RTL je u nekoliko navrata izvještavao o užasnim uvjetima na riječkoj pedijatriji. U sobama po šest kreveta, oprema zastarjela, zidovi natopljeni vlagom. Iz godine u godinu bolnica se krpa - jer svi čekaju da se preseli na novu lokaciju. No, načekat će se jer to bi se trebalo dogoditi doznajemo tek za dvije godine.
Onako kako izgleda izvana, iznutra je sasvim druga priča. Vidimo terasu Odjela za fizikalnu terapiju. Ne koristi se, jer zidovi se raspadaju. Na prvom katu iste zgrade Klinika za dječju kirurgiju. Iznutra također uređena, ali ne zbog države, kojoj bolnica pripada - već zbog truda onih koji u njoj rade.
"Iskustva sva najbolja, profesionalno osoblje, doktori izvrsni, susretljivi", kazao nam je otac pacijenta, Saša Skober.
Kroz Kliniku za dječju kirurgiju na Kantridi godišnje prođe 25 tisuća pacijenata. Klinika je spas za djecu iz tri županije, ljeti i za brojne turiste. Rentabilna je, posluje u plusu. No, u obnovu država ne ulaže, jer desetljećima se obećava preseljenje na drugu lokaciju, koje bi, prema posljednjem obećanju, trebalo biti 2020. godine.
"Do tada radimo kao da se nikad nećemo preseliti. Ulažemo u znanje, ulažemo u ambijent, koji je , mislim da je potpuno korektan, optimističan i koji daje mogućnost da se djeca u bonici osjećaju kao da nisu u bolnici", izjavio je Harry Nikolić, predstojnik Klinike za dječju kirurgiju KBC- a Rijeka.
"Svi sudjelujemo da na neki način kompenziramo prostorni nedostatak i trudimo se da humanizacijom ovog prostora nadoknadimo upravo te poteškoće", rekla nam je glavna sestra Katica Peranić Šegota.
"Nekoliko sestara, gledajući šta oni rade sve skupa, da bi joj dao saborsku penziju, ne penziju nego plaću, a njenu plaću sabornici", smatra djed pacijentice, Petar Topić. Lokacija iz snova, ali neprikladna za bolnicu. To je kompleks zgrada iz 19. i 20. stoljeća. Roditelji se nadaju preseljenju, ali u prvi plan stavljaju liječnike i sestre.
"Kad smo došli, kako su nam rekli da se pripremimo, sve smo si uzeli i čak evo papuče smo zaboravili pa nam je sestra posudila s odjela", ispričala je majka pacijenta, Jasmina Kinkela. Da nema takvih zaposlenika i da se čeka država, bolnica bi se već srušila.
Tko koči preseljenje?
Ne može se reći da netko to radi namjerno, ali traje već predugo. Projekt je započeo 2005. godine, tadašnji ministar Milinović otvorio je 2009. prvu zgradu za hemodijalizu. Od onda su se izmijenjivali ministri i vlade i svi su oni podjednako zaslužni i krivi za ono gdje smo sada. Vlada je dala jamstvo da se zatvori konstrukcija od 750 mil. kuna, novac kojim će objediniti bolnica. Što se tiče dječje kirurgije, unutra je zbilja ugodno zahvaljujući upravo liječnicima, sestrama i ostalima. Izvana je strašno stanje.
