Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević pristao je na povećanje plaća i drugih materijalnih prava radnicima Zagrebačkog holdinga u jeku najavljivanog generalnog štrajka kojim se prijetilo mobilizirati čak 7000 radnika što bi izazvalo blokadu grada i scenarij na ulicama sličan napuljskom. Dogovor koji su postigli težak je 30 milijuna eura.
Koji dan kasnije, Tomašević je bio malo konkretniji i rekao da će trećina iznosa povećanja materijalnih prava pokriti poskupljenjima komunalija, čime se stvorilo ozračje da će zbog plaća radnika, a onda i onih u Čistoći, morati dizati račune građanima. No je li to cijela istina?
Ispod radara ostala je činjenica da su stručnjaci za gospodarenje otpadom već ranije upozoravali da je zagrebački sustav odvoza otpada neodrživ, da je već ranije generirao minus na računu Čistoće i da za to nisu krive samo plaće zaposlenika.
Jer sustav odvoza i zbrinjavanja otpada u Zagrebu i prije Tomaševića bio je skuplji od onog što se od građana kroz račune naplatilo, a otpad je uvijek tretiran kao jedna vrsta socijalne kategorije koja se nije dirala.
S novim sustavom odvoza otpada troškovi Čistoće dodatno su porasli i bez povećanja plaća radnicima na što upozorava prof. Aleksandra Anić-Vučinić, stručnjakinja za gospodarenje otpadom sa studija Inženjerstva okoliša Geotehničkog fakulteta i predsjednica Hrvatskog udruženja gospodarenja otpadom (HUGO) s kojom smo razgovarali o trenutačnoj situaciji s otpadom u Zagrebu.
Na pitanje, jesu li radnici krivi za to što će se možda povećati računi Zagrepčana za odvoz otpada, odgovara da je to pitanje je li prvo kokoš ili jaje?
“Greška u osnovi je ta da se proteže teza da će sustav gospodarenja otpada biti jeftiniji ako odvajamo više što je netočno. Sustav je i ranije koštao puno više od onoga što su građani plaćali, radnici za to nisu krivi. Odavno je trebalo podignuti cijene, a ne da se sad za sve optužuje radnike”, komentira ova stručnjakinja.
S obzirom na česte slike kontejnera koji “kipe” otpadom, naročito nakon što su radnici samo kratkotrajno prestali odvoziti otpad u znak upozorenja, što je stvorilo gotovo apokaliptične prizore zagušenih ulica otpadom, posebno se osvrnula na ono što svi Zagrepčani vide i golim okom.
“Kao građanki, grad mi izgleda prestrašno. Nažalost, kao stručnjakinja očekivala sam da će se to i dogoditi jer je izgled grada posljedica onoga na što iz struke ranije upozoravali. Bilo je pitanje vremena kad će se to početi vidjeti na veliko. To smo mi iz struke predvidjeli. Istina je da se smanjila količina miješanog komunalnog otpada, manje je sadržaja u plavoj vrećici. Međutim, ne kupuju svi te vrećice i dešava se da ljudi dio miješanog otpada sada bacaju u papir i plastiku”, govori naša sugovornica.
I 70% u žutoj vrećici nije plastika
Nastavlja, prema informacijama koje kao stručnjaci dobivaju s terena, sada je u plastici čak 60 do 70 posto sveg drugog otpada, a ne plastike.
“U normalnim okolnostima, očekivano je da u plastici bude oko 30 posto nečistoća. Takva bi situacija bila u sustavu u kojem građani dobrovoljno odvajaju plastiku, dakle bez prisile. I tada bi u takvoj plastici i dalje samo oko 30 posto od sadržaja plastike bilo za recikliranje i iz kojeg bi se mogao stvoriti novi proizvod. Ostatak bi bio za energetsku oporabu. Sada je u Zagrebu situacija da je svega oko 30 posto sadržaja žute vrećice zaista plastika, a ostalo je sve osim plastike”, tvrdi prof. Aleksandra Anić-Vučinić.
Kaže da ne želi spekulirati o razlozima zašto građani u žute vrećice i žute kontejnere bacaju sve ostalo, je li razlog taj što im je preskupo plaćati plavu vrećicu ili nešto drugo. “Ali time se čini dvostruka šteta te se, i ono malo što se može reciklirati, sada manje reciklira”, kaže ova stručnjakinja.
Ukazuje i na još jedan problem koji se pojavio s plavim vrećicama.
