Ruža Bašić, umirovljena medicinska sestra iz ordinacije obrovačkog liječnika Gorana Jusupa odlučila je progovoriti za Jutarnji list i ispričati priču o liječniku koju javnost ne zna.
Bašić je prije odlaska u mirovinu s dr. Jusupom provela 20 godina i šest mjeseci i poznavala ga je kao odličnog liječnika, sklonog šali, neposrednog u komunikaciji koji je želio pomoći svima kojima je mogao.
Priča da je prije dolaska u Obrovac stažirao u jednoj zagrebačkoj bolnici na traumatologiji, ali da nije volio velike sustave. U Obrovcu je kupio stan i počeo raditi 1998. "Volio je svoj posao, ali se i jako trošio. Svakome je htio biti na pomoći i usluzi", priča Bašić dodajući kako su i pacijenti voljeli njega, ali da je sve krenulo niz brdo kada se 2010. rastao i kada mu je supruga s dva sina odselila u Zadar.
Nakon nekog vremena, kada Bašić nije bilo, dr. je ušao u vezu s medicinskom sestrom iz Kruševa koja je bila na zamjeni. No, i ona ga je ostavila 2015. a već tada je duže bolovao od multiple skleroze koju je negirao.
Pozlilo mu dok je pomagao pacijentima
"On jest pomalo odlazio, kako bi se reklo, bilo mu je sve manje stalo oko svega, ali kada je pukla ta veza, on je postao nemoguć. Možda je ona shvatila da s njim već tada nešto nije u redu, te neke njegove kočnice koje su se pojavile, pa je zato otišla, ne znam, ali on se poslije toga pogubio. Bio je ljut na nju. Izgubili su bebu, koja se prerano rodila. Pokopali su je u Zadru. Kada je poslije na nadgrobnom spomeniku vidio majčino, a ne svoje prezime gotovo je izgubio razum. To ga je strašno povrijedilo. Govorio bi da su se svi urotili protiv njega, svi su mu bili krivi i lopovi, država, HDZ, samo bi nabrajao i sve ih redom psovao", prisjetila se sestra Ruža za Jutarnji list.
Sestra se prisjeća i kako mu je nekoliko puta pozlilo dok je pomagao pacijentima te da je ona intervenirala, ali i da je dva puta bio hospitaliziran na zadarskoj neurologiji.
Kako je loše izgledao i pacijenti su mu počeli prigovarati, ali on je tvrdio da se to sve njih ne tiče.
Kako je došla Veronika?
Na pitanje o lažnoj medicinskoj sestri Veronici, odgovara da je počela dolaziti još u njezino vrijeme, isprva kao pacijentica i to zbog psihičkih problema. Liječnik se nakon nekog vremena s njom počeo družiti u posebnoj sobi. Njen rad nije ometala, a mjesto joj je preuzela kada je otišla u mirovinu, iako nije imala kvalifikacija.
"Postavila se kao šefica. No, ljudi su je znali odmalena jer je iz Obrovca pa je nisu ozbiljno shvaćali. Znali bi je pitati: ‘Ma, što ti, mala, tu radiš?’ A ona bi odgovorila: ‘Ja sam sestra’. Žalili su se na nju jer je prčkala po programima i nekima izbrisala kartone. Ja ne znam što je njih dvoje spojilo, ali sigurna sam da to nije bila ljubav. Prije bih rekla da je to bila ta bolest. To je srž njegova problema, što on ne može više ništa razlikovati", priča sestra Ruža, dodajući da su tada pacijenti počeli napuštati doktora.
'Dizao je i žive i mrtve, a njemu sada nitko ne pomaže'
Kaže da je inspekcija HZZO-a, koja je bila u dva navrata trebala nešto primjetiti, ali da su samo popisali stvari, rekli mu što da otkloni te naveli da mora zaposliti sestru. Ona je tražila da radi na pola radnog vremena, no nisu joj odobrili. Kada je pitala može li mu se kako pomoći, odgovorili su joj neka raskine ugovor i prijeđe u Dom zdravlja kako bi mu pronašli sestru te kako bi mogao na bolovanje. No on to, priča Bašić, nije želio.
Dr. Jusupova majka Boja, koja živi u Starigradu, ljuta je na sustav jer joj je sina oslikao zločinca.
"On nije kriv što je bolestan, a krivo je zdravstvo jer on nije bolestan od jučer. Radi tako već 13 godina. Da, nekada je ljut, nekada je ovakav, nekada onakav, ali svi sve tovare na njega, kao da nema dovoljno svog tereta. Jedno jutro se samo nije mogao ustati iz kreveta, oduzelo mu ruku i nogu, ruka se vratila, a noga nikada do kraja. Znate li koliko je on spasio ljudi? Dizao je žive i mrtve. Rekla sam mu: ‘Dragane’, tako ga mi u obitelji zovemo, ‘ne radi to tako, misli na sebe, i ti si bolestan’, a on je znao reći: ‘Pa ne mogu čovika pustit ako mu mogu pomoći!’ Zašto njemu sada nitko ne pomogne? A bolestan je od 2005. godine", govori njegova majka.
Veronikin život
Jutarnjem se javio i čovjek koji dobro poznaje život Veronike Pecollaj. Ispričao je kako je živjela s jednim muškarcem s kojima je imala bebu, no sustav im je dijete oduzeo jer se nisu mogli brinuti o njemu. I brat tog muškarca bio je teški psihijatrijski slučaj te su oboje završili na Ugljanu. No, ona je očito odande izašla što se, po riječima tog čovjeka, može bez problema.
Veronika je sada ponovno hospitalizirana, ovaj put na zadarsku psihijatriju.
