Treću pandemijsku godinu Hrvatska dočekuje s niskom stopom procijepljenosti, ali i visokim očekivanjima gospodarskog oporavka. Procjene su da će Hrvatska u iduće dvije godine biti među tri najbrže rastuća gospodarstva u Europskoj uniji. Prošloga tjedna objavljena procjena Hrvatske narodne banke je da će BDP iduće godine rasti za 4,1 posto. Glavni ekonomisti četiriju najvećih banaka u Hrvatskoj prognoziraju rast od 4,6 posto, a Međunarodni monetarni fond (MMF) već je ranije Hrvatskoj prognozirao rast BDP-a od 5,4 posto u 2022. godini.
U Vladi optimizam ponajviše temelje na novcu iz raznih europskih izvora - čak 24,5 milijardi eura u idućih desetak godina. S druge strane, domaćem gospodarstvu prijete i rizici koji mogu dovesti u pitanje optimistične prognoze. Te rizike pretresli smo s trojicom dobro upućenih sugovornika: poduzetnikom i bivšim ministrom gospodarstva Gorankom Fižulićem, prof.dr.sc. Lukom Brkićem, koji na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu predaje političku ekonomiju, te znanstvenikom i ekonomistom Dejanom Kovačem, bivšim kandidatom za predsjednika Republike. Iz razgovora s njima iskristaliziralo se nekoliko potencijalnih rizika za hrvatsko gospodarstvo u idućoj godini.
1. Pandemija/koronakriza
Sva trojica sugovornika bila su suglasna oko toga da je pandemija covida-19 i dalje najveći globalni rizik. Pogotovo u Hrvatskoj gdje je procijepljenost stanovništva i dalje niska, a o epidemiološkoj situaciji uvelike ovisi ključni sektor gospodarstva - turizam.
"Ako do početka iduće turističke sezone pandemija bude iza nas, ako u Hrvatskoj, Europi i svijetu bude procijepljeno barem 70 posto stanovništva i virus na taj način bude stavljen pod kontrolu, ako cjepiva budu efikasna i ako bude dovoljno efikasnih lijekova za one koji će završiti u bolnicama, onda možemo očekivati povratak turističkih prihoda na pretpandemijske razine. A to će onda biti od bitne pomoći za daljnji rast gospodarstva", smatra Fižulić.
Kovač ističe da treba razlikovati efekte slabe procijepljenosti od intervencija država u koronakrizi.
"Oportunitetni trošak slabe procijepljenosti je najbolje vidljiv u rastu proračunskih izdataka u već opterećenom zdravstvenom sustavu. No, s druge strane, ova godina je pokazala da će, bez obzira na niže stope procijepljenosti, uvijek postojati kontingent potražnje za našim turističkim uslugama. Tako bi turizam opet mogao imati jednake, ako ne i bolje rezultate. Izvozni sektor se pokazao iznimno otporan u ovoj krizi i drago mi je vidjeti pozitivne pomake u tom sektoru", kaže Kovač koji naglašava kako će ekonomski efekti uvelike ovisiti o protuepidemijskim mjerama Vlade.
I Brkić epidemiju covida stavlja na prvo mjesto rizika za domaću ekonomiju. "Očito se ni epidemiološka struka ne slaže oko toga kako će se epidemija razvijati. Sve dok je na kugli zemaljskoj veliki bazen neprocijepljenih, svjedočit ćemo mutacijama virusa, a one onda mogu ići u nepredvidljivim smjerovima. To, naprosto, ostaje najveća opasnost i najveći rizik", kazao je Brkić.
2. Inflacija
U drugoj polovici ove godine inflacija se "vratila" u Hrvatsku, uglavnom pogonjena rastom cijena goriva i energenata te problemima u globalnim opskrbnim lancima. Jedan od najvećih domaćih poduzetnika, Branko Roglić, čak je u jednom intervjuu kazao kako predviđa rast inflacije do 30 posto. Činjenica jest da je nakon drastičnih poskupljenja naftnih derivata poskupjela i gotovo sva roba široke potrošnje. Brkić mogućnost rasta inflacije vidi u mogućim vladinim covid-mjerama.
"Teoretski govoreći, monetarna politika bi mogla, rješavajući probleme povezane s covidom, napumpati balon mogućih inflacija. Ekspanzivna monetarna politika je opasnost, do rasta inflacije došlo je nakon popuštanja covid-mjera. No, ako inflacija, prema predviđanjima, ove godine bude ispod tri posto, a nagodinu oko 2,5 posto - to je inercijska inflacija. Ona nije problem ili barem jedan od ključnih problema gospodarske politike. Kada je ona višemjesečna i kad postane dvoznamenkasta, onda imamo ozbiljan problem. Ako znatan dio stanovništva troši 40 do 50 posto svojih kućnih budžeta samo na hranu, onda njima inflacija nije 2,5 posto na godišnjoj razini, nego 20 posto", upozorava.
