Kolijevka svjetske demokracije, na primjer, gori od 2008. godine. Divljanja na grčkim ulicama počela su nedugo nakon službenog početka recesije, priznanja visoko demokratiziranih i neoliberalnih SAD-a i njihovog Wall Streeta da kapitalistički balon puca.
Hrvatska je od tada do danas "ispred" Europe po pitanju poreza: kao danak krizi već smo progutali harač i nismo se bunili. PDV je skočio na 23 posto pa se ni tad nismo bunili. S druge strane, Europa je na ulicama, a Hrvati su tek u prilično uljudnoj fazi pokušaja da se protiv demokratski izabrane vlasti borimo zadnjim raspoloživim oružjem demokracije - referendumom.
Porezi rastu
Ministar gospodarstva Đuro Popijač ispao je zato pomalo komičan dok je prošloga tjedna objašnjavao desnoj strani studija Otvorenog opravdanost gospodarskih mjera. Lesaru, Matijaševiću, Mimici i Hloverki Novak Srzić, pokušao je kazati kako se i na Zapadu, baš kao i Hrvatskoj, događaju strahote najširim slojevima društva zbog svjetske financijske krize u kojoj smo se mi zatekli - ni krivi, ni dužni.
"U Velikoj Britaniji razmišljaju o dizanju stope PDV-a sa 17 na 20 posto", kazao je zabrinutim glasom. Hloverka kao moderatorica nije reagirala, ali je reagirao Lesar i ponovio: Dvadeset posto!
Da, da, i u Grčkoj je PDV narastao, i to početkom ove godine kada su umalo upropastili čitavu eurozonu i morali svojim kreditorima izaći u susret - s 19 na 21 posto.
Štedi se, na radnicima uglavnom
Ostatku Europe događaju se varijacije na tu temu. Španjolci krešu Zakon o radu. Sjekirom, naravno. Talijani su na ulice izašli jer se protive mjerama štednje kojih se dosjetio bonvivan Silvio Berlusconi. Simbolički rečeno, žele ga kolektivno pogoditi u glavu milanskom katedralom, ali ovaj puta u originalnoj veličini. Ovaj put i psihički bolesni, ali i oni koji su klinički potpuno zdravi.
Francuzi bijesne zato što im žele povećati dobnu granicu za odlazak u starosnu mirovinu - s 60 na 62. U Hrvatskoj je ta granica napredna: 65 za muškarce, a za žene 60, uz napomenu da će se na ovom polju vježbati ravnopravnost spolova.
Žrtve recesije u SAD-u
Gdje je SAD nakon dvije godine recesije? Zadesila ih je nova katastrofa - istjecanje nafte iz Deepwater Horizona. Obama je najavio odrezati British Petroleumu (zasluženu) kaznu koja će ga osiromašiti i otjerati u propast. Napravili su najveću ekološku katastrofu u povijesti i platit će jednako povijesnu kaznu.
Tim je povodom Les Leopold (autor knjige "Looting America", o tome kako je igra financijske fantastike Wall Streeta uništila poslove, penzije i prosperitet Amerikanaca) napisao kako se žrtve Wall Streeta i BP-ja ne tretiraju jednako. Naime, Goldman Sachs, JP Morgan Chase, Bank of America, A.I.G. i njima slični su različitim programima Busheve i Obamine administracije već dobili 10.000.000.000.000 (10 trilijuna) dolara poreznih obveznika ne bi li ih se spasilo.
Istovremeno su si šefovi tih financijskih giganata od tog iznosa izdvojili 150 milijardi da bi se nagradili bonusima - u istoj godini kada je zatvoreno osam milijuna radnih mjesta zahvaljujući njihovim špekulacijama. Zvuči poznato. Danas ti financijaši traže uštede u javnom sektoru, otpuštanja u zdravstvu, školstvu... Dakle, onome u čemu socijalna država nastoji prednjačiti.
Leopold nudi tri objašnjenja za ovakve ustupke i drskost što ih prati, od kojih su dva i njemu samom neuvjerljiva. Prvo kaže da je BP - naprosto britanski. Amerikancima ih je zato lakše javno (i zasluženo) cipelariti, radi se o "vanjskom neprijatelju". Drugo je objašnjenje da financijski slom nije vidljiv golim okom kao rastuća naftna mrlja.
Nakon zaključka da je siromaštvo koje proizvodi kriza itekako vidljivo i opipljivo, dolazi do trećeg objašnjenja: financijske institucije su deset trilijuna puta veći donatori kampanja, nego jedna jedina naftna kompanija. To objašnjava što nema fonda za njihove žrtve, a za BP-jeve ima.
Žrtve recesije u Hrvatskoj
E, sad. Živimo li u državi gdje se vlast neće voditi istom logikom dok nas izvlači iz krize i koji je njezin sljedeći potez?
Ako povjerujemo hrvatskoj Vladi da zaista jašemo na kriznom valu uvezenom iz inozemstva i da naš krah nipošto nema veze s politikom razuzdanog trošenja koju vlasti i tvrtke provode godinama, vezano za pitanje radnika nameću nam se dva pitanja, na koja Europa u ovoj fazi recesije odgovara rigidnim mjerama vlasti i demonstracijama naroda.
Prvo je jesu li radnička prava u Hrvatskoj - jedina stvar koja je uspjela dovesti do masovne mobilizacije građana - neodrživa kao što svi tvrde na Zapadu ili nisu? Znamo koliko su mizerna na rastućem Istoku. Drugo pitanje je jesmo li našim drugovima kapitalistima, kojima eufemistički tepamo da su poslo-davci, dovoljno naplatili njihov dio odgovornosti ili ustrajemo na dvostrukim standardima, poput Amerikanaca s Wall Streetom?
Ako Kosoričina Vlada bude nastavila primjenjivati dosadašnju logiku, jedini preostali korak Hrvata nakon referenduma, bit će marš na ulicama. Val demonstracija počeo je u Europi, zašto ne bi počeo i kod nas? Sa zakašnjenjem, naravno. Dovoljno je da se sjetimo kako je Sanader govorio kako je sve divno dok su SAD i Europa skakali kroz prozore nebodera zbog recesije.
Komunizam, fašizam, socijalna država, novi rat...
Od te 2008. godine kada su počeli prosvjedi u Grčkoj i kriza u ostatku svijeta pa naovamo, u Hrvatskoj se događaju tek manji prosvjedi. Uglavnom se bune ljudi koji nisu primili plaće po pola godine, a najnovija pobunjena masa, simbolično ili ne, su slijepci koji zbog ukidanja prava najavljuju štrajk glađu!
Što će se dalje događati s Hrvatskom, vjerojatno ćemo saznati nakon raspleta krize izvan naših granica pa kroatizirati taj ishod. Ponuda je šarolika. Možda će to biti još olovniji i zaštićeniji kapitalizam potpomognut još korumpiranijom politikom ili jača socijalna država izborena na demonstracijama. Ne treba nikada isključiti ni manje vjerojatne krajnosti - društveni prevrat u liku nekog novog komunizma ili nezadovoljstvom nahranjen ekstremno desni poredak s elementima fašizma.
Eto, nadajmo se da se svijet u krizi kao nekoliko puta do sad neće okrenuti novom svjetskom ratu jer smo svoj završili prije samo 15-ak godina da bi izborili demokratsku vlast. Onu protiv koje se danas borimo referendumom.
