Nijemac 18 godina vjeran Braču, sada mu je dosta: 'Koliko još gost može platiti?'
Christoph osjeća da nema potrebe Hrvatsku pretvoriti u kopiju luksuznih turističkih destinacija
Njemački poduzetnik Christoph, koji već 18 godina dolazi na Brač i ondje je kupio kuću, u otvorenom je pismu upozorio na promjene koje posljednjih godina primjećuje u hrvatskom turizmu.
Kako prenosi Fenix, smatra da su rast cijena i sve izraženija komercijalizacija počeli narušavati upravo ono zbog čega su se dugogodišnji gosti godinama vraćali u Hrvatsku.
Prisjećajući se svojih prvih godina na otoku, Christoph navodi da je tada turistička sezona bila samo jedan dio svakodnevice, dok danas, prema njegovu dojmu, sve češće određuje gotovo cijeli život lokalne zajednice.
"Upoznali smo Hrvatsku kao toplu, otvorenu i gostoljubivu zemlju. Čak i usred sezone, naši prijatelji ovdje imali su vremena za kavu, razgovor, zajedničku večeru ili spontana druženja… Ljudi su tada morali zarađivati za život, baš kao i sada. Ali sezona je bila dio njihovih života; nije bila njihov cijeli život", napisao je.
Cijene usporedio s Frankfurtom
Posebno se osvrnuo na cijene u ugostiteljstvu. Navodi da jednostavna jela poput ćevapčića ili pljeskavice na Braču stoje 20 do 25 eura, dok se odrezak naplaćuje oko 35 eura.
"Dolazim iz Frankfurta. I tamo smo upoznati s visokim cijenama... Ali kada jednostavan obrok na Braču košta koliko i obrok u centru Frankfurta, meni, kao poduzetniku, teško je to ekonomski opravdati."
Poručuje da problem nije u tome što si gosti takve cijene ne mogu priuštiti, već u osjećaju da ono što dobivaju više ne odgovara iznosu koji plaćaju.
"Ponekad se čini kao da je pitanje: Koliko više gost može platiti? Koliko mogu podići cijenu prije nego što kažu: 'Dosta je!?' Problem nije u tome što si to ne možemo priuštiti. Mogli bismo. Ali sve smo manje voljni platiti, jer više ne osjećamo da cijena odgovara onome što dobivamo zauzvrat."
'Mora li baš sve imati cijenu?'
Kao simbol promjene naveo je i javni tuš u uvali koji se nekada mogao koristiti besplatno, dok se danas korištenje naplaćuje.
"Godinama je u našoj javnoj uvali postojao jednostavan tuš koji je postavila općina. Izašli biste iz mora, isprali sol i krenuli kući. Nitko nije o tome razmišljao. Danas postoji tuš na kovanice. Naravno, nitko neće bankrotirati plaćajući euro za tuširanje. Ne radi se o samom euru, radi se o tome mora li sve imati cijenu", napisao je.
Christoph tvrdi i da se nakon gotovo dva desetljeća na otoku počeo osjećati udaljenije od lokalne zajednice. Posebno ga je, navodi, pogodilo kada je dobio dojam da ga se više ne smatra dijelom sredine u koju se godinama uključivao.
"Poruka koju primamo je: Vi zapravo ne pripadate ovdje. I to boli... Kroz prijateljstva, susjedstvo, povjerenje i povratak iz godine u godinu... Nakon toliko godina više se nismo osjećali kao turisti. Pa ipak, danas sve više osjećamo da smo samo gosti - gosti od kojih se očekuje da potroše puno novca."
'Tražili smo Brač, a ne Saint-Tropez'
U završnom dijelu pisma pozvao je ugostitelje i lokalne donositelje odluka da ne pokušavaju Hrvatsku pretvoriti u kopiju luksuznih turističkih destinacija.
U završnom dijelu pisma pozvao je ugostitelje i lokalne donositelje odluka da ne žrtvuju autentičnost i dugoročne odnose radi kratkoročne dobiti. Podsjeća da nema potrebe Hrvatsku pretvoriti u kopiju luksuznih turističkih destinacija.
"Za nas Hrvatska nikada nije bila Azurna obala. I to mislim kao kompliment Hrvatskoj. Nismo tražili Saint-Tropez. Tražili smo Brač… Ćevapčići ne postaju luksuzno jelo samo zato što koštaju 25 eura. Konoba ne postaje luksuzni restoran samo zato što večera košta 100 eura po osobi."
Na kraju upozorava da se cijene i infrastruktura mogu mijenjati, ali da se izgubljeno povjerenje gostiju mnogo teže vraća.
"Cijene se mogu ponovno promijeniti. Kuće se mogu obnoviti. Ceste se mogu popraviti. Ali povjerenje, osjećaj dobrodošlice i osjećaj pripadnosti puno je teže ponovno steći nakon što se izgube. Držite se toga. To vrijedi više od zarađivanja još jednog eura."