Možete prosvjedovati bez dozvole u Zagrebu: Mogli biste i u Splitu i Rijeci, ali ima jedna kvaka
Trg Francuske Republike zasad je jedino mjesto u Hrvatskoj gdje javni prosvjed može proći bez dozvole. Zakon o javnom okupljanju nudi još dvije lokacije. Ustavni stručnjaci za net.hr pojasnili su ulogu europskog zakonodavstva, pravne pojedinosti domaćeg Zakona i što podrazumijeva pravo na mirni prosvjed
Zagrebački Trg Francuske Republike, jedino je mjesto u Hrvatskoj gdje mirno okupljanje i javni prosvjed može proći bez dozvole. Saznali smo to preko Jurice Gašpara, glavnog urednika Morski.hr koji je citirao državu.
I doista, u Članku 13. Zakona o javnom okupljanju stoji:
U glavnom gradu Republike Hrvatske Zagrebu svatko može bez prijave održavati mirno okupljanje i javni prosvjed na Trgu Francuske Republike.
Zagrebački Keglić, kaže Gašpar, "sigurnosni je ventil za demokraciju" koji omogućuje građanima da spontano izraze svoje mišljenje "bez čekanja na dozvole ili rješenja". Pa dodaje: "E sad, ako mislite da je to plod dobre volje hrvatskog zakonodavca, a ne činjenice da smo članica EU, razmislite još jednom..."
Hrvatska je uvođenjem ovakvog mjesta, veli, "željela ispuniti visoke standarde Vijeća Europe i Europskog suda za ljudska prava". Oni, kaže Gašpar: "Nalažu da države moraju osigurati barem jedan prostor gdje je sloboda okupljanja apsolutna i neovisna o administrativnim odobrenjima."
"Tako smo, unatoč tolikom trudu da budemo Vučićeva Srbija, ipak morali usvojiti i neke civilizacijske standarde. S obzirom na ovo, eto, dakle, ideje, svima koji sutra žele organizirati neki novi skup - ne trebate pitati ni Plenkovića, ni Božinovića, ali ni Tomaševića za dozvolu. Samo dođite na "Francuski" trg i prosvjedujte ili se okupljajte", zaključuje novinar.
'Plac za demokraciju'
Zakon o javnom okupljanju donio je Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 12. studenoga 1999. godine, a proglasio ga je 26. studenoga iste godine, predsjednik Hrvatskoga državnog sabora, Vlatko Pavletić, "v.d." predsjednika Republike koji će preminuti dva tjedna nakon.
Dakle, prosvjed bez dozvole na Trgu Francuske Republike ušao je u hrvatski zakon u kasnoj fazi Franje Tuđmana, u državi koja nije bila članica EU, nije bila u Schengenu ni u eurozoni. "Putuj, Evropo", rekao bi panonski mornar.
Novinar u svojoj objavi navodi da je Hrvatska željela ispuniti 'visoke standarde Vijeća Europe i Europskog suda za ljudska prava' uvođenjem mjesta oslobođenog od prijave vlastima. Uz dužno poštovanje prema mantrama o 'europskim integracijama' koje su nas zapljuskivale tih dana s državne dalekovidnice, ne sjećamo se priče o pravnim obvezama Hrvatske i to baš za 'slobodan plac'.
Pitali smo za mišljenje ustavnog stručnjaka Matu Palića koji nas je podsjetio da Europski sud za ljudska prava donosi samo presude.
"Što se tiče Vijeća Europe, oni ne donose propise, nego imaju standarde o ljudskim pravima i vladavini prava... Mislim da bi to negdje bilo u digitalnom obliku da je to s njihove strane traženo ili da postoji nekakav njihov dokument koji je vezan uz slobodu izražavanja. Da Vi to niste rekli, ja za to ne bih znao, prvi put da čujem da je to došlo s te strane", kaže.
