Zašto naši vodeći gospodarstvenici i političari bježe od kuće? Misle da je tamo, u bijelom svijetu, bolje? Vode se dobrom starom da ne mogu biti propovjednici u vlastitom selu? Ili misle da su preveliki za ovu malu baru? Što god bilo u pitanju, našim bi "gastarbajterima" već trebalo biti jasno da im je u Lijepoj našoj najljepše.
Pod jedan, mogu jedni drugima biti podrška, pa izgleda da ih ima više. Pod dva, imaju već uglavljenu infrastrukturu i nema iznenađenja – zna se kome idu poslovi, zna se kome ide Vupik, zna se tko je vrh i od koga, navodno, nema boljega, pa nećemo ni provjeravati. Pod tri, ovdje im ljudi vjeruju na riječ i svi ih razumiju jerbo pričaju hrvatski. Plakati danas što više nema sufiksa ili prefiksa "srpski", koji bi povećao šanse da Hrvate "ceo svet" razumije, malo je prekasno pa moramo prihvatiti da trebamo prevoditelje više nego što smo ih trebali prije demokratskih promjena.
Pa tako Radić samo u Hrvatskoj može reći da sto posto kupuje Zagrepčanku i da nakon godinu dana odustane, a ne da to za njega učini tamo neki Milo. Đukanović kaže da je bolje razumio što je na talijanskom rekla Unicredit banka, nego što mu je kazao Radić na svom tuđinskom jeziku, pa je odustao od prvog šestara Hrvatske i propričao novohebrejski tečnije nego hrvatski. Skandalozno.
Kad Hrvati ne razumiju crnogorski
A Hrvati pojma nemaju što im se dogodilo, jer dok je na tamo nekim službenim stranicama vlade Crne Gore Đukanović na tečnom crnogorskom objašnjavao da i dalje pregovaraju s Izraelcima i Grcima, hrvatska izvještajno-agentska pera to nisu najbolje razumjela. Napisali su da Jadranka Kosor na svojoj vanjskopolitičkoj turneji zajedno s Milom Đukanovićem radi na tome da IGH pobijedi. O Izraelu ni riječi.
Revno se pronijela i vijest o uspjehu hrvatskog konzorcija, koji je ipak u zadnji tren dobio garanciju banaka, što je garantiralo da dionice IGH i Konstruktora jučerašnji dan na burzi završe u zelenom, umjesto u komunističkoj crvenoj.
Kako sada objasniti Hrvatima vijest koja je pristigla iz Crne Gore taman kad se burza zatvorila? Kako objasniti Hrvatima da Todorić nije najbolji kupac slovenskog trgovačkog lanca koji se isfurava na neki nivo? E, pa mirno i dostojanstveno.
Gdje je krenulo krivo na domaćem terenu?
Kao što treba obavijestiti Jadranku Kosor da je krasno što sudjeluje na summitima o energetici u Budimpešti i što je skoknula do Moskve, ali da bi joj možda bilo bolje da se vrati kući i zagleda malo u ono što je učinjeno od Ine, plinskog biznisa, novcima koje je Hrvatska elektroprivreda trebala potrošiti na obnovljive izvore energije i da se općenito bavi prozaičnim, dosadnim, domaćim stvarima o kojima ionako sve zna.
Neka pogleda malo što je napravljeno od sela, kako je evoluiralo od ministra Zdravka Dominikovića do danas, kad Joža i Čo odbijaju poljoprivredničke barikade prijetnjama da će im naplatiti svaki traktor koji iz blata izađe na asfalt. Neka nam locira gdje se nalazi prvak naše poljoprivrede Todorić, gdje je žito iz Đakovštine, a gdje "manje sretni" ratari koje su navodno financirali s 34 milijarde kuna u samo zadnjih deset godina i uz to uvozili hranu sa "stabilnom vanjskotrgovinskom bilancom", kako bi se izrazio ministar Čobanković.
Koliko je potrošeno na brodogradilišta koja nitko ne želi kupiti za kunu i tko je sve te godine zaradio više od kune na njima? "Nek' blokiraju morske putove ako znaju", poruka je naše Vlade i policije slavonskom antipodu na plavom Jadranu.
Svi smo šatro na tržištu
Ovisnici, gdje god pogledaš, ovisnici o državnom proračunu. I prosvjedi za koje nikoga nije briga, jer smo svi, šatro, na tržištu, a život na tržištu je opasan i tvrd čak i kad imaš milijarde poticaja. Oni koji nemaju veze s poticajima, a svaki dan ih po petsto dobiva otkaz, niti se ne pojavljuju na ulicama, jer znaju da će im Vlada reći da su samo kotačić tržišta precijenjenog rada. Radićev i Todorićev izlazak na tržište izvan Hrvatske podsjeća da su i oni najkonkurentniji kod kuće, bez obzira na to koliko ih država podržava.
I zato, Jadranka, vrati se doma i pokaži da razlika između tebe i Sanadera nije plava kosa Martine Banić naspram smeđih uvojaka Gordana Jandrokovića, najzabavnijih pratitelja naših dvoje premijera u proteklih godinu dana na prekograničnim putovanjima. Za jednog od ta dva premijera se dosad ispostavilo da nije toliko šarmantan na Zapadu kao što nam se činilo i da je najslađi bio nama ovdje, iako smo godinama bilježili njegove vanjskopolitičke i domaće poraze kao uspjehe, a koji, navodno, nisu nimalo povezani.
Ostaje neizvjesno samo hoće li botanika ili povijest pokazati da je popularnost naše gore listova, Kosorice i Sanadera, kao i uspjesi megalomana na njihovoj platnoj listi, endemske, a opet umjetno uzgojene vrste.