Fižulić ističe kako je inflacija "ugrađena u sustav" te da ona u Hrvatskoj u prvom redu ovisi o cijeni energenata.
"Zbog načina na koji se kod nas određuje ta cijena, inflatorni udar tek nas očekuje, najprije kada je u pitanju cijena plina. No, taj udar doći će tek nakon 1. travnja, kada sezona grijanja bude pri kraju, ali će najesen, u narednoj ogrjevnoj sezoni sigurno povećati inflaciju. Za cijene nafte ne možemo kazati što će se događati, jer je to tržišna kategorija koja ovisi o puno faktora. A cijena električne energije ovisi o hidrološkim prilikama. Ako bude više kiše, proizvest ćemo više struje u hidrocentralama pa će i onda biti manji udar na cijene električne energije", kaže Fižulić.
Kovač, pak, podsjeća na neviđeni niz šokova koje je pretrpjela globalna, a time i hrvatska ekonomija u protekle dvije godine.
"Efekt koronakrize na pojedine sektore poput transporta, trgovine i usluga; šok u lancima nabave, rast transportnih troškova, rekordno visoki monetarni i fiskalni stimulusi, rekordno visoke stope štednje uslijed povećanja neizvjesnosti zbog covida, 'divljanje' cijena nafte… Tu je i problem distorzije cijena u globalnim lancima nabave od proizvođača do krajnjeg potrošača, jer nitko se ne želi odreći svoje marže. Hrvatska će, nažalost, platiti visoku cijenu neimanja domaće proizvodnje u proizvodima široke potražnje gdje ovisimo o uvozu. Može doći i do dugoročnog problema visoke inflacije ako veliku količinu monetarnih stimulusa ne bude pratio adekvatni rast realnog dijela ekonomije - roba i usluga", napominje Kovač.
3. Cijene energenata
Usko povezana s inflacijom je cijena energenata koja je protekle dvije godine ćudljivo padala i rasla prateći globalne trendove, ali uz domaće specifičnosti poput intervencije Vlade koja je, tvrdeći da štiti građane od dramatičnog poskupljenja, nedavno ograničila cijenu goriva više od mjesec dana . Što se tiče prirodnog plina, cijela Europa je fokusirana na moguću invaziju Rusije na Ukrajinu, što bi se vjerojatno odrazilo i na puštanje u pogon plinovoda Sjeverni tok 2, ali i cjelokupnu opskrbu Europe ruskim plinom.
"Poskupljenje energenata je upravo glavni razlog inflacije širom Europske unije. Kratkoročno, tu više ovisimo o geopolitički previranjima između Rusije i EU-a, nego o vlastitim energetskim kapacitetima. Potez Vlade s ograničenjem cijenama goriva je dokaz elementarnog nepoznavanja ne samo funkcioniranja tržišta već i povijesti", smatra Dejan Kovač.
4. Manjak radne snage
Hrvatska već godinama muku muči s manjkom radne snage, naročito u uslužnim sektorima poput turizma. No, to je problem koji pritišće i druge sektore.
"Osim manjka radne snage u turizmu, Hrvatska će imati veliki deficit s visokokvalificiranom radnom snagom u brzorastućem IT sektoru. Jedini pravi lijek, ako želimo zadržati adekvatnu radnu snagu, povećanje je plaća u deficitarnim sektorima. Trenutno ne postoji nijedno kratkoročno rješenje unutar poreznih rasterećenja koje bi jamčilo dovoljan veliki skok u plaćama i ujedno zadržalo fiskalnu konsolidaciju proračuna. Kratkoročni skok u rastu plaća mora doći od poslodavaca, teško je očekivati nekakve pomake od Vlade, jer inače će se nastaviti trend odljeva radne snage u inozemstvo", kaže Kovač.
Fižulić smatra da problem nedostatka radne snage Hrvatsku čeka bez obzira na gospodarski oporavak.
"Dok ne pronađemo formulu privlačenja radne snage izvana i dok ne riješimo imigrantsku politiku kao takvu, dotle će manjak radne snage predstavljati ograničenje za rast gospodarstva. I to u ključnim sektorima poput turizma, građevinarstva i trgovine gdje je rad intenzivan, a plaće ispodprosječne", ističe nekadašnji ministar gospodarstva.
Brkić ne vidi problem samo u manjku radne snage, nego i u niskoj razini zaposlenosti.
"Razina zaposlenosti kod nas je problematična. Imamo prevelik broj ljudi koji ne rade, a ako nema dohotka, nema ni poreza, a time ni punjenja proračuna", upozorava.
