Hrvatska javnost uglavnom je zadovoljna načinom i odgovorom zdravstvenog sustava na pandemiju korona virusa koja je neminovno ušla u svoju radikalniju fazu. Treća faza obrane, kako nam je pojasnio resorni ministar zdravstva Vili Beroš, znači još jaču aktivaciju samog zdravstvenog sustava prema ranije pripremljenim planovima i sva je prilika kako ćemo osim dosadašnjih primarnih intenzivističkih – respiratornih centara dobiti i one sekundarne za liječenje srednje teških bolesnika te tercijarne koji su za svaku slučaj u pripremi.
Resorni ministar staložen je i stručan, svjestan kako medicinska i tehnička oprema koju ima na raspolaganju, kao i ljudstvo u svom resoru nisu dovoljni ako pandemija eskalira, no čini se, a tako barem misli velik dio naših sugrađana, kako upravo Beroš ima adekvatne odgovore za izazove koji su očito pred nama. KB Dubrava, bolnica koja ima vlastiti heliodrom, prometno je relativno izolirana, postat će primarni centar za oboljele od korona virusa, dok je više od 9000 ljudi u samoizolaciji.
Organizacija, plan i struka, na te tri stavke ministar stalvja naglasak i na pitanja novinara uglavnom odgovara koncizno, sadržajno i kratko, pripremljen kao uostalom bilo koji doktor ili kirurg koji zna svoj posao, te ga samouvjereno i obavlja. Uplašenoj naciji Vili Beroš, poslije Milana Kujundžića, došao je kao liječnik na mjesto političara, a ne obrnuto kako je bilo do sada i lice bivšeg pročelnika Zavoda za endokranijalnu neurokirurgiju postalo je smireno lice Hrvata koji poslovično ne vjeruju u institucije, a poprilično su i skloni panici. Vili Beroš, barem što se dosadašnjeg rada tiče, osjetio je bilo javnosti, osjetio je trenutak u kojem netko treba argumentima i angažmanom odgovoriti na nefunkcioniranje sustava i Vili Beroš za sada iz tog istog sustava, barem se tako doima, izvlači najbolje. Pljesak svim djelatnicima u zdravstvu neki dan sa balkona diljem Hrvatske pokazao nam je upravo to, tj. što je u tom sustavu najbolje, a to su naravno ljudi, djelatnici u svim aspektima zdravstva koji se iskazuju ovih dana kako svojim angažmanom, humanošću, ali i prekovremenim radom koji pokazat će se, sakriva sve nedostatke i propuste.
Dojam je zasad dobar
Zdravstveni sustav u Hrvata pokazao se, barem se tako doima, humanim i odgovornim, spremnim na izazove ovakve vrste i ako malo bolje pogledate razmjere katastrofe koje možete vidjeti u „nespremnim“ državama sa kudikamo većim proračunom i izdašnijim davanjima državi, tada možete uglavnom biti zadovoljni, jer ste svjesni ako vam se dogodi bolest kako imate šanse, adekvatnu skrb, i kakve – takve mogućnosti koje Viliju Berošu danas stoje na raspolaganju. A stoje mu iz jednog jedinog i banalnog razloga. Naime, zdravstveni sustavi „nespremnih“, kapitalističkih država članica EU, ali i jedne Amerike, zakazali su upravo iz jedne jedine razlike koju „spremna“ kapitalistička Hrvatska teško danas sebi može priznati. Istina, izvlači se naslijeđe Domovinskog rata i kriza koju je tada prošlo zdravstvo u Hrvata, no to je samo jedna u nizu hvala na tuđi račun jer je zdravstvo kao sistem postojalo i infrastrukturno i na isti način kao i prije samog rata, a ljudi koji su tada, kao uostalom i danas, odgovorili na krizu imali su na raspolaganju sustav koji je imao svoju glavu i rep, ali najviše svoju humanost.
Humano nasljeđe socijalizma
Da vam pojasnim o čemu pričam navest ću vam dva primjera, jedan iz susjedne kapitalističke Italije, i jedan iz bratske kapitalističke Amerike. U prvom, onom u Bergamu, dakle u jeku pandemije koja je zahvatila poluotok telefonske linije zdravstvenih ustanova ne rade, ili se na liniji čeka i do 40 minuta. Informacije o testiranju, ili o mjestima na kojima možete obaviti iste kontradiktorne su i ustanove hitne pomoći uglavnom ne znaju gdje se vrše ili kako se informirati o istima. Trenutni resursi zdravstva u Italiji, a to će vam potvrditi i jedan poziv, nisu adekvatni, niti su u stanju odgovoriti na jedan ovako složen i neuravnotežen izazov koji se postavio pred njih, i zdravstvo Italije je potpuno zakazalo. Ako mislite da je razlog tome što Italija u zadnjih trideset godina nije imala Domovinski rat, tada se grdno varate.
