Tijekom pandemije radnu populaciju diljem svijeta zahvatio je novi fenomen - masovno podnošenje otkaza. Ova neobična pojava zabilježena je početkom 2021. u SAD-u, a čini se kako je uzela maha i kod nas. Prema istraživanju portala MojPosao, 51 posto od 800 zaposlenih ispitanika, u posljednjih je godinu dana dalo otkaz i našlo si drugi posao.
To dokazuje da radnici sve manje trpe vlastito nezadovoljstvo na poslu te odlaze drugdje, najčešće na mjesta na kojima mogu pronaći, barem djelomično, smisao u životu. Stoga ne čudi da je svega 36 posto ispitanih hrvatskih radnika u trenutku davanja otkaza imalo već dogovoren novi angažman. Zanimljivo, muškarci i žene su u podjednakoj mjeri davali otkaze, a tome su bili skloni neovisno o obrazovanju. Tek su nešto češće, zamijećeno je u istraživanju, otkazima bili skloniji oni s manje radnog staža.
Poslodavci 'u svom filmu'
Poslodavci su, pak, u sličnom istraživanju otkrili kako razloge ovog trenda treba tražiti u preniskim plaćama, osjećaju podcijenjenosti i boljim ponudama konkurencije. No, u 57 posto slučajeva su zaposlenici kao motiv za davanje otkaza navodili loše međuljudske odnose, u 50 posto da tvrtka ne cijeni njihov doprinos, u 49 posto da su plaće preniske, u 45 posto zbog loših radnih uvjeta, a u 44 posto slučajeva riječ je bila o nemogućnosti napretka. Sindrom izgaranja na poslu navelo je 31 posto ispitanika.
Među inim razlozima za davanje otkaza navodi se frustracija nadređenim osobama, prevelik broj prekovremenih sati, ponašanje uprava poduzeća, bolje ponude konkurencije, neisplata plaća, dosada i nedovoljna samostalnost u radu. Dakle, hrvatski radnici izbjegavaju tvrtke koje su na glasu kao "izrabljivači". Iako su preniske plaće i dalje jedan od faktora zbog kojih velik broj ljudi traži drugi posao, međuljudski odnosi su postali puno važniji.
'Moderni generalni štrajk'
Amerikanci ovakav trend vide kao "moderni generalni štrajk". Bivši američki ministar rada, Robert Reich smatra da radnici traže sve više načina kako da svojoj djeci osiguraju što bolje egzistencijalne uvjete, što bolje zdravstveno osiguranje ili dulji godišnji odmor. Istaknuo je da to uopće ne ostavlja loše posljedice za ekonomiju SAD-a, jer su "sretniji radnici produktivniji", piše CNBC.
U eurozoni je s takvim fluktuacijama radne snage zamijećen rast plaća između tri i četiri posto. Naime, vlade članica EU su u korona-krizi čuvale radna mjesta, a u SAD-u su čuvali ekonomski rast. No, radnici s obje strane Atlantika uvidjeli su da mogu biti samostalniji i slobodniji te su počeli preispitivati međuodnos života i rada. U SAD-u je to zaista nalikovalo na generalni štrajk dok se u EU primijete razlike među zemljama članicama.
Pandemija je već utjecala na ekonomiju
Utjecaj pandemije na ekonomiju, ali i položaj radnika već je zabilježen u povijesti. Bubonska kuga koja je u Europi, Aziji i Sjevernoj Africi u 14. stoljeću pobila izmeđ u75 i 200 milijuna ljudi dovela je do toga da su kmetovi sprječavani u migracijama većim pravima ili brutalnom silom. Tako se naglo povećao broj plaćenih kmetova, ali i robova. Vrijedi podsjetiti da je u pandemiji koronavirusa dosad na svijetu umrlo više od šest milijuna ljudi, od čega samo u Europi oko 1,7 milijuna.