29. studenog 1943. u bosanskom gradu Jajcu održano je drugo zasjedanje AVNOJ-a, Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Prvo zasjedanje održano je godinu dana ranije također u Bosni, u gradu Bihaću. AVNOJ je bio najviše političko tijelo pokreta koji je na prostoru Jugoslavije nastao tijekom Drugog svjetskog rata, a koji se borio za oslobađanje zemlje od njemačkih i talijanskih okupatora i njihovih lokalnih saveznika, od kojih su najpoznatiji bili hrvatski ustaše, srpski četnici i slovenski domobranci.
Već od kraja '41. u okupiranoj i raskomadanoj Jugoslaviji, točnije na područjima koja su oslobodili pripadnici narodnooslobodilačkog pokreta predvođenog Komunističkom partijom Jugoslavije, poznati i pod imenom partizani, osnivaju se prvi narodnooslobodilački odbori kao lokalni organi vlasti. S povećanjem oslobođenog teritorija pojavila se potreba za osnivanjem jednog centralnog organa vlasti.
Razlog zašto je AVNOJ osnovan u Bihaću bio je taj što su u jesen 1942. partizani kontrolirali teritorij koji se prostirao na površini od gotovo 50 tisuća km kvadratnih, i koji je obuhvaćao dijelove Korduna, Like, Banije, zapadne i središnje Bosne, te zapadne Hercegovine.
Bihać, središte 'partizanske države'
Središte ove „partizanske države“ bio je grad Bihać. Osim zbog organizacije vlasti, tamo gdje je to bilo moguće, AVNOJ je osnovan i da bi predstavljao alternativu kraljevskoj vladi koja je u travnju 1941. izbjegla iz Jugoslavije. Tako je AVNOJ još u ratu trebao pripremiti teren za preuzimanje vlasti u zemlji jednom kada rat završi. Prvo zasjedanje održano u Bihaću 26. i 27. studenog 1942. zamišljeno je kao općenarodna skupština na kojoj su se okupili politički predstavnici svih naroda, te svih onih antifašističkih stranaka i organizacija koje su odbile kolaboraciju s okupatorom.
Pa ipak, unatoč politički heterogenom sastavu AVNOJ-a, svima je bilo jasno da će glavnu riječ u njemu igrati jugoslavenski komunisti kao organizatori i predvodnici jednog od najvećih antifašističkih pokreta otpora u Europi. Na zahtjev Moskve, a kako ne bi došlo do komplikacija u odnosima između Sovjetskog Saveza i zapadnih saveznika u trenucima dok je njemačka armija na istoku još uvijek nezaustavljivo napredovala, od jugoslavenskih je komunista zatraženo da na prvom zasjedanju ipak ne spominju ukidanje monarhije, niti da osnivaju novu vladu koja bi bila suprotstavljena onoj u Londonu.
Pad Bihaća
Nekoliko mjeseci nakon prvog zasjedanja AVNOJ-a Nijemci u suradnji s Talijanima, ustašama i četnicima pokreću združenu vojnu operaciju koja će rezultirati padom Bihaća, zauzimanjem oslobođenog teritorija, ali ne i nestankom partizana. Naprotiv, tijekom 1943. važni vojni i politički događaji u Europi doprinijet će daljnjem jačanju jugoslavenskog narodnooslobodilačkog pokreta.
S tim u vezi, uz kapitulaciju Italije, za jugoslavenske antifašiste najvažnija je bila odluka zapadnih saveznika da od sada isključivo njih, a ne više kralja, kraljevsku vladu i ostatke kraljevske vojske u zemlji, ustvari četnike, smatraju svojim vojnim i političkim partnerima u Jugoslaviji. U takvoj je atmosferi u gradu Jajcu 29. na 30. studeni 1943. održano drugo zasjedanje AVNOJ-a. Prisustvovala su 142 delegata iz svih krajeva Jugoslavije osim iz Makedonije čiji se predstavnici nisu uspjeli probiti do Jajca.
Tito je postao maršal
AVNOJ je tom prilikom proglašen vrhovnim predstavničkim tijelom zakonodavne i izvršne vlasti, a osnovana je i privremena vlada pod imenom Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije za čijeg je predsjednika izabran Josip Broz Tito, ujedno proglašen i maršalom Jugoslavije. U ovom komitetu, tj. vladi, resore su dobili i nekomunisti poput dr. Josipa Smodlake, Edvarda Kocbeka i Božidara Magovca, pa čak i srpski pravoslavni pop Vlada Zečević. Odlukom AVNOJ-a vladi koja se nalazila u Londonu oduzeta su sva prava, a kralju Petru II Karađorđeviću zabranjen je povratak u zemlju.
Donesena je odluka da će se Jugoslavija, nakon oslobođenja, nastaviti graditi kao federativna zajednica ravnopravnih naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Uz ravnopravnost, na drugom zasjedanju AVNOJ-a naglašeno je i pravo jugoslavenskih naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na odcjepljenje.
Svojim odlukama AVNOJ je postavio temelje poslijeratnom razvoju Jugoslavije kao socijalističke federacije sastavljene od 6 republika i 2 pokrajine, koja će kao takva postojati sve do raspada početkom 1990-ih. Datum održavanja drugog zasjedanja AVNOJ-a, tj. 29.11., u Jugoslaviji se slavio kao najvažniji državni praznik – Dan Republike.
Sve nastavke serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
