U porečkom dječjem vrtiću ''101 dalmatinac'' radi jedna sasvim posebna ''teta''. Ime joj je Fancy, ima dvije i pol godine i ona je ''super pas''.
''Teta na četiri šape'' je i petogodišnja Aba, također labradorica, čije je radno mjesto dječji vrtić ''Bajka'' na zagrebačkoj Trešnjevci.
I Aba i Fancy su psi pomagači, konkretno terapijski psi, a osmijeh koji izazivaju nemoguće je opisati. Tim više jer su upravo one zaslužne za osmijeh neke djece koja se do druženja s njima nikada prije nisu ni nasmiješila.
Naime, i ''Bajka'' i ''101 dalmatinac'' provode programe integracije te su jedini vrtići u Hrvatskoj koji imaju terapijske pse. ''Bajka'' razvija specifične programe za djecu s autizmom, a ''101 dalmatinac'' provodi, među ostalim, i program rane stimulacije osjetila odnosno senzornu integraciju.
Aba (Borna Filić / PIXSELL)
Psi vodiči, psi pomagači za osobe s oštećenjem sluha, rehabilitacijski psi, psi koji pomažu osobama koje imaju dijabetes i/li epilepsiju, psi pomagači za djecu s teškoćama, odnosno terapijski psi – sve su to psi pomagači, odnosno psi koji su posebno školovani i imaju važnu ulogu u životu osobe s invaliditetom ili djeteta s teškoćama u razvoju.
No, Aba i Fancy upotpunjavaju rad sa svom djecom i jednostavno mijenjaju život svima koji se susretnu s njima, uključujući i roditelje i ostale tete na 'dvije noge'. Tako je to s psima pomagačima koji nisu samo to već i članovi obitelji u punom smislu te riječi. Da bi postali dobri pomagači, izuzetno je važan proces socijalizacije i školovanja.
Fancy se, primjerice, školovala u zagrebačkom Centru za rehabilitaciju Silver koji trenutno ima 47 pasa u programu socijalizacije. Socijalizatori su ljudi koji na godinu dana u svoj dom primaju štene i navikavaju ga na svakodnevne životne situacije.
Centar, koji se nalazi u zagrebačkom naselju
Dubrava, jedinstvena je ustanova u ovom dijelu Europe, koja
trenira pse da pomažu ljudima i osigurava svojim korisnicima
pomoć pasa. Programi Centra proizišli su iz programa koje je
provodila Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i
mobilitet koja je uz Ministarstvo za demografiju,
obitelj, mlade i socijalnu politiku te Grad
Zagreb suosnivač Centra.
Fancy (Facebook / Gradonačelnik.hr)
''Socijalizatori moraju imati više od 18 godina i ne moraju imati nikakvo iskustvo sa psima. Prijaviti se mogu svi koji su voljni uložiti svoje vrijeme i ljubav u psa te tako pomoći nekome da njegov život jednom postane kvalitetniji. Pritom će dobiti pregršt zanimljivih poznanstava, specifično znanje o odgoju pasa pomagača te upoznati sebe na jedan drugi način. I ono što je za sve naše socijalizatore neprocjenjivo – imaju mogućnost upoznati korisnika kojemu će taj pas pomagati i biti prijatelj do kraja života'', objasnila je za Vijesti.hr volonterka i socijalizatorica te trenerica u Centru za rehabilitaciju Silver Staša Šoh.
Ljudi koji žele biti socijalizatori za to imaju različite motive,
neki su već iskusni u tome i znaju koju radost pomaganje nosi,
neki to tek žele iskusiti. Neki bi pak željeli psa, ali si ga ne
mogu priuštiti pa je ovo mogućnost koja donosi sreću objema
stranama, a svakako je ulaganje u budućnost pri čemu je glavna
investicija kombinacija ljubavi i dobre volje.
Socijalizatori se pomno biraju
''Mnogi naši socijalizatori su nakon prve socijalizacije shvatili
da samo zbog tog osjećaja zadovoljstva što su pomogli nekome žele
ponoviti ovo iskustvo. Neki su već socijalizirali po dva, tri,
neki čak i četiri psa, a motivacije su različite i nekada posve
intimne'', istaknula je Šoh. Međutim, socijalizator ipak ne može
postati svatko. Naime, svi socijalizatori prolaze intervjue i
posebne sastanke te su pomno odabrani: ''Sve socijalizatore
posjetimo u njihovu domu i prije dolaska psa, a za vrijeme
cijelog programa socijalizacije odlazimo i na individualne
treninge u njihove domove''.
''Naši socijalizatori su najodgovornije shvatili svoju misiju i
svoju djecu žele odgajati uz ideju društveno odgovornog
djelovanja. Velik broj roditelja kroz program
socijalizacije uči svoju djecu kako postoje razni načini da
pomognemo drugima i da za to ne moramo dobiti novčanu niti
ikakvu drugu naknadu. Ljudi žele volontirati, uložiti svoje
vrijeme i ljubav u cijelu priču. Svi su jako aktivni, sudjeluju
cijele obitelji. Javlja nam se puno ljudi koji žele na neki način
sudjelovati. Sve što rade naši socijalizatori rade sa srcem i to
nas dodatno motivira da budemo bolji'', ističe Šoh.