Državotvorni u škripcu
Ipak, ne bi do kraja točno bilo reći da je odredba o Trgu Francuske Republike donesena bez pritiska međunarodne zajednice. Hrvatska je u to vrijeme već bila članica Vijeća Europe, kojem je pristupila 1996. godine, i nalazila se pod pojačanim nadzorom zbog stanja demokracije, ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Baš te '96.-e, događa se prosvjed 120 tisuća građana Zagreba nakon što je Vijeće za telekomunikacije ukinulo koncesiju Radiju 101. Pritiskom Europske komisije i prijetnjom sankcijama, koncesija je vraćena.
U tom kontekstu mogli bismo tražiti razloge za uvođenje ograničenog prostora za spontano okupljanje. Ali, Vijeće Europe i Europski sud za ljudska prava (ESLJP) ne propisuju obvezu postojanja "jednog prostora gdje je sloboda okupljanja apsolutna i neovisna o administrativnim odobrenjima".
Sudska praksa ESLJP-a govori o obvezi toleriranja spontanih i mirnih okupljanja, osobito kada su ona reakcija na aktualne događaje, ali ne nameće lokacijska rješenja kakvo je hrvatsko. Hrvatski model Trga Francuske Republike iz 1999.-e, ne predstavlja široko priznanje prava na spontano okupljanje, nego lokaliziranu iznimku. Nastalu 'farbanjem' međunarodne zajednice, nespremne za balkanski 'solomunski' um i njegov 'plac za demokraciju'.
Što kaže Europska konvencija o ljudskim pravima?
Zakonska odredba u okviru Vijeća Europe koja dopušta mirni prosvjed bez prethodnog odobrenja jest članak 11. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP). No, u istom tom članku se navodi i da pravo na mirni prosvjed nije apsolutno. Tako su u stavku 2. dopuštena ograničenja, ali ona moraju biti:
- propisana zakonom,
- nužna u demokratskom društvu,
- u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili radi sprječavanja nereda.
Dakle, RH je propisala zakonska ograničenja, kao i druge zemlje. U Parizu, Briselu, Madridu, Berlinu, Rimu, Milanu, pa i susjednoj Ljubljani, organizatori prosvjeda moraju obavijestiti ili prijaviti planirano okupljanje nadležnim tijelima.
U većini pravnih sustava spontana okupljanja građana formalno nisu predviđena kao potpuno automatsko pravo, ali se u praksi toleriraju ako ostanu mirna. Hrvatska je rijetka po tome što u zakonu izričito navodi jedno mjesto gdje se okupljanja mogu održati bez prijave.
Zakon se nudi
Sam tekst Zakona o javnom okupljanju prilično je jasan. Članak 4 kaže: Mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom podrazumijeva se svako organizirano okupljanje više od 20 ljudi, koje se održava radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva.
Članak 7 navodi: Organizator, odnosno njegov zastupnik dužan je prijaviti održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda kada je to ovim Zakonom predviđeno. Prijava mirnog okupljanja i javnog prosvjeda podnosi se policijskoj upravi na čijem se području mirno okupljanje i javni prosvjed namjerava održati.
Prijava se podnosi pet dana prije početka održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda. Iznimno od stavka 3. ovoga članka, iz osobito opravdanih razloga prijavu je dopušteno podnijeti najkasnije 48 sati prije početka održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda.
Na tu strukturu nadovezuje se već spomenuti Članak 13., ali i nama jako zanimljiv Članak 12. koji propisuje da predstavničko tijelo grada s više od 100.000 stanovnika može odrediti jedno mjesto na kojem se mirna okupljanja i javni prosvjedi održavaju bez prijave. Dakle, Zakon poznaje samo jedan 'slobodan trg' u državi, ali ih nudi još dva, u Splitu i Rijeci.
Imaju li ovi gradovi uvijek dostupan plac za nenajavljen javni prosvjed i je li dosad bilo takvih inicijativa, pitali smo gradske vlasti Splita i Rijeke. Na njihove odgovore čekamo od petka, objavit ćemo ih po primitku.
Okupljanje podrazumijeva moguću opasnost za sigurnost
Mišljenje smo potražili i od profesorice ustavnog prava Sanje Barić koja je na ovu temu prije svega istaknula da 'javno okupljanje' podrazumijeva tri različite kategorije:
- mirnom okupljanju i javnom prosvjedu;
- javnoj priredbi te
- drugim oblicima javnog okupljanja.
