Mihael Rudeš je liječnik specijalist, otorinolaringolog, danas radi u Klinici za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata pri Sveučilišnom centru Erlangen-Nürnberg u Bavarskoj. Svoje dodiplomsko školovanje je uspješno realizirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te se potom stručno usavršavao u hrvatskoj Sveučilišnoj klinici KBC Rebro. O njegovoj uspješnosti svjedoči i Dekanova nagrada na petoj godini studija uz prosjek ocjena 5,0. Ali čini se da njegova izvrsnost ipak nije bila dovoljna da bi ga na Rebru odlučili i zadržati, piše Deutsche Welle.
'Obrazovani ljudi su prisiljeni emigrirati'
Mihael Rudeš u Njemačkoj sada živi već dvije godine, a na odlazak se odlučio nakon što mu na Rebru u Zagrebu nije produljen ugovor. Tada je imao samo 30 godina. Početak u Njemačkoj nije bio jednostavan. Mihael Rudeš kaže kako postupak dobivanja radne vize i radne dozvole nije bio lagan budući da Hrvatska u to vrijeme nije bila članica Europske unije.
Dodatne poteškoće su predstavljala izjednačavanja stručnih kvalifikacija. Na pitanje kako to da je odlučio napustiti Hrvatsku u kojoj nedostaje liječnika, odgovara kako je svoj život zamišljao u Hrvatskoj sve do otprilike treće godine specijalizacije. Kaže kako se nadao da će mu ipak biti pružen neophodni edukacijski minimum propisan Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju Ministarstva zdravlja RH te da će prijelaz iz statusa specijalizanta u specijalista teći normalno.
No u drugoj polovici specijalizacije starije kolege su "blokirale" njegov razvoj i svako stremljenje prema napretku, prisjeća se dr. Mihael Rudeš. Na pitanje zašto se to događalo kaže: "Mislim da se na žalost kod nas još uvijek cijene mediokriteti, a ne osobe koje streme prema usavršavanju." Dodaje kako "svakim danom svjedočimo 'odljevu mozgova' iz RH, i to prvenstveno zato što su mladi akademski obrazovani ljudi prisiljeni emigrirati, a ne zato što nemaju što ponuditi RH."
Rečeno mi je da odem van
Unatoč položenom specijalističkom ispitu s odličnim uspjehom, tadašnji mentor i predstojnik Klinike za bolesti uha, nosa i grla Mihaelu Rudešu nije produžio ugovor s obrazloženjem: "... da se od mene nije tražilo znanje, sposobnosti i akademske vještine, već neke druge stvari." Tada već bivši mentor se nije ustručavao direktno izraziti svoje mišljenje kako znanje na ovim prostorima nije važno, kako ovdje još uvijek vlada komunizam i da je za mene najbolje da idem van." Na pitanje o čemu je bila riječ Mihael Rudeš odgovara kako mu ni danas nije baš točno jasno koje su to bile "druge stvari". Za vrijeme svoga školovanja u Zagrebu je odlazio na razne kongrese i edukacije u inozemstvo gdje se dodatno samoinicijativno usavršavao, ali i dalje je, kaže, vjerovao u ostanak u Hrvatskoj.
Ostao na ulici
"Sve dok nisam 'ostao na ulici' nisam bio spreman na ključni korak", kaže Mihael Rudeš i pojašnjava da je odlazak u Njemačku koji je uslijedio bio vrlo složen. Priznat mu je fakultet, ali ne i staž i specijalizacija pa je morao polagati stručni ispit, a nakon 12 mjeseci rada kao specijalizant mu je odobren izlazak na specijalistički ispit.
"Budući da je Hrvatska sada punopravna članica Europske unije, vjerujem da je procedura izjednačavanja stručnih specifikacija olakšana, ali nije mi poznato u kojoj mjeri", dodaje. Po polaganju navedenih ispita dobio je aprobaciju, odnosno trajnu njemačku radnu dozvolu te izjednačio svoju specijalizaciju s njemačkom. S njemačkim jezikom nije bilo problema jer je njegov otac, priznati primarius otorinolaringolog, deset godina radio u Austriji pa su Mihaelovi odlasci ocu pomogli u svladavanju njemačkog.
Danas na jednoj od najvećih sveučilišnih klinika u Europi
Prisjeća se početaka u novoj zemlji: "Odlazak je bio poprilično težak, ali probijanje u stranom svijetu je bilo još teže. Često sam razmišljao o tome ima li moj angažman uopće smisla. Razmišljajući o teškoj situaciji kod kuće i odvagujući dobiveno s uloženim, bio sam sve više uvjeren da moram ustrajati. Polaganjem navedenih ispita i stjecanjem statusa njemačkog specijalista uloženo je počelo dobivati na težini, a život postupno postajao ljepši.
Danas radim u jednoj od najvećih sveučilišnih klinika za uho, grlo i nos ne samo u Njemačkoj, već u Europi.
Mojoj klinici gravitira oko četiri milijuna ljudi, što je usporedivo s cijelom Hrvatskom. Radni dan je poprilično intenzivan i traje do 14 sati na dan uz jednu manju pauzu. Malo je vremena za privatni život, ali tu su vikendi i slobodni dani. Ipak, čovjek je zadovoljan jer osjeća napredak i nova vrata se neprestano otvaraju. Mišljenja sam da se mladi akademski obrazovani ljudi trebaju orijentirati na karijeru i stvaranje budućnosti, a da privatni život može još koju godinu pričekati“, kaže Mihael Rudeš.
http://www.dw.de/lije%C4%8Dnik-odbijen-u-hrvatskoj-pa-posao-na%C5%A1ao-u-njema%C4%8Dkoj/a-17999294
