Gotovo svakodnevno građani, kupujući hranu u trgovinama ili na tržnicama ostaju nemalo iznenađeni sve višim iznosima koje moraju platiti. Nakon koronakrize, u kojoj je bio poremećen transport svih dobara, pojavila se inflacija. Prema procjenama Europske komisije, njena prosječna stopa u Hrvatskoj iznosi 1,5 posto, a trajat će barem do jeseni.
Uz to, na cijene utječu i drugi faktori, kojih je malo građana svjesno, stoga je poljoprivredni analitičar iz agencije Kombinat1969, Miroslav Kuskunović, za Net.hr objasnio zašto pri svakom posjetu trgovini ili tržnici moramo zavući ruku sve dublje u džep. Prva pločica koja je pokrenula domino efekt uzročnika rasta cijena je koronakriza.
"Cijene hrane u Hrvatskoj formiraju se temeljem ponude i potražnje roba na globalnom tržištu na kojem je došlo do eksplozije rasta cijena pojedinih roba, posebice žitarica i uljarica te stočne hrane, što je utjecalo i na rast cijena krajnjih proizvoda. Država koja je ovisna o uvozu hrane, a Hrvatska uvozi gotovo 50 posto svojih potreba – najviše mesa, mlijeka, voća, povrća, ovisna je o globalnim trendovima. Koronakriza je utjecala tako da je na globalnom tržištu došlo do pojave viška novca, pa su različiti fondovi počeli trgovati burzovnim robama (žitarice uljarice i meso i dr.), što je dovelo do rasta cijena na globalnom tržištu. Uz to, zbog koronakrize došlo je i do rasta cijena transporta, što je za posljedicu imalo povećanje cijena hrane.
Tijekom koronakrize došlo je do zastoja u trgovini i pada potrošnje u turizmu i ugostiteljstvu, pa su velike agrarne zemlje imale ogromne viškove, koje nisu imale gdje prodavati, pa su takve robe (meso, voće, povrće) dolazile u Hrvatsku po dampinškim cijenama, kojima domaći proizvođači nisu mogli konkurirati, zbog čega su tražili pomoć od Vlade u vidu dodatnih poticaja", objašnjava Kuskunović te dodaje da je slična situacija bila i tijekom krize 2008., ali je taj cjenovni balon nakon nekog vremena pukao.
Drugi bitan problem je stanje u domaćoj poljoprivredi. Kuskunović je već spomenuo da većinu stvari u velikoj mjeri uvozimo. Izvoz nam je, pak, orijentiran na uljarice i žitarice, što je u poljoprivredno-industrijskoj proizvodnji sirovina, tako da se često događa da uvozimo, primjerice, ulje iz inozemstva koje je proizvedeno hrvatskom sirovinom.
Europska unija donijela pad vrijednosti poljoprivrede
Osim toga, pala je i vrijednost čitave naše poljoprivrede. Naime, ulazak Hrvatske u Europsku uniju nesretno se poklopio s dodatnom deregulacijom zajedničkog tržišta te gubitkom tradicionalnog područja CEFTA-e. Analiza Smartera, konzultantske tvrtke za poljoprivredu i prehrambeni sektor, pokazuje da je domaća poljoprivreda značajno pala u odnosu na vrijeme prije ulaska u EU. Tako je ukupna vrijednost 2012. bila 20,91 milijardu kuna, dok je prošle godine ona iznosila 19,24 milijarde. Iako je potonja brojka za sedam posto bolja, u odnosu na podatke iz 2019., što sugerira rast poljoprivrede, sve je to još uvijek ispod vrijednosti iz vremena prije hrvatskog članstva u EU-u. Analitičar ističe da je vrijednost u poratno doba bila još veća, oko 30 milijardi kuna.
"Za Hrvatsku je ključno da ima sve lošiju proizvodnju, proizvodi sve manje voća, povrća, mesa te su zbog niske razine samodostatnosti (manja proizvodnja od potrošnje), cijene domaćih proizvoda dosta visoke zbog čega trgovci posežu za uvozom. Naravno, domaći proizvođači se na to ljute, jer misle da je to nepravedno, ali Hrvatska je odabrala da bude dio EU-ova i zajedničkog tržišta i teško je uvesti carine kako bi se štitilo domaće tržište", ističe Kuskunović.
