Pandemija koronavirusa kojoj se i usprkos cijepljenju još ne nazire kraj, značajno poskupljenje energenata, poremećaji u globalnim lancima opskrbe, a usto i rastuća inflacija isprepleli su se u golemi čvor problema zbog kojih se i u Hrvatskoj sve češće spominje crni scenarij kakav je zahvatio neke zapadne zemlje. U prvom redu Veliku Britaniju, gdje su police prazne kao nekoć u socijalističkim zemljama.
Primjerice, osnivač Orbica, najveće domaće i jedne od najvećih europskih kompanija za distribuciju i logistiku, Branko Roglić, predviđa rast inflacije čak do 30 posto i kod nas i u Europi.
'Već nedostaje nekih artikala na koje smo navikli'
'''Mislim da se, '''Mislim da se, zbog krize izazvane pandemijom, dodatno tiskalo oko 30 posto novčane mase da bi gospodarstvo ostalo na nogama. Nije bilo puno izbora, jer ako gospodarstvo poklekne, pokleknut će i države koje će ostati bez prihoda. Ukratko, države su učinile sve za spas gospodarstva, ali tih dodatnih 30 posto natiskanog novca moglo bi pridonijeti i rastu inflacije od 30 posto'', rekao je Roglić u intervjuu Novom listu.
Optimističan nije ni poduzetnik Saša Cvetojević čije tvrtke, među ostalim, posluju i u sektoru distribucije roba. Upitali smo ga očekuje li zbog poremećaja u globalnim lancima opskrbe i poskupljenja energenata, da i Hrvatska bude suočena s nestašicama i praznim policama. Ako da, kada i do kada?
''Teško je reći kada, no već sada se u maloprodaji osjeti kako nema nekih varijanti pojedinih artikala na koje smo navikli. U trgovinama koje mahom prodaju prehranu i robu široke potrošnje, to je nešto manje izraženo, no i tamo nemate svih pakiranja, mirisa i okusa pojedinih proizvoda. Kod proizvoda višeg ranga kompleksnosti, poput informatičke opreme, bijele tehnike, automobila i sličnog, te su nestašice već prilično izražene'', kaže Cvetojević.
'Deficitarni smo u strateškim proizvodima'
U tom scenariju, ističe, prednost Hrvatske jedino je u tome što je mala zemlja, odnosno malo tržište.
''Budući da smo malo tržište, količine koje mi trošimo su zanemarive u europskim i svjetskim razmjerima, te kratkoročno imamo prednost u tome. No, dolaskom kraja godine i sezone pojačanog šopinga te ponovnim uvođenjima restrikcija vezanim za covid u zemljama koje su nam trgovinski partneri, sve bi se moglo dodatno zakomplicirati'', smatra Cvetojević.
Poljoprivredni analitičar iz agencije Kombinat 1969, Miroslav Kuskunović, također smatra da bi se Hrvatska mogla naći u velikim problemima ako se na globalnoj razini nastavi kriza u opskrbi.
''Ovisni smo o uvozu i deficitarni u mesu, mlijeku i svim tim strateškim proizvodima koji su problematični kada se dogodi neki poremećaj na svjetskom tržištu. Imamo situaciju da domaća pšenica, koju smo proizveli ove godine po visokim cijenama, odlazi izvan zemlje. Ne ostaje ovdje u silosima pa da imamo robne zalihe i time neku sigurnost. Sličnu smo situaciju imali 2008. godine kada je bila velika globalna kriza hrane. Tada smo našu pšenicu izvezli, a onda smo morali uvoziti. Budući da smo malo tržište i mala zemlja ovisna o uvozu hrane, za nas ova situacija može biti pogubna'', napominje Kuskunović.
'Hrane uvijek ima, ali koliko će koštati?'
Međutim, kaže on, to ujedno može biti i okidač da se osvijestimo i shvatimo kako moramo raditi na samodostatnoj proizvodnji i prehrambenoj suverenosti.
''Mi sad dajemo ogroman novac za poljoprivredne poticaje , a to nam se ne vraća kroz proizvodnju. Naša poljoprivredna proizvodnja danas je na 19 milijardi kuna godišnje, od čega poticaji čine osam milijardi, a nekada smo bez poticaja bili na 30 milijardi. Očigledno je da ti poticaji nisu u svrsi proizvodnje, nego imaju socijalnu svrhu spašavanja sela i zadržavanja ljudi na selu. Uglavnom, ova situacija nam govori da ozbiljno razmislimo o tome kakva nam poljoprivreda politika treba da proizvodimo više. Ako nam je proizvodnja svinjskog mesa na razini 50 posto od domaćih potreba, a proizvodnja mlijeka je pala na 40 posto, znači da nam nedostaje tih 50 posto svinjetine i 60 posto mlijeka. Ako te količine ne uspijemo nabaviti na globalnom tržištu, police će nam biti prazne''. upozorava Kuskunović.
Ipak, naglašava da nije previše skeptičan prisjećajući se već spomenute krize hrane 2008. godine.
''Svakodnevno se pričalo o tome, a za osam, devet mjeseci sve se stabiliziralo. Hrane uvijek ima, samo je pitanje koliko će ona koštati i tko će je moći kupiti. Sve u svemu, nisam toliko skeptičan i mislim da nećemo biti gladni. A ako dođe do toga, možda ćemo konačno shvatiti da trebamo uzeti motiku u ruke pa krenuti kopati i orati'', zaključio je Kuskunović.
