Velečasni Dragutin Goričanec iz male župe Završje pokraj Karlovca s ulice je spasio desetak prostitutki, a bolesne, beskućnike i osobe s invaliditetom vozi na izlete po svetištima diljem Europe, pišu Vijesti.hr. Njegov vozni park je jedinstven, naime on ima 36 godina starog fiću i četiri autobusa. Velečasni je imao noviji i bolji automobil, međutim prodao ga je kako bi kupio minubus.
"Pitao sam ljude zašto ne idu na misu, a oni su mi rekli da su predaleko od crkve. Razmišljao sam šta bih napravio i spazio sam minibus. Nakon toga sam položio vozački za autobus i stavio jaku brodsku sirenu te išao skupljati za misu po župi. Znao sam stati kod neke kuće i tako dugo trubiti dok netko nije došao van", prepričava svećenik Goričanec.
Ima četiri autobusa
On sada sa svoja dva i dva unajmljena autobus vozi po svijetu osobe s invaliditetom, beskućnike, bolesne i sve one koji to požele, bez obzira na vjeroisposvijest. A na tim putovanjima su, kako on kaže, često spavali pod otvorenim nebom.
"U doslovnom smislu crkva na kotačima jer smo imali situacije gdje nismo mogli u klasičnu crkvu ući jer nije prilagođena osobama s invaliditetom u kolicima, što ja smatram da je kolektivni grijeh nas katolika", ispričao je svećenik koji kaže da se krpaju s novcem i da najviše skupe od donacije dobrih ljudi, te da su tako uspjeli otići i k papi Franji.
"Jednom je u Rimu policija javila dalje svojima "svećenik je očito ukrao autobus zaustavite ga!" i onda uvidjeli da imam vozački pa je sve bilo u redu", kaže velečasni koji je poznat i po tome što pomaže prostitutkama. "Koliko košta razgovor? Ona je rekla 200 kuna. Evo, izvolite. I tada sam pitao zašto na takav način želi do novca? Ona mi je rekla "Ja sam stranac u ovoj zemlji, nemam posao, nemam pravo na socijalnu pomoć, imam djecu, od čega bih živjela?", kaže velečasni Dragutin Goričanec .
Dobivao prijetnje od svodnika
On je dobivao prijetnje i od svodnika, ali nije odustajao te za njega se danas već zna pa mu se često za pomoć javljaju i same. Otkrio je Vijesti.hr kako ga je teško djetinjstvo predodredilo da postane osjetljiv za potrebite. "Moju mamu je tata zamalo ubio dvaput kolcem u staji, susjedi su je spasili. Zato je morala otići s nas troje djece kod roditelja. Nikakvu socijalnu pomoć nije imala, sama je živjela od zemlje", kazao je svećnik.
On živi skromno, a do kapelice vodi crkva na kojoj se ne mogu mimoići dva automobila, te nema ni signala za mobitel. "Kako je živjeti praktički odsječen od svijeta i bez čuda tehnologije? Zanimljivo je jer mogu više biti u zajedništvu s Bogom, moliti i meditirati. S druge strane, žao mi je ljudi koji moraju puno uložiti da bi došli do mene, malo me teže pronaći", smatra velečasni.