“Zavezana plava vrećica sprječava razgradnju otpada u njoj. Treba znati da se na Jakuševcu proizvodi plin koji nastaje upravo razgradnjom otpada na odlagalištu. Sada je ta razgradnja teža zbog plavih vrećica. Tu je i pitanje divljih odlagališta - još nemamo podatke koliko je porastao broj divljih odlagališta uvođenjem plavih vrećica i novog sustava, no i to očekujemo”, smatra naša sugovornica.
Kaže, kada je novi sustav odvoza otpada u Zagrebu bio na javnoj raspravi, HUGO je dao svoje primjedbe i upozorio da će se s novim plavim vrećicama povećati količina plastike za 700 tona. “Napravili smo tu procjenu na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu na kojem obrazujemo prve generacije inženjera zaštite okoliša. Dakle, s novim sustavom stvorili smo dodatne količine plastike. No veliki problem je i što Zagreb nema prateću infrastrukturu za ovakav sustav, nema sortirnice, kompostane, a plastiku moramo nekome predavati na zbrinjavanje. A to košta i to do 200 eura po toni sadržaja žute vrećice. Građani Grada Zagreba proizvedu oko 25.000 t plastike, a sakupit će se pola od ovoga s tim da će veći dio biti neiskoristiv. Sada se povećanjem odvojenog prikupljanja plastike povećavaju i ti troškovi. Sve to košta”, ukazuje na sve probleme sustava.
Dvoji da bi se Zagreb mogao suočiti čak s prijetnjom penala što je u plastici daleko više nečistoća nego prije.
Nastavlja da će prva statistika sigurno ići na ruku novom sustavu i da će izgledati dobro. Zagreb svake godine proizvede oko 270 tisuća tona komunalnog otpada, statistički će biti sigurno manje miješanog komunalnog otpada (prošle godine imali smo ga oko 170 tisuća tona), naoko je više odvojeno prikupljenog otpada, ali da se tu stvara novi problem koliko će se toga zaista moći reciklirati zbog spomenutog problema da je u plastici i papiru više nečistoća. “A penale za recikliranje platit će država. Ne treba zaboraviti da je Zagreb trećina države”, kaže prof. Aleksandra Anić-Vučinić.
Milijunski minusi i ranije
Vraćajući se na temu koliko bi odvoz otpada u Zagrebu trebao koštati realno, kaže da je struka i prije pet godina, dakle debelo prije Tomaševićevog mandata, upozoravala da je stvari trošak koji bi građani trebali plaćati oko 15-20 eura po kućanstvu.
“To se uklapa u izvješća po kojima je Čistoća ranije generirala oko 100 milijuna kuna minusa godišnje. Unazad dvije godine taj se minus povećao na 240 milijuna kuna. A tu nisu krive plaće radnika. To je realna slika oko priče s gospodarenjem otpada u Zagrebu”, iznosi naša sugovornica.
Osvrnula se na Prelog te druge uspješne gradove po pitanju odvojenog prikupljanja otpada. Kaže, oni plaćaju naknadu puno više nego Zagreb i puno su realniji nego u Zagrebu.
“Stvar je jednostavna, koliko potrošiš, toliko moraš i platiti. Isto mora biti i s otpadom. Političari kontinuirano godinama šalju populističke poruke da će se s odvojenim prikupljanjem otpada plaćati manje, da će se smanjiti računi. Gradonačelnik Zagreba našao se u jazu poruka koje je davao i realnog stanja. No mi smo veliki potrošači i trošimo resurse u velikim količinama te bi to morali platiti. Jednako, kao što plaćamo vodu koju potrošimo ili struju, tako moramo platiti i za otpad. Ako idemo u kružno gospodarstvo i ako kažemo da smo bacili resurs koji smo potrošili, onda moramo platiti da se iz toga izvuče novi resurs koji ćemo ostaviti našoj djeci. To bi bilo pošteno i to moramo platiti jer se sad neodgovorno ponašamo”, govori Aleksandra Anić-Vučinić.
Za plastiku u žutoj vrećici koja je sada, prema njenoj procjeni, 70 posto neiskoristiva, kaže da je jedini način da se riješi energetska oporaba. “Bez toga nema sustava gospodarenja otpada”, kaže Anić-Vučinić i dodaje još i ovo: "Kada bih birala što djeci ostaviti u naslijeđe, to bi bilo odlagalište kao što je Jakuševac. Budućnost je u rudarenju odlagališta iz kojih će se vaditi vrijedni resursi, baš kao što sad rudarimo u zemlji."