Razlog tome je što Italija nikada nije imala socijalizam, niti njegovo humano naslijeđe među koje svakako spadaju i javno, strukturalno i učinkovito zdravstvo. Slična stvar se događa i u SAD-u, ali i u mnogim drugim državama koje nikada nisu ni imale alternativu za obične ljude, posebno za one koji nisu nikada bili u sustavu platežne moći. Tome u prilog govore nam banalne stvari koje se danas događaju diljem Amerike, a one su zastrašujuće jer odgovora i pomoći nema dok ne dobijete krajnje simptome virusa, a one su kako znamo, respiratorne infekcije, upale pluća i bronhitis. Vjerovali vi meni ili ne, trenutno su sve telefonske linije u SAD-u, a koje se odnose na virus Kovid – 19, zauzete i automat vam sugerira da ne zovete iste ako nemate sve simptome koji ukazuju na dotični virus, ili ako niste bili direktno izloženi istom. Stoga ne čudi angažman samog predsjednika Trumpa koji se očajnički želi dokopati prototipa cjepiva za korona virus, jer drugih odgovora na pandemiju njegovo zdravstvo koje se svodi na „koliko imaš – toliko dobiješ“ – jednostavno nema.
VEZANE VIJESTI
Zašto je dakle naše zdravstvo, a pokazalo se to ovih dana, tako različito i tako spremnije na odgovore i krizu od ostalih sustava zdravstva kapitalističkih zemalja koje nas okružuju i na čije smo se kapitalističke modele ugledali?
Mislite zbog iskustva s Domovinskim ratom, kako nam pokušavaju sugerirati svi osim Vilija Beroša koji jedini nije postavio takvu tezu?
Ja osobno mislim da ne.
Hrvatsko zdravstvo imalo je tu sreću da je naslijedilo infrastrukturu iz socijalizma, koju se vremenom osuvremenilo i nadogradilo na postojeći model po kojem danas isto egzistira. Sve vladajuće garniture u ovih trideset godina nisu imale hrabrosti povećati profit korporacija i svoj društveni BDP na račun zdravstva. Iako su uspješno autanazirali sva moguća radnička prava, potkupili sindikate, razorili industriju na nečuven način u povijesti jedne zemlje, iako su izveli privatizaciju kao drumski razbojnici, a jedan human sistem zamijenili potpuno nehumanim, ipak je jedan sustav koji je oduvijek imao sva socijalistička obilježje (dakle humanost, dostupnost svim kategorijama građana pa i onim najsiromašnijima) ostao da strši i nikako ga nisu uspjeli autanazirati kako iz kolektivne svijesti, tako i iz kolektivnog interesa.
Taj vas sustav spašava
Radničko samoupravljanje u svom strateškom interesu imalo je u centru čovjeka i njegovo pravo da ima besplatnu i učinkovitu zdravstvenu i socijalnu skrb. Socijalizam je bio društveno uređenje u kojem je čovjek upravljao sam sobom, a ne kapitalom i donosio odluke u interesu kolektiva, a ne pojedinaca i taj bitan dio svoje ideologije urezao je u kolektivnu svijest Hrvata, istih onih Hrvata koji se danas gnušaju socijalizma, a da nisu svjesni da ih upravo taj sistem danas spašava. Njegova infrastruktura i model organiziranosti, njegova humanost i dostupnost u izvršavanju, svima, a ne samo povlaštenoj i bogatoj kasti.
Jer pravilan razvoj društva predstavlja najozbiljniju prepreku nacionalizmu i hegemonizmu svake vrste, a jedini prihvatljivi model kapitalizmu jest ugroza i krize koje taj isti kapitalizam permanentno proizvodi. Takav slučaj je i sa ovom trenutnom koju svi zajedno prolazimo, mi i čitav kapitalistički svijet, no mi sa jednom bitnom razlikom.
Socijalizam i njegovo zdravstvo koje smo dobili u naslijeđe, predstavlja početak istinske demokracije i ljudskih prava kao i humanizacije u odnosima između manjinama, nacionalnosti i ljudi različite vjere koji odgovorno i zajedno izvršavaju svoje obveze. I taj model humanosti i organiziranosti za opće dobro danas funkcionira.
Ako meni ne vjerujete, pitajte resornog ministra Beroša.
Socijalizam kao društveno uređenje je najpravedniji oblik uređenja jedne zemlje u cjelokupnoj ljudskoj povijesti jer ima za cilj humanost i osigurava progresivni razvoj društva u cjelini. Zbog toga je izgradnja socijalizma bila nerazdvojno vezana za mir i međunarodnu suradnju, nesvrstane kao i ideju da je mir nedjeljiv i izvojevan u krvi u borbi protiv fašizma koji je ništa doli radikalni oblik kapitalizma. Razmislite dobro o toj rečenici, kada sve što se danas događa tako prokleto miriše na fašizam, posebno iz usta ljudi koji bi nas sve ponovo zatvarali, držali u karanteni po istom starom i prokušanom modelu.
Karantene da, ali samo one odgovorne i one koje ne dovode u pitanje ljudsko pravo na slobodu, pravo na zdravlje, i pravo na besplatnu skrb u njima.
Taj model je model koji na umu treba imati resorni ministar Beroš kada danas on i njegovo zdravstvo ulaze u treću fazu borbe protiv koronavirusa. Humani model koji mu je ostavljen u naslijeđe, a nije mu ga ostavio ni Domovinski rat, kao što mu ga nisu ostavile sve promašene politike zadnjih trideset godina.
Taj model ostavio mu je, ma koliko se oni grozili njega - socijalizam.
