Splitski taksist Rino Mršić uputio je premijeru
Andreju Plenkoviću otvoreno pismo u kojem
objašnjava kako je 2500 taksista, kao i njemu, učinjena velika
nepravda. Naime, prilično ogorčeni Mršić u svom pismu
aludira na problem koji taksisti imaju s Uberom, kojeg navodi kao
nelojalnu konkurenciju, zbog čega je morao otići van Hrvatske
kako bi mogao zaraditi novac za uzdržavanje obitelji. Njegovo
pismo prenosimo u cijelosti:
"Poštovani premijeru,
Svjestan sam da puno ljudi ovakvim pismima pokušava neki
problem prinijeti vašoj pozornosti, u nadi da ćete im moći
pružiti prijeko potrebnu pomoć. Moram priznati da je to zasigurno
posljednja stanica i način kako bi netko iskazao svoje
razočaranje i pokušao doći do rješenja.
Baš sada, kada pišem ovo pismo, stigao sam i sam do zadnje
stanice i nemam drugi izbor.
Moji problemi, kao i problemi mnogih obitelji leže u
nesigurnim uvjetima za život. Zbog toga obitelji sve češće odlaze
van Hrvatske, a u većini slučajeva, pa tako i u mom – samo jedan
roditelj. Kad imate djecu, nemate izbora: novac za hranu, odjeću,
režije, školu mora se smoći, makar to značilo da ćete obitelj
vidjeti samo svakih par mjeseci. Moramo propustiti njihov život,
da bi ga uopće imali.
Znam da se trenutno vodi velika rasprava o demografiji i o
poraznim brojkama, pa vas želim konkretno upozoriti da je meni i
za još 2500 kolega taksista, obrtnika, vjerojatno i jedinog
zaposlenog u obitelji, učinjena velika nepravda i zadan udarac na
samu egzistenciju.
Siguran sam da ste upućeni u čitavu priču, jer ste i sami,
kao i resorni ministar Butković, izjavili da
naša nelojalna konkurencija u Hrvatskoj dvije godine posluje
ilegalno, pa neću dužiti s iznošenjem činjenica. Trebali ste
štititi zakone ove države, a ne donositi nove kako bi se
pogodovalo interesu strane kompanije.
Trebali ste zaštititi 2500 obrtnika, koji su plaćali sve
licencije, dozvole i poreze državi, koja im je zauzvrat život
učinila kalvarijom. Možete li stati pred našu djecu i objasniti
im zašto tatu vide samo preko Skypea, iako je pošteno i predano
radio svoj posao?
Pišem vam ovo iz inozemstva, gdje radeći provodim zimu, jer
svoju peteročlanu obitelj više ne mogu prehraniti ni svojoj djeci
biti potpora u životu, pa čak ni osigurati da ovaj Uskrs imamo
zajednički ručak. Te osnovne uvjete nemamo ni ja ni mnogo mojih
kolega.
Vi ste nam ukrali dostojanstvo, mogućnost da budemo uz svoju
obitelj i, da se vratim u 90-te sa sviješću u kakvoj sam
situaciji danas, ne znam bih li to s 20 godina ponovno branio. I
dalje želim živjeti u Hrvatskoj i svojoj djeci ugraditi onaj
osjećaj ponosa koji nas je nosio kroz Domovinski rat, ali ne ako
će država od njih napraviti jeftinu radnu snagu.
Vas nakon pozicije premijera vjerojatno čeka dobar položaj u
nekoj instituciji EU i neće vam se duša kidati kad ne možete
dijete poslati na školski izlet, jer ste već posudili novac za
struju od svih koje znate, bar da imaju kako navečer napisati
zadaću.
Vaš sin nikada neće prešutjeti taj izlet, jer zna da nemate,
da vas ne rastuži. Jesam li ovo pismo trebao pisati drhtavom
rukom da bi ga Vlada shvatila ozbiljno?
Očekujem da nam se obratite, kao premijer, kao čovjek i kao
otac, i kažete nam zašto nas i našu djecu tjerate iz Hrvatske, a
one koje ostaju prepuštate na milost i nemilost inozemnim
privatnim interesima. Ako već ne želite zaštititi ni nas ni
zakone, bar to konačno otvoreno priznajte.
Hvala
Rino Mršić"