Na Trgovačkom sudu u Pazinu prošli tjedan je otvoren stečaj u Uljaniku d.d. jer je Uljanikov račun u blokadi 231 dan, a dug iznosi ukupno 164 milijuna kuna. Ta odluka ujedno znači i otkaze za preostalih 1118 radnika pulskog brodogradilišta. Dijeljenje otkaza počelo je danas.
Vlada obećaje kako ovo nije kraj Uljanika, kako stečaj ne znači likvidaciju nego je to novi korak, no radnici koji su pulskom divu već desetljećima to ništa ne znači. Problem nije (isključivo) u novcu - obzirom na to da su njihove struke prilično tražene u EU, mnogi bi mogli lako naći posao. No to neće vratiti izgubljena desetljeća. Što je točno Uljanik značio radnicima i njihovim obiteljima možda najbolje pokazuje emotivan status kćeri jednog od radnika.
Pitaju li se oni? Mislim da ne?
"Moj tata je gradio brodove. Tata,kako si? Osim umorno,razočarano,povrijeđeno i iskorišteno. Što ćeš sada,odakle krenuti, kako? Pitam se,pitaš se i ti, no pitaju li se oni, mislim da ne.
Ponos nisi znao sakriti s lica'
'Uvijek si mi pričao o svom radnom mjestu, umoran i ljut ali taj ponos nikad nisi znao sakriti sa lica, uostalom gradio si brodove tko se ne bi ponosio time. Sjećam se, bila sam dijete, vodio si seku i mene na porinuće, ne sjećam se brodova, ali sjećam se tebe, tvoje srce je bilo veče od tog broda dok si nam pokazivao halu u kojoj radiš i objašnjavao šta to točno tata radi, ništa nisam kužila, osim da si sretan dok pričaš o tome, to mi je bilo dovoljno.
Gledao si u taj brod kao da je samo tvoj, a ja sam i dalje gledala samo u tebe, samo moj tata. Ali nisi bio samo moj, bio si i njihov, dapače više su te oni imali za sebe nego ja. Kad biš došao kući, bio si preumoran za išta, ali uvijek biš iz đepa izvukao još onu mrvu snage samo za mene i moje vječne gluposti.
'Sjećaš se tata, napravila si bila crtež tvojih divova'
Sjećaš se tata, napravila sam ti bila crtež tvojih divova, sigurno nisi bio oduševljen idejom da ih gledaš i kad si kući, ali mi to nikad nisi rekao, bio si sretan.
Shvaćaš li tata, ostavio si im svoju mladost, snagu, vrijeme, dao si Uljaniku sebe, mog tatu, za uzvrat si ostao bez ičega, naravno da shvaćaš, vidim to na tebi svakog dana sve više.
'Gledala sam te kako stariš brže od drugih tata'
Čak je i onaj ponos s lica odavno zamjenjen porazom. Rasla sam, gledala sam kako stariš brže od drugih tata. U više navrata si mi rekao da kad biš imao sina, kad bi te pitao da mu nađeš posao u Uljaniku da biš ga istukao, znaš, dobro biš učinio, uništio bi ga kao što je tebe i toliko drugih.
Narasla sam,došlo je vrijeme za odluke, došao je dan kad sam ti rekla : 'Tata, ja odlazim,odlazim iz ove države, želim dobit priliku u životu.'
Rekao si mi da ne idem, da ni drugdje nije ni ljepše ni lakše, ostani tu kčeri moja, vjeruj mi, bit će ti žao.
'Ostala sam tu, a gdje si ti?'
Bio si u pravu kao i uvijek, žao mi je, žao mi je što sam ostala, što gledam kako ti odnose Uljanik, dio tebe, dio nas. I što ću nažalost gledat kako će nam postepeno odnijeti sve, našu Pulu, sve što jesmo i znamo.
Tata, ostala sam, tu sam, a gdje si ti? Gdje si ostao tata, u limu,u varovima, u svom plavom trlišu na rivi mora čekajući bolja svitanja.
'Ti si moj div i najveći brod'
Ali drago mi je da sam tu, da te nasmijem kad drugi ne umiju, da te podsjetim da si jači od svih brodova koje si gradio ispod predivnih divova na ubrzo zaboravljenom otoku zvanom Uljanik. Da te podsjetim da si ti moj div i najveći brod.
Tata, volim te.
Svi smo mi dica Uljanika.", poručila je.