5. Demografija
Na rizičan manjak radne snage nadovezuje se i problem gubitka stanovništva. Iako rezultati ove godine provedenog Popisa stanovništva još nisu objavljeni, neslužbeno se govori da je broj stanovnika Hrvatske pao ispod četiri milijuna. To znači da je od prošlog popisa 2011. godine, a u međuvremenu ulaskom u EU i otvaranjem tamošnjih tržišta rada, Hrvatska "kraća" za više od 300 tisuća stanovnika.
"Demografski problem nitko ne rješava, a ozbiljan je ne samo s ekonomskog aspekta. Pitanje je što će ostati od ove nacije. Što će biti s nama u kulturnom i političkom smislu, ne samo etničkom? Nema strateškog promišljanja demografskog problema niti mjera koje bi imale strateški značaj i težinu. To je popudbina koju nosimo iz godine u godinu i ono što smatram jednim od najvećih rizika", kazao je prof. Brkić.
6. Rast cijena nekretnina
Nisu ove godine "podivljale" samo cijene energenata, nego i nekretnina. U stvari, samo je nastavljen trend koji traje već nekoliko godina. Prema Državnom zavodu za statistiku, cijene stambenih objekata u Hrvatskoj u drugom tromjesečju ove godine bile su za 6,5 posto više nego u istom razdoblju godinu ranije. Tomu je prodonijelo i značajno poskupljenje građevnog materijala.
"Svako povećanje kamatnih stopa automatski je i udar na cijenu nekretnina", napominje Fižulić.
7. Pripreme za uvođenje eura
Budući da se kao datum za ulazak Hravtske u eurozonu sve češće spominje 1. siječnja 2023. godine, iduća godina bila bi razdoblje pripreme za uvođenje eura. Mnogi strahuju da će to donijeti poskupljenje "svega i svačega" . Fižulić nije sklon takvoj tvrdnji.
"Ne vjerujem da će to dovesti do nekog bitnijeg povećanja cijena jer je hrvatsko gospodarstvo u cjelini eurizirano i sve cijene su praktički u eurima. Imat ćemo neki efekt "zaokruživanja" od onog trenutka kada budemo morali imati cijene iskazane i u kunama i u eurima. Ne vjerujem da je ijedno gospodarstvo koje je naknadno uvodilo euro bilo toliko eurizirano kao što je hrvatsko. U tom smsilu ne bi trebalo očekivati nešto bitno", smatra Fižulić.
Brkić smatra da ni pripreme za ulazak ni sam ulazak u eurozonu neće riješiti ključne probleme.
"Potpisujem, kao smrtnu presudu samome sebi, da nijedan strukturni problem u Hrvatskoj ulaskom u eurozonu neće biti riješen. Ulazak u eurozonu je dobar za Hrvatsku, svi jednokratni negativni efekti toga su zanemarivi, ali to neće riješiti strukturne probleme", kaže.
8. Izostanak strukturnih reformi
Usprkos ambicioznom Nacionalnom programu reformi koji je Vlada donijela u travnju 2020. godine u kojemu je na prvom mjestu istaknuto unaprjeđenje poslovnog okruženja, reforme su tema koje su "vječito" na dnevnom redu, o njima se neprestano govori, ali se malo njih kvalitetno provodi. Kovač i Brkić ne vjeruju da će se po tom pitanju išta promijeniti i sljedeće godine.
"Izostanak strukturnih reformi je vječna boljka Hrvatske zbog manjka političke volje. Nažalost, nismo iskoristili ove dvije godine, već smo samo produbili prijašnje probleme. Pravosudni, zdravstveni i mirovinski sustav, smanjenje državnog i javnog sektora praćeno poreznim rasterećenjem građana i poduzetnika, teritorijalni preustroj i promjena izbornog sustava lista su želja koje više nitko ne spominje. Jednom kada prođe pandemija, ove reforme i dalje će nas čekati", kazao je Kovač.
Brkić napominje kako se već "samome sebi zgadio" ponavljajući priču o potrebi provedbe strukturnih reformi.
"Po mom mišljenju, izostanak strukturnih reformi ključni je problem hrvatskog gospodarstva i u idućoj i u godinama koje dolaze, kao što je bio i u godinama koje su prošle. Vratili smo gospodarski rast, rasli smo i brže nego što smo očekivali, ali zato jer smo prije toga najviše pali. Sve to nije, nažalost, dovoljno ohrabrenje za iduću i godine koje dolaze jer i dalje radimo na isti način kao i do sada. Kad pogledate koliki su proračunski transferi u zdravstveni i mirovinski sustav, koji su u problemima, radi se o tridesetak milijardi kuna. To je enorman novac i zato su te reforme nužne", kaže Brkić.