"Svaki oblik javnog okupljanja ne predstavlja ljudsko pravo jednake kategorije, niti se svaki od njih jednako štiti", kaže Barić te objašnjava da i članak 13 koji govori o Zagrebu i članak 12/1 koji govori o mogućnostima drugih velikih gradova, se odnose isključivo na mirno okupljanje i javni prosvjed, dakle okupljanje iz kategorije 1.
Barić ističe da je riječ o mogućnosti koju Zakon pruža Splitu i Rijeci, ali ne o obvezi. "Koliko je meni poznato, tu mogućnost nisu iskoristili ni Rijeka, ni Split, iako nisam 100 posto sigurna. Glavni povijesni i komparativni primjer je primjer Hyde parka u Londonu", tvrdi profesorica ustavnog prava.
Ne radi se o obvezi temeljem europskih pravnih dokumenata, napominje Barić, nego samo o mogućoj dobroj praksi. Nekorištenje te mogućnosti ne govori ništa, odnosno ne može se zaključiti da su gradovi u "lošoj vjeri", ističe.
Može bez dozvole, ali ne i bez obavijesti
U svojoj biti pravo na mirni prosvjed, dakle javno okupljanje iz kategorije 1, podrazumijeva okupljanje većeg broja ljudi (prema članku 4 Zakona, radi se o okupljanju "više od 20 ljudi"), podsjeća profesorica pa naglašava:
"Upravo zbog toga, okupljanje podrazumijeva moguću opasnost za sigurnost, red i mir, ljude i imovinu. Posljedica toga jest obaveza prijave namjere takvog javnog okupljanja."
"Takva prijava nema karakter ishodovanja dozvole, već karakter obavijesti redarstvenim snagama kako bi se na vrijeme izvršila procjena potencijalne opasnosti i sigurnosnih rizika te sukladno procjeni osigurala odgovarajuća zaštita (bilo u vidu potrebnog broja redara organiziranih od strane organizatora, bilo dodatno uz potrebnu zaštitu redarstvenih snaga)", dodaje.
Barić: Trg Francuske uopće nije neki plus
Zakon o javnom okupljanju propisuje i mogućnost zabrane mirnog okupljanja, odnosno prekida tijekom okupljanja. Skup se prekida na mjestima koja nisu pogodna za okupljanje te u slučaju govora mržnje odnosno stvarne i neposredna opasnost za ljude i imovinu.
Unaprijed određeno mjesto pogodno za javno okupljanje koje ne bi zahtijevalo nikakvu prethodnu prijavu može u sebi sadržavati sigurnosni rizik, ističe profesorica Barić.
"Upravo zbog svega toga, za očekivati je da se - u slučaju određivanja takvih mjesta - lokalna predstavnička tijela, i to iz posve razumnih razloga, opredijele za mjesta koja su izdvojena iz samog centra, odnosno koja predmnjevano osiguravaju veći stupanj apriorne sigurnosti (dakle, manji stupanj interferencije sa "žilama kucavicama" i krucijalnim centralnim područjima neke jedinice lokalne samouprave)", navodi.
Drugim riječima, realno je i oprezno odrediti takva mjesta izvan onih područja koja su realno najatraktivnija potencijalnim prosvjednicima.
"Kada bolje razmislite, uočavate da određivanje takvih mjesta na kojima ne bi bilo potrebe za prethodnom prijavom namjere organiziranja javnog okupljanja iz prve kategorije (mirno okupljanje i javni prosvjed), uopće nije neki plus i uopće nije nešto potrebno. Dapače, takve bi odluke vrlo vjerojatno imale potencijal neučinkovitosti i besmislenosti. Drugim riječima, kada ste čuli da je i jedan važni prosvjed, ili uopće prosvjed, održan u Zagrebu na za to određenom mjestu bez prijave? Ni u kojem slučaju se ne može doći do zaključaka koji su sugerirani u objavi novinara", zaključuje.
POGLEDAJTE VIDEO: Organizatorica prosvjeda 'Ujedinjeni protiv fašizma' otkrila detalje za Direkt: Ovo je tek početak