Vukovarce i danas muči sudbina nestalih, od kojih su mnogi odvedeni iz same bolnice. Kako je to izgledalo u samoj bolnici prisjetili su se ratna medicinska sestra Ružica Đurić i njezina djeca Siniša Đurić i Lidija Marković.
„Bilo je jako teško raditi, nije bilo sanitetskih potrepština, lijekova, vode, struje, ali bilo je zajedništva, sloge i ljubavi među nama i to nas je vjerojatno držalo“, kazala je Ružica.
“Prije samog pada grada najteže mi je padala neizvjesnost gdje ćemo i što će biti jer djeca su bila sa mnom, muž mi je bio ranjen“, prisjetila se.
Jedan je fotoreporter fotografirao njezinog sina koji čita u skloništu, Sinišu Đurića.
„Tada sam bio niti osmogodišnje dijete i svega se sjećam. Živi sam svjedok svih tih događa i kada danas radim kao turistički vodič ljudima mogu, iz prve ruke, sve strašne stvari koje su se događale ispričati. Jako mi je teško vidjeti djecu u Ukrajini koja sada prolaze kroz to isto. To niti jedno dijete ne bi trebalo vidjeti.
Ja sam danas otac i gledam to kroz prizmu roditelja. Kada vidim doktoricu Bosanac i doktora Njavru koji su radili u neljudskim uvjetima i kada su spašavali doslovno sve pa čak i ranjenike JNA, danas im moram reći da skidam kapu tim herojima“, poručio je Siniša.
Kazao je da mu ni dan danas nije lako ući u bolnicu.
„Prošla je 31 godina i svaki put kada govorim o tome čovjek bi rekao odrastao sam čovjek mogu se bolje nositi s tim, ali me uvijek osjećaji preplave. Uvijek se sjetim svojih roditelja jer su roditelji u toj dobi supermani i onda ih vidite u panici i kako plaču“, ispričao je.
Svega se prisjetila i sestra Lidija.
„Nažalost svega se jako dobro sjećam. Izdvojila bih dan kada je pala avionska bomba ranjeniku između nogu i nije eksplodirala jer da je eksplodirala vjerojatno danas ne bi imali nikoga da ispriča kako je to sve izgledalo“, kazala je Lidija.
Prokomentirala je gdje je Vukovar danas.
„Ja govorim kao Vukovarka koja stvarno voli svoj grad. Zaposlena sam u toj istoj bolnici već 18 godina. Vukovar ima puno za ponuditi i pozvala bih sve stanovnike Lijepe naše da ne dolaze samo 18.11. nego i ostalih 364 dana jer ako Vukovar nešto zna onda je to sloga i pjesma“, poručila je Lidija Marković.
