi kozmopolitski klub u kojem su sa zadovoljstvom nastupali igrači brojnih nacionalnosti. S NK Rijeka je odigrao u povijesti puno teških i neizvjesnih utakmica - češće smo se radovali, ali smo imali i neke bolne poraze, kao onaj u dvije utakmice finala Kupa 1979. Bili smo žestoki sportski rivali kako za vrijeme SFRJ, tako i 1999., kad nas je ždrijeb spojio u kvalifikacijama za Kup UEFA. Međutim, nema podataka da je ikada neki igrač Partizana otišao igrati za Rijeku. Dvojica jesu iz Rijeke došli u Partizan, ali je zanimljivo da je tu riječ o igračima koji potječu ili iz Srbije kao Marjanović, ili iz Republike Srpske kao Sredojević. Dodajmo, pritom, da od 1962. nijedan hrvatski igrač nije ni igrao u Partizanu", naveo je potpredsjednik Partizana Vladimir Vuletić  za RTL pa nastavio:

"Ako već tražite "rezervne klubove" ili "filijale" među klubovima s prostora nekadašnje SFRJ, za vrijeme postojanja te države i njene lige, flagrantan primjer jako lijepe, uspješne i dugotrajne suradnje je srdačan odnos Dinama i Crvene zvezde. Ta dva kluba su, posebno u sedamdesetim i osamdesetim godinama, praktično sve do raspada SFRJ, razmijenila jako veliki broj nogometaša."

Na samom kraju, Partizan je odaslao zanimljivu poruku, ne samo hrvatskoj predsjednici već rivalskoj Zvezdi i nekad velikom rivalu Dinamu.

"Sve u svemu, kozmopolitizam Rijeku i Partizan upravo jedino, a to nije malo, i veže, dok se za Dinamo i Crvenu zvezda može zaključiti - similis simili gaudet, odnosno, sličan se sličnome raduje."

Zbog sporne izjave, predsjednica je dobila mnogo kritika, koje je pokušala umiriti objašnjenjem.

"Rijeka koju sam pratila kao navijačica još od školskih dana nije ova Rijeka danas. Najtalentiraniji hrvatski igrači poput Grobničana Zorana Šestana sjedili su tada na klupi, dok su neki drugi, manje talentirani, ali politički podobniji, dobivali priliku. U tom kontekstu tadašnju NK Rijeku okarakterizirala sam kao rezervni klub. Znam dobro kakav je bio status Rijeke tih osamdesetih godina i nitko me ne može uvjeravati u suprotno.  Armada je pritom uvijek bila simbol hrvatske Rijeke, prkosa i otpora prema hegemonističkim politikama. Uvijek sam podržavala i dalje ću podržavati svoju Rijeku, svoj nogometni klub, svoje "Bijele". "Krepat' ma ne molat"  je moje životno geslo i danas, i budite uvjereni kako ću prije 'krepat' nego se odreći svoje Rijeke!"