Između ostalog, voditelj emisije "Nedjeljom u 2" pitao ga je zašto je odlučio ući u predsjedničku utrku.
"Prije tri godine sam mislio da se neću kandidirati. Sada smatram da je stanje u zemlji takvo da idu sva jaja i perad u jednu košaru, a to nije dobro. Gledao sam to i onda sam odlučio", rekao je i dodao kako bi prvo što bi kao predsjednik napravio, a što kao premijer nije, jest "suprotstaviti se nasilju, mržnji i takvim stvarima koje u RH u zadnje vrijeme dobivaju pravo građanstva s propusnicom".
Milanović je, podsjetimo, svojedobno kritizirao Grabar Kitarović pitavši se zašto pristaje na ceremonijalnu ulogu, odosno zašto ne želi u izvršnu vlast. Danas je on taj koji se kandidira za tu istu ceremonijalnu poziciju.
'Ja sam bio predsjednik Vlade i predsjednik stranke. Biti predsjednik stranke je na neki način teže nego biti predsjednik Vlade. On ima konkretne ovlasti u dosta segmenata. Više iscrpljuje biti predsjednik velike stranke', kaže Milanović konstatiravši kako on ima iskustvo i staž u izvršnoj vlasti.
Ponovio je i svoj stav prema kojem bi se predsjednika Republike trebalo birati u Saboru.
"Ja sam rekao da smatram da bi predsjednika trebalo birati na neizravniji način da se potisne ta megalomanija koja se uskomeša u svakom predsjedniku i izazove taj gard "mene su direktno birali". Cijela moja karijera je utemeljena na tome da nisam davao nerealna obećanja", rekao je.
Stanković ga je upitao je li uvijek govorio istinu i podsjetio da je svojedobno izjavio da "predsjednik ne mora uvijek govoriti istinu".
"Moje riječi su ponekad namjerno krivo interpretirane. Predsjednik može prešutjeti. Na temelju onoga što sam radio do kraja svoje stranačke političke karijere, koja je završena, i u zadnjih par mjeseci, od kada iznosim stav i pokazujem karakter, a RH ima predsjednicu bez integriteta. Svaki put kada se ogriješim o obećanje, vi udarite", kaže Milanović.
Komentirao je i Stav Miroslava Škore koji smatra da bi predsjednik trebao imati veće ovlasti.
"Mislim upravo sve suprotno. Predsjednika treba higijenski maknuti od toga, košer, kao u židovskoj kuhinji. Ne možeš biti u situaciji da si o bilo kome ovisan i da netko očekuje da mu vratiš uslugu. Vjerojatno je mislio o nekom polupredsjedničkom sustavu koji je najgori. Nema lažne parlamentarne demokracije. Ako hoćeš predsjedničke ovlasti, onda ima smisla govoriti o potpunom predsjedničkom sustavu. Ono što smo imali za vrijeme Tuđmana je nepošteno jer izlažeš Vladu kao tepih za klofanje, a ti ustvari upravljaš državom. To je metež i put u tiraniju i protiv toga ću se boriti", rekao je bivši premijer.
Milanović i nije baš bio spreman razgovarati o poslovanju svoje konzultantske tvrtke rekavši kako se radi o poslovnoj tajni.
"U zadnje dvije i pol godine kad sam se bavio privatnim poslom nisam radio za javni sektor, za državne firme ni na koji način, nisam radio za Bandića i Holding, nisam radio za strane vlade. Imam 600 tisuća kuna prometa u mojoj firmi s ograničenom odgovornošću. To je u poreznoj upravi, to je porezna tajna i obaveze prema ljudima s kojima sam radio. Nećete nikada naći da sam radio za bilo koga tko je vezan za javne jasle. Nikad. Sve drugo je javno u onoj mjeri da netko tko mi želi napakostiti može iskopati iz podataka porezne uprave i to dati u medije. Čekam da se to dogodi. Ja imam ugovor po kojem to ne smijem otkriti", rekao je.
Stanković ga je direktno pitao je li ikad radio za Ivana Čermaka. "Ne mogu vam govoriti ni za koga jer ne mogu govoriti o stvarima koje su ugovorno tako definirane. Čermak je imao dosta razloga da me ne voli. Što ja bitno uopće mogu raditi za Čermaka? On je u vrijeme dok sam bio premijer imao dva velika poslovna plana, a ništa nije realizirano, još je bio optužen da prodaje gorivo koje nije bilo prilagođeno uvjetima... On nema razloga da me za nešto nagradi. Čermaka, Todorića, građevinsku firmu iz Duisburga čiji su vlasnici Hrvati. Ne mogu o tome govoriti zbog ugovornih obaveza", rekao je.
U tvrtki je bio jedini zaposlen, s godišnjom plaćom od 40.000 kuna. "Davao sam si minimalac jer sam s druge strane plaćao porez. Sustav je postavljen tako. Znate li koliko sam poreza na dobit platio? Da sam prijavio na 5 ili 7 tisuća kuna mjesečno, platio bih više doprinosa, ali ja sam platio sav porez na dobit. Nešto novca je i dan danas na računu te firme. To su za prosječnog građanina ozbiljni novci, ali za ljude o kojima pričamo, to je bakšiš".