Štenci iz Centra odlaze s navršena dva mjeseca. U prvom
razdoblju programa socijalizacije, odnosno do 4. mjeseca
starosti, jednom tjedno psi i socijalizatori dolaze u Centar na
treninge. Nakon osam tjedana uz prilagodbu se priključuju
treninzima na otvorenom, na svim javnim površinama u gradu i taj
drugi dio programa socijalizacije traje do ulaska u
školovanje.Tijekom socijalizacije Centar Silver obiteljima
pruža stručnu pomoć i podmiruje sve troškove prehrane, opreme i
liječenja psa, a program obuhvaća kontinuiranu brigu o
volonterskim obiteljima socijalizatora i štenadi smještenoj u
obitelji.
Iako je socijalizacija budućih pasa pomagača u Hrvatskoj sve
prihvaćenija, kao i sami pomagači, nerijetko se ipak događa da
ljudi inzistiraju na tome da pas nema pristup institucijama i
drugim javnim objektima.
Kako teče proces socijalizacije i školovanja?
''Najčešći problemi naših socijalizatora su kada se nađu u situaciji da ih pri ulasku u neki dućan ili restoran netko zaustavi i ne dopušta im ulazak. Svi naši psi su označeni posebnim crvenim prslukom te imaju valjanu iskaznicu Centra Silver, sa svim podacima te imenom programa koji pohađaju. Nekada imamo problema i s javnim prijevozom, ali to su izolirani slučajevi. Sve probleme rješavamo tako da nas socijalizator nazove s lica mjesta te odmah pokušavamo riješiti situaciju, sukladno zakonu. U velikom broju situacija nesporazumi se otklanjaju odmah, a u ostalim situacijama reagiramo po važećem zakonu'', kazala je Šoh.
- Tek su bebe, ali pred njima je važna zadaća (Sandra Simunovic/PIXSELL)
''Svi psi kada navrše godinu dana, idu na prve liječničke preglede, na slikanje kukova i laktova - to je prvi korak prije ulaska u formalno obrazovanje za jednu od kategorija pasa pomagača. Nakon pregleda i rezultata svi zdravi psi ulaze u proces školovanja, u kojemu rade s instruktorima koji ih treniraju i pripremaju za budućeg korisnika. Školovanje traje četiri mjeseca i nakon toga pas odlazi korisniku. Za vrijeme školovanja psi vikendom odlaze k svom socijalizatoru te se taj prijelaz odvajanja ne događa preko noći. Kada je odabran korisnik te pas koji mu odgovara po svom karakteru i navikama, korisnici dolaze u Silver i tu provode jedno vrijeme prilagodbe sa psom'', objasnila je Šoh.
Program uzgoja pasa u Centru baziran je na pasminama labrador retriver, zlatni retriver, a cilj uzgoja je stvaranje što boljih mentalnih i radnih sposobnosti pasa te isključivanje nepoželjnih nasljednih osobina i zdravstvenih problema (displazija kukova, laktova i ramena te bolesti oka) koji neposredno utječu na radne sposobnosti pasa pomagača. Silverov uzgojni program obuhvaća tri mužjaka i osam ženki.
''Ljudi nas često pitaju želimo li u školovanje za naše programe uključiti pse nađene na cesti ili pse iz sklonište za napuštene životinje. Dok većina pasa koji se bore za udomljenje čini prekrasne kućne ljubimce, vrlo malo njih ispunjava zdravstvene, temperamentne i druge stroge uvjete potrebne da bi postali certificirani psi pomagači za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. Sukladno tome, Centar Silver ima vlastiti uzgojni program te povremeno nabavljamo štenad i odrasle pse iz vrhunskih svjetskih škola koje se bave isključivo uzgojem budućih pasa pomagača. Svi naši psi imaju gensku predispoziciju kako bi bili osposobljeni da lojalnošću i entuzijazmom pružaju dugogodišnju uslugu našim korisnicima'', istaknula je Šoh.
- 'Nisu svi sposobni na takav način otvoriti srce za nekoga koga ne poznaju' (Sandra Simunovic / PIXSELL)
No, biti socijalizator znači ne samo pomoći nekome koga ne poznajete nego i odgajati psa godinu dana, a zatim ga predati nekome drugome. Nije to lako, ali treba imati na umu da nekome drugome taj pas znači život, jedinu mogućnost nesputanog kretanja, jedinu mogućnost da putuje, sudjeluje u svakodnevnom životu.
''Našim socijalizatorima nije jasno zašto im ljudi govore da nikada ne bi mogli dati psa nakon godinu dana. Zato mi naše socijalizatore i zovemo #herojsocijalizator'', ističe Šoh i napominje: ''Nisu svi u mogućnosti na takav način otvoriti srce za nekoga koga ne poznaju. A razdvajanje od psa je uvijek emotivno, ali onaj tren kada vide da njihov pas pomaže djetetu da učini prve korake ili prvi put nešto izgovori, svi naši socijalizatori shvate da je to velika stvar za svaku onu osobu kojoj ovi psi znače kvalitetniji život. To je uistinu plemenit čin''.
A svi oni koji žele postati socijalizatori, mogu potražiti link za prijavu na službenom Facebook profilu Centra za rehabilitaciju Silver te na njihovoj istoimenoj internetskoj stranici i iskoristiti ovu divnu priliku kako bi ''naučili nešto o psima, ljudima i sebi.''