Nekoliko medija, podsjetimo, objavilo je ovih dana da je Ustavni sud podijeljen oko toga treba li odbaciti ili prihvatiti ustavnu tužbu Tomislava Karamarka protiv odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Ubrzo je reagirao i sam predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, koji je poručio da su sve to ''spinovi i pokušaji pritisaka''.
- Podjela na Ustavnom sudu: Hoće li prihvatiti ili odbaciti Karamarkovu tužbu o slučaju 'savjetnica'?
- Šeparović za RTL: 'Ustavni sud nije podijeljen oko Karamarkova slučaja, to su spinovi i pokušaji pritisaka'
Oglasio se danas čak i sam Karamarko, koji je putem Facebooka
obznanio da je zamolio svoje pravne zastupnike Vesnu
Alaburić i Ivu Farčića da mu objasne
kakvu su to ustavnu tužbu napisali i u kakav su ga to 'udar' na
Povjerenstvo 'uvalili'.
Njegovu objavu u kojoj navodi i odgovor svoje dvoje odvjetnika
prenosimo u cijelosti:
Kako ja to mogu ustavnom tužbom protiv jedne odluke izvršiti
“udar” na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa?!
Zamolio sam svoje pravne zastupnike, gospođu Vesnu Alaburić i gospodina Ivu Farčića, da mi objasne kakvu su to ustavnu tužbu napisali i u kakav su me to “udar” na Povjerenstvo “uvalili”. Evo što su mi odgovorili:
Medijski komentari o Vašem navodnom 'udaru' na Povjerenstvo odnose se samo na osporavanje dijela odluke Povjerenstva kojim se utvrđuje da ste propustom deklariranja svojih ranijih poslovnih odnosa s Josipom Petrovićem 'počinili povredu načela djelovanja' iz čl.5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa.
Mi u tužbi tvrdimo da Zakon ne propisuje sankciju utvrđenja “povrede načela djelovanja” i da Povjerenstvo nije Zakonom ovlašteno odlučivati o kršenju “načela djelovanja” kao samostalnoj/posebnoj povredi Zakona, pa da stoga odluka nije temeljena na Zakonu.
Znam da je spominjanje propisa zamorno, ponekad čak i pravnicima, ali ću Vam ipak ukratko prezentirati relevantne zakonske odredbe:
(i) Zakon u članku 5. navodi određena načela djelovanja dužnosnika (dužnost treba obavljati časno, pošteno, savjesno, odgovorno, nepristrano; čuvajući vjerodostojnost i dostojanstvo dužnosti i povjerenje građana; ne koristeći javnu dužnost za osobne probitke, a građani imaju pravo biti informirani o ponašanju dužnosnika koje je u vezi s obnašanjem dužnosti).
(ii) Člankom 42. stavak 1. Zakon utvrđuje da Povjerenstvo može izreći (samo) tri vrste sankcija za povredu odredaba Zakona: opomenu, obustavu isplate dijela plaće i javno objavljivanje odluke. Zakon, dakle, ne ovlašćuje Povjerenstvo da donosi odluke kojima bi “samo” deklariralo povredu nekog načela djelovanja ili neke zakonske odredbe.
(iii) Stavkom 2. članka 42. Zakon propisuje koja se sankcija može izreći za povredu pojedine od taksativno nabrojenih zakonskih odredbi. Članak 5., koji utvrđuje načela djelovanja, uopće se ne spominje u tom kontekstu, što znači da se za povredu tih načela ne može izreći nikakva sankcija.
U spomenutim načelima djelovanja dužnosnika nema ničeg posebno spornog. Radi se o uopćenim, općeprihvaćenim načelima političkog djelovanja. Netko bi se stoga mogao zapitati: ako su načela zapisana u Zakonu, zašto Povjerenstvo ne bi imalo pravo utvrđivati povredu tih načela? Odgovor je vrlo jednostavan: zato što to proturječi jednom temeljnom pravnom načelu – načelu zakonitosti. To pravno “načelo svih načela” temelj je vladavine prava. Ono, uz ostalo, zahtijeva da (i) svaka sankcija izrijekom bude propisana javno dostupnim zakonom i (ii) da zakon bude dostatno precizan i predvidljiv kako bi mu građani mogli prilagoditi svoje ponašanje. Dakle, zahtijeva se određena nomotehnička kvaliteta pravne norme, kako u pogledu sadržaja kažnjivog ponašanja tako i u pogledu sankcija. A takva norma o načelima djelovanja dužnosnika u Zakonu ne postoji.
