Posla u Hrvatskoj nema čak ni za diplomiranog kriminalista. Mario Alilović ima 29 godina, a on je iz Busovače došao kod ujaka u Rijeku prije pet godina gdje se planirao skrasiti za cijeli život. Zavolio je grad, ljude, NK Rijeka, ali nije se mirio s činjenicom da ne može dobiti posao u vlastitoj struci.
Tako je nakon pet godina predanog rada na riječkoj tržnici ipak odlučio potražiti nove životne izazove u Njemačkoj, gdje možda nađe posao u struci. Diplomirao je kriminalistiku u Sarajevu, ali ne ide sve u životu po planu. Mario je bio strpljiv, radio je na tržnici zajedno s bratićem Sanjinom Plavčićem, a istovremeno je slao molbe za posao u struci na sve moguće adrese.
Mladić je na tržnici optimizmom, osmijehom i šalom razbijao hladnoću, kišu, buru, a i vrućinu ljetnih dana. Postao je omiljen među kupcima i prodavačima.
Pet godina bez posla u struci
Prošlo je punih pet godina, a Mario je odlučio sreću potražiti u drugoj državi. Dugo se dvoumio, a krajem ljeta donio je konačnu odluku. Razočarao se, slalo je molbe na sve strane, a odbijenice mu uglavnom završavaju sa "žao nam je, neodgovarajuća stručna sprema".
"A slao sam i u poreznu upravu baš kad su tražili ekonomiste, pravnike i kriminaliste. Raspitivao sam se i u policiji, ali postoji 'kvaka', da bih prošao stručno usavršavanje, moram biti mjesec dana na birou za zapošljavanje. Međutim, ne znam od čega bih živio tih mjesec dana bez posla i bez primanja", kazao je Mario novinarima Novog lista.
Maria jako zanima gospodarski kriminal i maloljetička delinkvencija. To je i razlog zbog kojeg je završio fakultet. Sad na žalost, traži posao u Njemačkoj.
"Cijelo ljeto sam učio njemački jezik, prvo što ću napraviti kad se iskrcam u Dortmund nastaviti s učenjem jezika, za početak", kazao je 29-godišnjak.
Brat i sestra već u Njemačkoj
Ide kod brata i sestre koji su u Njemačku otišli prije tri godine. Brat mu radi u tvornici čipova i elektroda, a sestra mu je na porodiljnom. Mario bi se vratio tek kad bi svi političari otišli iz zemlje. Smatra da bi se i većina mladih vratila samo da netko normalan vodi državu, da građani ove države budu u prvom planu, da netko štiti njihove interese.
Mario dolazi iz obitelji s petero djece. Samo je najmlađi ostao u Sarajevu, a roditelji su ostali sami u kući u Busovači. No, istaknuo je Mario kako njemu ništa ne fali. Nije gladan, vozi prosječan auto, zaradi plaću. Najviše od svega muči ga korupcija koju gleda vlastitim očima, a ništa se ne mijenja. Kao primjer navodi svoje iskustvo rada na riječkoj tržnici.
"Otkazano je najmanje petnaestak štandova u posljednje vrijeme i to onih stalnih zakupaca. Znam da ljudi misle da nabijamo cijene, da smo skuplji od trgovačkih centara, a ljudi ne znaju da i mi moramo izdvojiti za dva metra štanda minimalno 1.500 kuna, bez ikakavih drugih dodataka. Pa na to PDV, pa struja, pa čistoća. U Zagrebu je početna cijena za dva metra 500 kuna", požalio se Mario.
Ne odlazi samo Mario iz Rijeke. Njegov bratić Sanjin, s kojim je radio na tržnici, također odlazi iz Hrvatske. On će za par mjeseci u Dansku kamo mu je otišao prijatelj koji ga sada zove. Možda i on konačno pronađe posao u geodetskoj struci.
Mario je ispričao kako ih podržavaju svi u njiihovom okruženju. Smatra kako je to tužno i žalosno, ali s druge strane realno. S kim god priča, čuje zabrinutost vezano uz to što će se dogoditi sutra. Zato je Mario kupio kartu u jednom smjeru.