Iako je odabir trebao biti logičan, domaća se politika nije snašla. Zbog slabe razvijenosti, svake se godine stvara deficit u vrijednosti izvezene naspram uvezene hrane i prehrambenih proizvoda. Tako se u vanjskotrgovinskoj razmjeri suficit bilježi samo kod žitarica, uljarica, ribe, ribljih i mesnih prerađevina, dok sve ostalo generira veliki deficit, a poglavito se to odnosi na razmjenu mesa, mlijeka i jaja.
Uništavanje proizvodnje poticajima
Krivica je i u sustavu poljoprivrednih poticaja te forsiranju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Tako su prošle godine OPG-ovi ostvarili svega 60 posto ukupne vrijednosti otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda, iako ih je u ukupnom udjelu poljoprivrednih gospodarstava, u što se ubrajaju obrti, trgovačka društva, zadruge i druge pravne osobe, čak 99,04 posto.
"Sustav poticaja u Hrvatskoj je napravio to da se sve manje proizvodi, zbog čega imamo visoke cijene i one su daleko veće od zemalja u regiji (Srbija, BiH, Makedonija), pa trgovci često posežu za uvozom kako bi održali razinu prodaje. Ulažemo ogromne novce kroz poticaje, a proizvodnja je sve manja (izuzev žitarica i uljarica) i ova je situacija dugoročno neodrživa ako se ne krene ozbiljno pričati o prehrambenoj suverenosti. Država koja je ovisna o uvozu hrane je u ozbiljnom problemu u slučaju velikih svjetskih kriza, kao što je ova s covidom-19", govori analitičar te dodaje kako se na našem tržištu često javljaju nestabilnosti poput viškova ili manjkova robe. Dakako da i to utječe na cijenu hrane.
Niže veleprodajne cijene, ali...
Prema podacima Tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi, cijene voća i povrća na veletržnicama, odnosno u nabavi na veliko, su u travnju i svibnju ove godine bile nešto niže nego u istim mjesecima lani.
Isti sustav donosi i usporedbu veleprodajnih cijena po tjednima u godini, pa čak i nekoliko godina unazad. Tako se za, primjerice, kilogram jabuke idared 2019. u veleprodaji plaćalo u prosjeku manje od četiri kune. Tijekom pandemijske 2020., u onom vremenu kad nije bilo lockdowna, cijena se udvostručila, a u ovim je trenucima malo ispod šest kuna po kilogramu.
Prosječna procijenjena otkupna cijena sirovog mlijeka za srpanj je svega jednu lipu viša od otkupne cijene u lipnju (2,45 kuna po kilogramu), no lipanjska je cijena manja u usporedbi sa svibanjskom za 1,56 posto te u usporedbi s lipnjem 2020. za 0,44 posto. No, zato su cijene jogurta u trgovinama veće za otprilike 30 posto.
Veleprodajne cijene svinjetine su u odnosu na 2020. pale s prosječnih 14 kuna po kilogramu na nešto malo iznad 10 kuna. Cijena kilograma govedine, pak, konstantno varira u proteklih nekoliko godina oko 25 kuna, s time da je ove godine primjetan trend porasta cijene, koja je već premašila 27 kuna po kilogramu.
"Ovaj trend rasta cijena će trajati još neko vrijeme, a onda će se situacija stabilizirati. Cijene hrane imaju ciklički rast i pad i to su normalni trendovi. Zato je važno imati svoju proizvodnju, a o njoj se u Hrvatskoj malo govori uglavnom se priča o pomoći i davanju novca, a nitko ne pita zašto ne proizvodimo više i zašto se ne vodi politika koja će pokrenuti trendove proizvodnje onih proizvoda koji nam nedostaju“, zaključuje poljoprivredni analitičar Kuskunović.
