'Da se ovdje, u Rijeci, može dobro živjeti od posla i kad bi posla izvan sezone bilo, mislim da mladi ne bi odlazili iz države. Ja definitivno ne bih. Obožavam Rijeku, ovdje su mi prijatelji, tu sam odrastao, profesionalno igrao rukomet, ma sve moje mi je tu, a Dublin je tako siv, čak ni ne pada kiša, nego stalno nekako sipi i uvijek moraš nositi kišobran sa sobom...', započeo je svoju priču 23-godišnji Andrej Kalač.
Prije nego što je odlučio sreću potražiti u inozemstvu, Andrej je pokušao zaraditi sezonskim poslom na Krku. Trenutno radi u Rijeci, no samo preko ljeta. Poslodavac mu je dozvolio da ode u Hrvatsku i vratio se na posao koji će ga dotad čekati.
Grozni uvjeti
'Uvjeti na Krku bili su nikakvi, 12 sati rada bez slobodnog dana, nas pet radnika je spavalo u sobi od 12 "kvadrata"... Ostavio sam taj posao i našao novi, u Rijeci, gdje radim kao konobar. Ovo nije sezonski posao, plaća mi je šest tisuća kuna plus manča, imam slobodan dan, ali ipak ću se vratiti u Dublin, tamo mi je plaća 1.700 eura mjesečno, a sviđa mi se to što je dobivam tjedno', rekao je.
Andrej ne zna želi li se vratiti u Hrvatsku.
'Nemam još nikakav plan hoću li ostati u Dublinu cijeli život, ne mogu ni imati takav plan jer nemam ni obitelj, niti djevojku, još sam mlad i vidjet ćemo kako će se život razvijati, jedino što znam je to da želim raditi, a sve više razmišljam o tome da u Dublinu upišem studij povijesti, to sam oduvijek želio. Jezik znam perfektno, samo trebam odlučiti, a za tu odluku imam još vremena', rekao je.
Irska ga je zaintrigirala kada je vidio oglas kojim su se tražili radnici za posao u skladištu.
Irci daju šansu mladim ljudima
'Otišao sam idućeg dana na intervju za taj posao, obavio sam ga na tečnom engleskom, intervjuirala me Irkinja, sa sobom sam imao samo životopis na hrvatskom jeziku. Za dva tjedna su mi javili da sam dobio posao. Bio je to rujan prošle godine. Nešto sitno novca sam imao, a nešto posudio od roditelja, sjeo u avion i otišao. U Irskoj ste plaćeni po satu, a u tom skladištu baš i nije bilo puno posla pa mi je zarada bila premala. Odlučio sam otići... U tom skladištu sam upoznao prijatelja koji je iz Koprivnice i obojica smo isprintala tridesetak životopisa. Ostavljao sam ih posvuda, po hotelima, kafićima, tvornicama, lijepio na trgovine... Već sljedećeg dana dobio sam tri ponude za posao.
Irci daju šansu mladim ljudima, ne traže prethodno iskustvo, vjeruju ti da želiš učiti i daju sve od sebe da naučiš posao. Kod nas traže mlade ljude s velikim iskustvom, što je nespojivo. Ipak, taj posao nisam mogao prihvatiti, jer se plaća po učinku', ispričao je.
Andrej danas radi u restoranu u Dublinu, a tamo ima još četvero kolega iz Hrvatske. Nitko od njih ne namjerava se vraćati u Hrvatsku.
Tvrdi da na svakom kutku Dublina čuje hrvatski jezik, ali radnika ima iz svih dijelova svijeta.
Živio je sa sedmeročlanom obitelji iz Indije
'Ova multikulturalnost i multinacionalnost ne odgovara svima i neki zbog toga odlaze u neke manje gradove. Ne biste vjerovali koliko to smeta čak i mladim ljudima. Ja sam, recimo, jedno vrijeme živio u kući sa sedmeročlanom obitelji iz Indije. Moj se prijatelj iz Hrvatske totalno čudio tome, kako to mogu? A bilo mi je super, ujutro u 6 ja bih doručkovao za stolom, a oni bi se molili na podu, ta gospođa mi je stalno kuhala, uživao sam u njihovoj hrani koja mi je bila totalno egzotična i u njihovoj ljubaznosti', ispričao je Andrej.
Prisjetio se i jednog lošeg iskustva u Dublinu.
'Tvrtka u kojoj sam radio u skladištu mi je našla stan, ali je vlasniku iznenada zatrebao pa sam praktički preko noći morao izaći.
Sjećam se, bilo je 9 ujutro, ja s koferom i dvije vrećice, praktički bez novca i još u potpuno nepoznatoj sredini. Nije mi bilo nimalo ugodno, ali brzo sam našao stan kod tih Indijaca. Poslije sam se preselio s prijateljima u stan malo izvan Dublina', ispričao je.
Pronalazak stana je u Irskoj najproblematičniji
Unajmljivanje stanova nije nimalo jeftino.
' Nas trojica smo živjeli zajedno i stan izvan Dublina plaćali svaki po 500 eura mjesečno, a o stanovima u središtu grada da ne govorim. Drugo, ne dao ti bog razboljeti se u Irskoj, ili da te zaboli zub. Užasno je skup posjet liječniku, a pogotovo zubaru. Sad dok sam u Rijeci pregledat ću zube da mi se slučajno tamo ne dogodi kakav kvar ili zubobolja. I svi lijekovi su tamo jako skupi, računajući i obične analgetike. Skupi su izlasci, hrana i piće u restoranima i pubovima, ali u marketima je hrana vrlo povoljna, pet eura mi je dovoljno za dva ručka, i to s mesom', kaže Andrej.
Posla u Irskoj doista ima, tvrdi on. Na samo dva portala za pronalazk zaposlenja koje prati svakodnevno se objavi dvjestotinjak novih oglasa poslodavaca.
'Posla stvarno ima. Ljudi u Dublinu, barem kad je o došljacima riječ, bez obzira na dobre uvjete, ne ostaju dugo na istom radnom mjestu. Uvijek im iskoči prilika ili za bolje uvjete, ili za bolju zaradu. Najduže ostanu na istom radnom mjestu četiri do pet godina i tako se stalno otvaraju nova radna mjesta i sve ih je više, iako je i došljaka sve više. To je fascinantno', zaključio je Andrej.