Osim toga, za tijela javne vlasti vrijedi pravno pravilo da mogu raditi samo i isključivo ono za što su propisima ovlaštena, za razliku od građana, kojima je dopušteno sve osim onog što je izričito zabranjeno. Zato, ako Zakon izričito ne ovlašćuje Povjerenstvo da donosi odluke kojima utvrđuje povredu načela djelovanja dužnosnika, Povjerenstvo tako nešto ne smije činiti.
Nekoliko riječi o tome može li se utvrđenje neke relevantne činjenice smatrati sankcijom. U pravu nema dvojbe da takvo utvrđenje ima odgovarajući pravni učinak. Deklaratorno utvrđenje o neetičkom ili nečasnom postupanju dužnosnika predstavlja veću društvenu stigmu od izricanja bilo koje druge sankcije (izrijekom) propisane Zakonom (opomena, obustava isplate dijela mjesečne plaće i javno objavljivanje odluke Povjerenstva). Reakcije javnosti to nedvojbeno potvrđuju. Zato takva deklaracija po svojoj pravnoj naravi jest sankcija.
Načela djelovanja dužnosnika iz članka 5. Zakona važna su za tumačenje Zakona, ali nikako ne mogu biti samostalna/posebna osnova za izricanje bilo kakvih sankcija/utvrđenja.
Zakon regulira situacije sukoba interesa, njegovog spriječavanja i razriješavanja. Taj Zakon ne predstavlja etički kodeks dužnosnika (niti mu je to svrha), pa posljedično ni Povjerenstvo ne može djelovati kao svojevrsno etičko sudište.
Ipak, dakle, nisam “izvršio udar” na Povjerenstvo.
Podsjetimo, nekoliko različitih medija objavilo je posljednjih dana da je Ustavni sud podijeljen oko toga treba li odbaciti ili prihvatiti ustavnu tužbu Karamarka protiv odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Dio ustavnih sudaca navodno smatra da je treba prihvatiti, dio da je treba odbaciti, a koje će od ta dva stajališta dobiti većinu od najmanje sedam glasova odlučit će se na sjednici svih 13 sudaca koja bi se trebala održati krajem lipnja ili početkom srpnja. Kakva god odluka Ustavnog suda bila ona neće biti jednoglasna, nego popraćena izdvojenim mišljenjima dijela sudaca.
Naime, eventualno usvajanje Karamarkove ustavne tužbe, pisali su mediji, značilo bi da je Povjerenstvo za sukob interesa pogriješilo jer je preširoko shvatilo svoje ovlasti. I to ne samo u slučaju Karamarko, nego i u nizu prethodnih slučajeva u kojima je utvrdilo da su državni dužnosnici povrijedili načela djelovanja, među kojima su najsvježiji slučajevi bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić i ministra financija Zdravka Marića.
Usvajanje Karamarkove ustavne tužbe moglo bi, pisalo se ovih
dana, pomoći i premijeru Andreju
Plenkoviću. Povjerenstvo, naime, tek treba odlučiti je
li on povrijedio načela obnašanja dužnosti kad je Saboru i
javnosti uporno tvrdio da ne zna tko su stvarni autori lex
Agrokor. A usvoji li Ustavni sud Karamarkovu tužbu, to bi se
moglo odraziti i na sadržaj novog Zakona o sprečavanju sukoba
interesa, koji ministar uprave Lovro
Kuščević najavljuje, na način da se smanje ovlasti
Povjerenstva.
Predsjednik Ustavnog suda Miroslav
Šeparović, podsjetimo, komentirao je za RTL takva
pisanja medija i poručio: ''To su sve spinovi i pokušaji
pritisaka na Ustavni sud koji neće imati nikakvog utjecaja na
odluku koja u tom slučaju nije donesena, a u ovom trenutku ne
mogu ni predvidjeti kad će to biti. U svakom slučaju odluka
će biti javno objavljena. Netočno je da Ustavni sud uopće
razmatra mogućnost ukidanja ovlasti Povjerenstva, da utvrđuje
povredu načela djelovanja dužnosnika i da time pomaže premijeru
Plenkoviću''.
