Hrvatsko se gospodarstvo polako oporavlja od koronakrize. Izvoz je porastao, građevina je ostala "na nivou", a trgovina i turizam su se gotovo u potpunosti oporavili. To je dovelo do rasta BDP-a u drugom tromjesečju ove godine za 16,1 posto u usporedbi s istim razdobljem lani.
Na to se nadovezao i rast plaća, pa je zabilježen i porast potrošnje kućanstava od 14 posto, ali i investicija od 18,3 posto. No, upravo znak da se više kupuje, odnosno troši novca, potencijalni je alarm za uzbunu. Hrvati su poznati kao štedljiv narod. Na računima u bankama drže oko 230 milijardi kuna, od čega je 70 milijardi depozitni novac, odnosno onaj koji se može povući bez razvrgavanja štednje.
Posljedice korona-krize
Ostalih 160 milijardi moglo bi se istopiti. Naime, kamate na štednju su snižene po 17. put od 2012. i sad već opasno koincidiraju s nulom. Ako tome pridodamo inflaciju, koja se u srpnju popela na 2,8 posto, jasno je da novac koji stoji, zapravo nestaje. Stoga su građani krenuli u masovnu potrošnju i ulaganja, samo kako bi na neki drugi način, a ne kroz štednju, oplodili svoj novac.
Doktor ekonomije i dekan Zagrebačke škole za ekonomiju i menadžment, Mato Njavro za Net.hr tvrdi da je to posljedica financijske krize iz koje pomalo izlazimo.
"Masovni monetarni stimulansi kojima centralne banke širom svijeta ubrizgavaju likvidnost u svoje financijske sustave dovode do pada cijene novca. Reakcija je to monetarnih vlasti na recesiju uzrokovanu covid krizom. Rastuća inflacija smanjuje realnu kupovnu moć novca kojeg štediša zarađuje po osnovi kamata. Ona negativno utječe na sve financijske instrumente koji imaju zajamčeni fiksni prinos, poput štednje ili obveznica", objašnjava Njavro.
Uvijek se isplati štedjeti
Početak krize je uzrokovao suprotan trend. Kreditiranje je bilo oslabljeno zbog toga jer banke nisu htjele riskirati s izdavanjem novca za kojeg nisu bile sigurne da će, zbog općeg pada u gospodarstvu, dobiti natrag. Građani su, pak, u strahu od otkaza i dugotrajne nezaposlenosti, nakupljali novac na računima.
"Gotovo uvijek se isplati štedjeti. Izuzetak mogu biti jedino hiperinflatorni uvjeti, kada se novac uslijed brzog gubitka vrijednosti morao brzo pretvarati u devize ili u realnu imovinu, primjerice nekretnine", stava je ekonomist Njavro, koji ipak dodaje kako trenutno ne bi bilo dobro investirati štednju.
"Štednju je najbolje ne investirati jer su to dva različita koncepta koji imaju različite profile rizika, odnosno prinosa. Može se štedjeti bez posebnog cilja, u svrhu akumuliranja financijske sigurnosti, pa se cilj oblikuje kasnije ili se štedi iz nekog specifičnog razloga u budućnosti: za školovanje djece, pologa za nekretninski kredit, pokretanje posla, dodatnih prihoda u mirovini... Investiranje ima znatno viši odnos rizika i prinosa od štednje i većina štediša nije u stanju emocionalno podnijeti taj prijelaz", govori Njavro.
Kako onda spriječiti da novac propadne u štednji, nagrizen minimalnim kamatama i inflacijom? Prema Njavri, ovisi koliko netko ima novca na računu i štedi li u novcu ili devizama. Ako prosječni Hrvat ima, recimo, 100.000 kuna na računu, Njavro savjetuje da nastavi štedjeti. Ako štedi u dionicama, zapravo ne štedi već investira. Postoji i treći način, koji kombinira štednju u novcu i u "papirima". "Jedna od boljih opcija koja kombinira ta dva pristupa je uplata u treći mirovinski stup", smatra on.
Nezahvalne prognoze
Dakle, štednja je poželjna. No, u što bi bilo pametno ulagati? Sam Njavro je već nabrojao nekoliko specifičnih razloga zbog kojih ljudi u Hrvatskoj štede. Svi se svode na egzistenciju u budućnosti. Ipak, i ovdje treba biti razborit i oprezan te pametno ulagati teško stečen novac.
"Davanje bilo kakvih prognoza za bilo koji oblik imovine; realne ili financijske, samo je po sebi nezahvalno i najčešće se ispostavi pogrešno pa se time uglavnom i ne isplati baviti. Praksa je pokazala da se ovakva pitanja najčešće postavljaju neposredno prije nego što dođe do korekcije određene imovine kada je zanimanje za nju na vrhuncu.
Njavro kaže kako je teško davati prognoze oko ulaganja jer se one uglavnom pokažu - pogrešne
Štednja u ciglama
Kada se pogleda statistika, onih 230 ušteđenih milijardi kuna je mizerno u odnosu na vrijednost nekretnina koje posjeduju hrvatski građani. Analiza HNB-a s kraja prošle godine otkrila je da čak 85 posto kućanstava u Hrvatskoj u svojoj imovini ima barem jednu nekretninu.
Na domaćem tržištu još uvijek vlada nešto veći interes za nekretninama, poglavito nakon potresa u Zagrebu i na Baniji, kad je tržište čak i smanjeno. Uz to, cijene nekretnina su "otišle u nebo" u gotovo cijeloj zemlji, pa je kupnja nekretnine iz štednje trenutno teško isplativo ulaganje. No, to će se vjerojatno promijeniti ako interes i cijene bude nešto manje, naravno računajući u obzir i druge rizike pri takvim ulaganjima.
A među tim rizicima su i kamate na štednju. Ekonomist Njavro tvrdi da bi one mogle porasti, ali samo ako se još jedan, po džepove građana neugodan trend, nastavi.
"S niskim kamatama živimo još od kraja financijske krize 2009. godine, a preokret bismo mogli očekivati uslijed eventualnog jačeg rasta inflacije, kada bi centralne banke bile prisiljene voditi restriktivniju monetarnu politiku, odnosno smanjivati likvidnost i povećavati kamatne stope", zaključuje dekan ZŠEM-a.