"Laici koji nisu u tome i koji nisu bili u tom procesu, njima to izgleda ono pa dobro dobiješ bubreg i sve je ok, ali nije. Ne možeš samo tako dobiti bubreg i ne može ti bilo tko dati bubreg", tako za RTL počinje svoju priču Lidija Lončar Mikulić, majka djevojčice s transplantiranim bubregom.
Njezina je djevojčica je, kaže, to prošla. Nakon 6 godina dijalize i hrpe pretraga - 6 faktora podudarnosti s donorom, kolor dopleri, ultrazvuci, pregled pluća, srca.
"Nakon godinu dana išli smo tamo na predtransplantacijske pretrage", kazala je.
I nakon svega toga još razgovori sa psihologom, i pismena potvrda kod javnog bilježnika.
Na pitanje, s obzirom na iskustvo, je li joj realno da je mogao doći i dovesti potencijalnog donora i za par dana to riješiti,Lončar Mikulić odgovara: "Ne".
"Ne upravo zbog toga jer ne možete pokupiti čovjeka s ceste i dovest ga i reći evo ti ćeš biti moj donor organa", tvrdi.
Sporne transplantacije
Sve ovo samo potvrđuje informaciju da su uz liječnike koji su odradili sporne transplantacije u KBC-u Zagreb 2019. godine u cijelom procesu sudjelovali mnogi drugi, barem su po zakonu trebali. Zdravstvena inspekcija utvrdila je nepravilnosti, međutim do danas nitko nije sankcioniran.
"Treba završiti radnje da se vidi što i kako. Nije riječ o sumnji o tome da su doktori prodavali organe, apsolutno ne", kazao je ministar zdravstva Vili Beroš.
DORH i dalje provodi izvide, koji su tajni. Istražuje li radi li se zaista o prodaji organa još ne znamo. Ministar tvrdi, nije posrijedi tako težak krimen, tek disfunkcionalnosti.
"Odnose se na niz elemenata počevši od informiranog pristanka, zatim obaveze praćenja donora što je vrlo važno i to ne kraćeg nego dugogodišnjeg praćenja, procjene njegovih psihosocijalnih elemenata, nadalje u sustavu prijave eventualne sumnje na zlouporabu institucije transplantacije", kazao je Beroš.
Nesrodni živi donori su tolika rijetkost u Hrvatskoj da se tim KBC-a Rijeka s time susreo jednom, i to u slučaju supružnika. Ipak, voditeljica objašnjava - bez iznimke baš uvijek prolaze se stroge medicinske kontrole plus one etičkog povjerenstva bolnice i psihološke procjene, a čak i tada teško je garantirati da nije riječ o prodaji organa.
"Nikada ne možemo definitivno znati, ono što je stvar ako dobro poznajemo potencijalnog primatelja i ako se obavi višekratni razgovor s potencijalnim donorom možemo stvoriti neku sliku je li sve u redu ili nije", kazala je Lidija Orlić, voditeljica transplantacijskog programa KBC-a Rijeka.
Propisane kazne
Etičkom je povjerenstvu suspektan bio različit socioekonomski status donora i primatelja, a u Hrvatskoj prema zakonu presađivanje ljudskih organa ne smije biti naplaćeno!
"Najblaže kažnjivo je oglašavanje potrebe i dostupnosti organa, kaznom do 3 godine. Do 5 godina se kažnjava potraživanje i nuđenje novčane naknade za organ kao i poticanja osobe da za novčanu naknadu proda svoj organ, ali i osoba koja sudjeluje u uzimanju i presađivanju a da zna da je organ dobiven prodajom također se kažnjava kaznom do 5 godina", objasnila je Nevena Aljinović sa splitskog sveučilišnog odjela za forenzičke znanosti.
Najteže kaznom do 10 godina ako se dokaže da se radi o trgovini ljudima.
